.
.
zamućeni su vitraji zora
u očima pješčani nanosi
pod nogama uskršnja zgažena trava
osmjehnem se bijelim cvatovima
a oni ne uzvrate
nitko se nema
sve se zakašnjelo do sebe sablažnjava
ispražnjenim raskrižjima
tek negdje poslije vida
događa se put zakrčen svima
a nemam obzira za gužvu
čemu strka
kad posljednji čavao
nitko nije pronašao
a u svima tradicionalno čvršće se primi
za komadić blagoslova
sve dok u grudima su
prazne kartonske kutije ukrašene vrpcama
koje nitko nikada ne otvara
samo se čuvaju
dodirom po bridovima
tamo su
do nekog boljeg vremena
kad zlatno i modro
preobratit će se moći
izlijevanjem bakra
u prostor između rebara
.
.
Post je objavljen 10.04.2023. u 20:11 sati.