.
.
od istoka postrance položen dan
s vjetrom se razgovara
teče glazba svakoj pori kože
a ne čujem dodir
samo slutim note zbora bez glasa
i tamo gdje je naočigled praznina
golemo carstvo traje
po svemu onome čega nemam
čemu slutnja?,
valovi dodira kojih nema?,
zašto nema objašnjenja?,
odgovora?
sva vrata su zatvorena
a iza svih njih zahrđala su rebra
nasumično porazbacana
i jedna tanka spona prepoznavanja
koja svoj grlen akord ima
a svaki korak što se udaljava
po njoj udara
svakodnevno
od istoka k zapadu
teče glazba kožom
nedopustiva
teče glazba svjetlu
kojeg nema
.
.
Post je objavljen 12.04.2023. u 20:13 sati.