ad infinitum
.
. ponovo nacrtaj dan oružan kopljem ne drugačije svaku liniju do kože donesi dahom kao što Sunce svakoga cilja iz tame svjetlom i označi ga podvoji ga sjenom uvijek oboji dan prozirno modrozelenim zlatom istakni ga bijesno nijansom koje još nema na popisu dopuštenih raspoloženja i pozovi noć snu kad tupih su vrhova razmišljanja netko pobrinut će se ulaštiti bridove dalekih zviježđa pobrati vrijeme s njima u čitljiv interval smisla i predati stisak od kog zadrhtat će buđenju želja znat ćeš i kad pogleda nema - netko mislima blizak u iskri je oka . . Oznake: travanj |