kovčeg
.
. uletjeo sam u spiralu razmišljanja Marine Cvjetajeve kad jedna misao u krupnom planu osjenjuje sve druge satima danu zlatno i crveno, vis, rebra u košmaru su polusna između potrebe i disanja ne prepoznaju se isprepleteni a svatko od njih traži odrješenje ali ne prije zadovoljstva možda zasićenje do iscrpljenja čvora? zastao sam i to predugo traje bez pravog pitanja kao pouzdano nije vrijeme i nije potreban arbitar zamka je, petlja u krugu gravitacije jačeg imanja što stopala čvršće zemlji predaje a misli obručima vezuje u snoplje ostavljajući tek jednu najvažniju u hodniku iza vrata kojima ključ nedostaje odatle Marina u glavi golem kovčeg i omča odatle u travnju kolovoška Jelabuga . . |