_m

.
.
ne zaboravi
ovo su dani Cipranke
kad voda pjeni se zemljom
i kad plodna slanoća tvari
vri čežnjom
upravo to očekuje gladna publika
na svojoj trpezi

ima li jednoliko prepoznavanje
dovoljno prisebnosti?
hoće li se busenje trave
bezuvjetno uspravljati?

ponavlja se sveudilj
rašomon četiriju strana svijeta
koje nikada ne će se sresti
i kvadrati polagat će se krugu
sve dok vrijeme se ne svine u njima
do bespomoćnog shvaćanja

u sebi smo sami
i nitko to ne može promijeniti
nitko se tome ne može oduprijeti
iako glad zelenog mami
iako scenarij smisla
počinje iznuđenim potezima
.
.

Oznake: travanj