Imam oko sebe nekoliko primjera sebičnih muškarca.
Moji su frendovi i volim ih najviše na svijetu, ali samo frendovi jer s takvim osobama ne bih mogla zamisliti bilo kakav dublji odnos od prijateljstva.
Kako ja ponekad znam u šali reći za njih da su oni meni dobri ali u malim količinama, ponekad im kažem da su roba s greškom, ponekad ih nazovem emocinalnim vampirima....
Zašto samo frendovi?
Zato što su meni kao prijatelji ok, ali ono baš ok, iako i mene ponekad unište svojim ispadima i stavovima i ponašanjem. Kad ih samo promatram u nekom odnosu koji se zove veza sva se naježim i s takvim likovima ja ne bih mogla biti u vezi jer se ježim od sebičnih muškaraca koji misle samo na sebe i svoje dupe i žive po sistemu da se cijeli ženski mikrokozmos mora isključivo i samo okretati oko njih i njihovih potreba.
Nalaze se sa curom samo onda i kada to oni žele tj. kada njima paše i imaju vremena, javljaju se kad oni to žele jer je to nešto što je njima sasvim normalno, vode je na neke večere kad to oni žele i pri tom očekuju da ona još k tome i bude na tom zahvalna, sve im je prije nego ta osoba koju kao vole.
Uglavnom sve se nekako svodi na zadovoljavanje njihovih potreba i sve je nekako kako njima odgovara i što je najgore, oni su da li svjesno ili nesvijsno postavili pravila igre baš i upravo tako i to tako funkcionira.
Ukoliko se ona i pobuni ili se pokuša izboriti za svoja neka prava, gotovo uvijek usljedi isti odgovor - ja sam takav!
I zaista, oni u vezi i jesu takvi i to je to, ili prihvati, ili ostavi, nema tu previše mjesta za manevriranje jer to su ljudi već u nekim godinama koji imaju formiran kako karakter tako i obrasce ponašanja i teško se tu išta više može popraviti, promijeniti, korigirati jer oni žive po tom sistemu već godinama i smatraju da je takvo ponašanje ispravno bez obzira koliko im netko sa strane pokušao sugerirati da to nije veza, takvo ponašanje nije zdrav odnos.
Kad umanjuješ potrebe partnera, kad ne čuješ što ti želi reći, kad nemaš empatije, kad si uvijek samo ti u pravu i najpametniji, kad ti nisi nikad kriv nego uvijek netko drugi ili druga, kad nemaš sluha za onog drugog to nije to, to nije zdrav odnos...
Sigurna sam da postoje žene koje to mogu razumijeti, koje to mogu tolerirati, koje na kraju krajeva s takvim karakterom muškarca znaju hendlati u životu i kojima je to sasvim ok.
Ne znam, osobno, ja to sve mogu gledati i tolerirati neko vrijeme, jer imam tolerancije do neba i uvijek nađem jebeno opravdanje za svako ne dobro ponašanje, ali dugoročno - nema šanse, pukla bih prije ili kasnije, sigurna sam.
Po meni tu poštovanja prema dotičnoj personi, nema niti najmanje, i nije to da oni svoje djevojke ne vole, vole ih oni, ali na neki svoj čudan način koji samo valjda ti muškarci razumiju. To su likovi koji znaju poštivati isključivo i samo sebe i to je u njihovoj glavi jedino ispravno. Duboka je to psihologija i teške su to analize...
Svi si mi nekako u životu želimo da budemo voljeni, da osjetimo ljubav u pravom smislu riječi, želimo da se osjetimo poželjni, da nas se cijeni i poštuje, ali često nesvijesno "radimo" na nekoj sasvim drugoj frekvenciji i privučemo upravo jednog takvog sebičnog lika u život.
S muškarcem takvog kalibra to vremenom postane često čisti sado-mazo odnos i borba tko će preživjeti jer ne mislim da su takvi muškaci loši, oni samo ne znaju drugačije i smatraju da je ovako jedino ispravno a ne daju mogućnost da im pokažeš i objasniš da može biti i drugačije, da može biti i dobro..
Dobri su oni u duši samo su sjebani u glavi ili ih je život sjebao pa su sada upravo takvi kakvi jesu - emocionalni vampiri, manipulatori, teški partneri i životni suputnici....
Možda se i varam, možda i nisu dobri u duši, uglavnom, mislim da takve ne treba birati za neke životne bitke, ipak, kako ja volim reći - dobri su oni, ali u malim količinama .....
