Moj smisao života je učiniti si ovaj život lagodnim i ugodnim na svim poljima, tako i na polju međuljudskih odnosa koji su za mene jedno od najzahtjevnijih polja jer često baš ti odnosi zahtijevaju izuzetan napor kako bi se održali.
S nekim ljudima odnos samo teče sam od sebe, teče nizvodno i ne zahtijeva baš ništa, odnos ide bez prevelike muke i napora i bez previše objašnjavanja, jednostavno to su duše koje se "kliknu" na prvu.
S nekim ljudima svaki odnos predstavlja napor. Odnos predstavlja rijeku koja teče nizvodno a ti pokušavaš plivati uzvodno i mučiš se i boriš se, i isplivaš na obalu rijeke izmučen i na koljenima. To su ljudi s kojima se najčešće ne "klikneš" ali te život stavio u isti koš s njima i ne možeš pobjeći od njih jer su ti bliski, iako ja imam uvijek imam neki stav u glavi da nema šta ne možeš, sve čovjek može samo ako to želi, ali to je stvar pojedinca i njegova izbora.
Obično dok ideš ljudima niz dlaku, dok im klimaš glavom, dok se slažeš s njima i njihovim razmšljanjima, rekla bih, dok titraš upravo onako kako njima paše, dok igraš po nekom njihovom zaišljenom scenriju u glavi sve je savršeno, međutim, ako se samo ne složiš s jednom stvari kako su oni zamislili i ukoliko se ne slažeš s njihovim razmišljanjem odmah ne valjaš, nisi dobar, lud si i ne znam šta sve nisi, obično sve nešto s negativnim predznakom.
Često čujem takve priče, čak i prečesto, savršeni prijatelji sve do jednog trenutka kad sve pukne i ode u nepovrat jer imaš neki svoj stav koji se kosi sa stavom mase, jer si svjesan toga da si jedinstven i sam za sebe, i tada obično više ne valjaš.
Ali dobro, nema veze....
Što prije čovjek u svom životu osvijesti pojedine stvari, prije će si život učiniti ljepšim, lakšim i ugodnijim.
Jedna takva izuzetno bitna stavka je da se ne možemo svidjeti svima, ne mogu nas svi voljeti, ne možemo se slagati sa svima, jer ukoliko je to baš tako da se sa svima savršeno slažemo e onda netko tu laže, netko folira, netko mulja.
Uvijek će postojati onaj netko tko će nas voljeti više i onaj netko tko nas neće moći smisliti, pogledati u oči, jer ga nerviramo samim svojim prisustvom i stavovima i samim postojanjem i rekla bih, da, to je sasvim u redu. Nema tu ništa loše.
Taj proces nesviđanja svima i biti svoj - odavno sam to u svom životu osvijestila i moram reći da mi je život postao nenormalno lakši i ugodniji jer jednostavno nemam potrebe opravdavati se nekom, obrzlagati i objašnjavati u nedogled neke situacije, gubiti energiju u ludo - neda mi se više.
I tako, onaj tko te voli - voli te i ovako, a onaj tko te ne voli - nikad te neće ni voljeti i uvijek će naći pa makar i ono nešto mikro loše u tebi jer to su takvi ljudi, u svemu će naći ono nešto loše, u svakom će naći ono nešto ne dobro.
I nije tu do vas, do njih je, oni su ti koji su negativni i kojima je sve crno u životu...
Isto tako, kad osvijestiš da bez obzira što na svaku situaciju u životu gledamo svatko na svoj način, svatko iz svog kuta, svatko je tumači na svoj način i bez obzira što smo toliko različiti u svojim stavovima to ne znači da smo loši, da smo zli, ne, apsolutno ne.
Nismo niti loši, niti zli, samo smo različiti i posebni svaki na svoj način i to treba prihvatiti i treba znati poštivati onog do nas, jer opet ponavljam a to učim i svog klinca već sada, ako drugačije mislimo, ako se ne slažemo oko istih stvari, ako imamo različite stavove, opredjeljenja ili ne znam što - ne znači da smo loši i zli i ne znači da želimo onom drugom loše, ne, samo smo svoji.
Znati se nositi i poštivati druge koji se razlikuju po bilo čemu od ostatka svijeta je pravo bogatstvo.
Nije to toliko teško, samo je potrebno to osvijestiti u sebi i onda bude sve lakše .....
