.
.
vrijeme se odmotava
uobičajeno ravnodušno
i ne haje za žurbe
do socijalne sigurnosti
u kojima bescjenju
rasipaju se skupocjeni darovi
zar potrošit ćemo se
po kolosijecima bez svijesti
i nestati
kao da u nama položena nije?
već bezglasni su svi spomenici
zanijekanih želja
već obezglavljeni su budući životi
metastazom preživljavanja
pričaj mi kako je dobro trajati
i svakim danom
na sve veću hrpu stavljati
zrnce po zrnce nezadovoljstva
do trenutka
kad morat će se zamijesiti umorom
i bez soli
ispečenu pogaču ne ćeš kušati
nitko ju nejestivu ne bi htio
to već znaš
i s tim saznanjem
poslije sebe ju ostavljaš
znajući da pravoga recepta nema
i ne će biti
do samo jednoga
kojemu željeti nisi mogao
odrekavši se najvažnijeg sastojka
.
.
Post je objavljen 19.04.2023. u 12:12 sati.