Suncokreti na oblacima (blogerica Adrica)

utorak, 19.11.2013.

Brodolom, nakon brodoloma....

Imam mahom razvedene frendice a one koje to i nisu ne znači da bi uskoro ne bi mogle to i postati jer im brak stoji na vro klimavim nogama, ali baš onako silno klimavim. Uglavnom su nesretne i sa sobom i sa njim i sa njihovom zajednicom.

Neshvaćene, nevoljene, nepažene i više nemažene kako je to nekad davno prije bilo....

Ali, lovina je uhvaćena i nema potrebe da se ovac više trud oko njih, one su sada njegov trofej i to je to, igra je završena, najčešće.....

Često pričam s ovih drugim frendicama koje su opet slobodna divljač za odstrel, kako ja to figurativno volim reći, volim s njima pričati o svemu, o životu, o ljudima, o djeci a najčešće se dotaknemo tema veza nakon razvoda. Neke su u nekim ljubavnim vezama sretne i zadovoljne, neke su opet neshvaćene i opet im se sudbina ponavlja i opet im nije lako...

Često pričamo o tome kakva im je bila prva veza nakon razvoda?

Bude tu svakakvih priča ali baš svakakvih, komičnih, tragičnih, onih kao iz američkih filmova ali najčešće prva veza nakon razvoda je već odavno završila i zamela ju je prašina.

Iz njihovih priča ispada da je ta prva veza nakon raspada braka u biti ona očajnička veza, ispada da uzmeš bilo što, bilo koga samo da ne budeš sam, samo da ti je lakše preboljeti taj proces koji se zove razvod. Bilo koga samo da sva ta stanja ne prolaziš sam jer boli, jer te strah, jer trebaš oslonac, jer samo jednostavno trebaš nekog uz koga ćeš se privinuti navečer i ne biti sam jer u tim trenucima samoća jako boli, i sva ta stanja i osjećaji su gotovo puno izraženiji nego kad si s nekim.
Svaka samoća u tom trenutku je još teža od one obične svakodnevne samoće, svaka bol je još intezivnija od one svakodnevne boli, gadna su to stanja i nekad nije lako sve to proživjeti sam. Neki to odrade sami jer nemaju ta stanja podijeliti s kim osim sa svojim prijateljima ali i ti prijatelji jednom odu svojoj kući na spavanje i opet odlaziš sam u svoj stan, u svoj prazan krevet i predan si opet na kraju sam sebi jer nemaš s kim podijeliti svoje strahove od sutra i svoje boli koje se događaju upravo i baš sada.. Tada je lakše biti s nekim, ma s bilo kim, samo da je netko uz tebe, samo da te potapša po ramenu, zagrli i kaže ti:

- Ok stara, nisi sama, ja sam s tobom, biti će sve dobro...

I super je ako upravo na jednog takvog naletiš koji ti to može i zna dati ali često bude baš suprotno, opet ti se dogodi onaj neki koji se pred tvojim strahovima okrene na drugu stranu i spava pored tebe dok se ti boriš sa svojim demonima budućnosti....I opet shvatiš da si sam, upravo sam sa samim sobom....Shvatiš da to nije taj koji ti treba u životu, da ti to nije prijatelj već samo još jedan neznanac u tvom krevetu za kojeg si mislila da je to upravo to, ljubav tvog života, tvoj partner, tvoj suigrač, sammo tvoj netko tko će ti biti tu kad padneš. Netko tko će ti dati ruku da se digneš jer si opet i ponovo na koljenima i nemaš snage ustati još i ovaj put....

Ipak to nije taj... Shvaćaš, opet krivo, opet krivi izbor....Isti je kao i bivši, nema ga kad ga trebaš...
.
Bolno shvatiš da si sama sebi opet stvorila imaginaciju savršenog muškarca, jer svaki idući može biti samo bolji od onog bivšeg, ali ne....I ovaj kao i onaj bivši i onaj prije bivšeg ima svoje mane, ima svoje vrline ima ono svoje nešto po čemu je različit od tebe samo to ne vidiš jer želiš ljubav nakon brodoloma, jer očajnički želiš ljubav i sve gledaš sasvim drugim očima i ne vidiš pravu istinu jer je i ne želiš vidjeti, jer je lakše nataknuti naočale na nos i ne vidjeti, a ljubav, a nekog očajnički trebaš....I onda sve puca, prva veza nakon rastave puca po šavovima jer progledaš prije ili kasnije, skineš naočale prije ili kasnije, jednom ateriraš bolno na dupe - prije ili kasnije, jednostavno moraš....

Jednom shvatiš da ipak taj nije ta puzla koja nedostaje da bi slika bila gotova....

Nije pravilo u životu ali koliko vidim te prve veze nakon rastave pucaju jer ti neki su možda samo most do onog pravog, do one prave, duboke i savršene ljubavi...

Dobro, možda ne savršene, jer ipak savršenstvo ne postoji, ali ipak most, prečica do neke ljubavi sigurno jesu.....

- 20:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #