Gdje sam?
Svugdje i nigdje kao i obično. Ima me i nema tu, tu sam i nisam tu. Vješto balansiram između neba i zemlje i tako već godinama.
Svako toliko nestanem tamo gore, jednostavno samo zabudalim, gore na mojim oblacima mi je bolje, imam više slobode i prostora za manevriranje osobnim životom.
I šta mi fali? Baš ništa, baš mi je tako dobro...Ne žalim se. Uostalom i da se žalim, kome da se žalim i tko bi shvatio još jednog neshvaćenog u masi običnih i jednostavnih..
Kažu da živim u oblacima. Neka.
Život u oblacima je moj izbor možda. Možda i nije moj izbor, možda sam samo rođenjem dobila tu neku ludu pamet i taj neki blentavi duh koji te nosi na krilima svaki dan.
Uostalom, šta fali životu u oblacima?
Baš ništa, bude to zanimljivo često. Zanimljivo je gledati na situacije u životu na neki svoj uvrnut način, na način kad te samo pojedini shvaćaju ali i tako me nije ni briga jer nemam potrebu da me drugi shvate, nemam već odavno potrebu da se svim svidim i da me svi vole, nemam, jednostavno nemam, Možda neshvatljivo ali to je tako.
Jednostavno. Mislim, meni je jednostavno a za ostatak svijeta me i tako nije ni briga baš previše. Svatko vodi svoj život onako kako zna i kako želi ili ne... Često ljudi vode svoj život upravo onako kako to drugi očekuju od njih, onako kako to ostatak svijeta diktira s nekim uvrnutim nametnutim normama, jer upravo tako je normalno...
A jel?
Do sada još nisam nigdje pročitala što je normalno i što nije, i kako normalno voditi život?
Šta je uopće normalno?
Normalno je valjda prikloniti se masi i njihovim razmišljanjima a biti svoj i imati svoj stav prema svijetu ispada biti nenormalan.
Ne znam, tako ispada, ali ne zamaram se time više baš previše, i tako sam već odavno svrstana u kategoriju onih "nenormalnih". Nije to ni loše kad bolje pogledaš..
Danas, biti svoj, raditi ono što ti želiš i upravo onako kako to ti sam želiš bez obzira na osudu mase, udovoljavati sebi, otvoriti svoje srce i iskreno progovoriti o svojim emocijama, dakle, biti ono iskreno što jesi - danas nije lako..
Ali koga briga, to smo što jesmo i upravo takvi smo najbolji, pa kome se sviđa neka uzme a kome se ne sviđa neka produži dalje....
Sretno, i opet sam u oblacima....
