.
.
uletjeo sam
u spiralu razmišljanja
Marine Cvjetajeve
kad jedna misao u krupnom planu
osjenjuje sve druge
satima danu
zlatno i crveno, vis, rebra
u košmaru su polusna
između potrebe i disanja
ne prepoznaju se isprepleteni
a svatko od njih
traži odrješenje
ali ne prije zadovoljstva
možda zasićenje
do iscrpljenja čvora?
zastao sam
i to predugo traje
bez pravog pitanja
kao pouzdano nije vrijeme
i nije potreban arbitar
zamka je, petlja
u krugu gravitacije jačeg imanja
što stopala čvršće zemlji predaje
a misli obručima vezuje u snoplje
ostavljajući tek jednu
najvažniju
u hodniku
iza vrata kojima ključ nedostaje
odatle Marina
u glavi golem kovčeg
i omča
odatle u travnju
kolovoška Jelabuga
.
.
Post je objavljen 25.04.2023. u 20:25 sati.