.
.
ona ima oblik moga srca
koje ne poznaje boga
posvećena Zvijezdama
odvagne: hologram!, matrica!
i već to je prozirna sfera
s mrežom meridijana i obratnica
koja lebdi iznad pjene Mora
razumjeti? - kula pada
kad zapleše rukama
kao u trefu ratnica
gorda i neosvojiva
usred uličnih rasprodaja
patvorina osmijeha
pomislim: s vjetrom je
zapetljana u granama hrasta
koji korijenom
sa zemljom se razgovara
a ona vjetru je družica
nezaustavljiva
sve do Sunca
ustukne misao
nepotrebna je
jer drugačije ona riječi uzima
i spustim koplje
prehitre su u bojama kretnje značenja
nije li praskozorje
ubojito noći poput krvi
kad zarine se
tijelu modrinom dana
i onaj koji bio je
ponovo oživi
smrtnim slavljem?
tako život uči!
tako sve u svijetu živo
životom sebi svjetlo žudi
i žudnji se priklanja
svojih boja sjajem
a od slobode vranaca
strast je jarosno crvena
kad okruni ju Sunce
na vitraju vremena
i nisi promatrač među prolaznicima
ako svoju boju iz rebara
do pora kože utiskuješ
i tako dišeš
Suncu poput nara
.
.
Post je objavljen 21.04.2023. u 21:04 sati.