Je li seks u današnje vrijeme postao lako dostupna roba?
Sve me češće muči to pitanje. Mislim, ne muči me već onako ponekad mi dođe u glavu ta misao i onda o tome razmišljam.
I sve mi se čini da jest, da, seks je postao lako dostupna roba!
Seks na nam je dospupan na sve strane. Lakih žena i muškarca koji traže samo neku površnu avanturu ima gdje god se okreneš. Svi ti nude nešto na brzaka, svu ti nude nešto za jednu noć... Instant zadovoljavanje strasti i osnovnih ljudskih potreba.
I onda se pitamda li uopće ima smisla truditi se mjesecima oko nekog kad za zadovoljavanje potreba imaš kandidata koliko želiš. Toliko puno da ih možeš birati.
Svi bi nešto na brzinu i po mogućnosti bez ikakvih obaveza.
Obaveza podrazumijeva neku vezu iako ne znam kako veza s nekom osobom tj. partnerski odons može uopće biti obaveza.
Meni veza nikad nije bila obaveza, barem je nisam tako doživljvala, to mi je uvijek više bio užitak i predstavljalo mi je zadovoljstvo, kako prije, tako i sada kad već imam neku godinu i ponešto životnog iskustva.
Ali, očito, vremena a samim time i ljudi su se promijenili.
Kako se kaže, svako vrijeme nosi svoje...
Gledajući sebe, u ovom vremenu sada nikako se ne snalazim. Ne ide mi baš. Ne smatram se baš tradicionalnom ženom, konzervativnom još i manje. Poprilično sam slobodoumna i bez predrasuda ali na ove fore tzv. novog doba ne pristajem, ne razumijem ih.
Čak se više i ne trudim razumijeti ih, prodrijeti u bit trenutnih instant zadovoljstva.
U mojoj glavi, kako prije a tako i sada, svaki emotivni odnos treba imati svoju priču, treba imati neki početak, uvertiru što podrazumijeva druženje, upoznavanje pa onda nakon toga ide sve vojim nekih laganim tokom...
Danas se to valjda izmijenilo, najprije ide seks i uživanje a onda nakon toga ide sve ostalo ako do tog ostalog uopće ikada i dođe. Jer, često to bude neki seksić na jednu noć i tu je kraj priče. Eventualno, ako je seks bio super onda se priča reprizira po još koji put dok ne dosadi ili dok ne dođe netko bolji ili bolja ili dok se jedna strana ne zaljubi i ode ravno sve u klinac, jer to je bio samo seks, hladan i bez emocija a sad su se dogodile i emocije i potrebno je pobjeći što prije...
Kakav je taj ljudski mozak koji seks doživljava tako jednostavno, tako trivijalno, tako bezvrijedno?
Je li to zaista samo udovoljavanje vlastitim potrebama ili trenutak slabosti?
Ne bi li seksualni odnos trebao biti nešto uzvišeno, nešto što se pamti?
Ne bi li seks trebao biti igra na jednom višem nivou, nešto uzvišeno, bezuvjetno davanje, izmjena energija a ne samo izmjena tjelesnih užitaka i trenutno zadovoljavanje osnovih ppotreba?
Znam kako ja doživljvama seks s nekim i kako gledam na tu igru u dvoje ali sve me više zbunjuju ljudi oko mene koji cijelu tu igru doživljavaju tako prizemno, tako životinjski i bez imalo dubine....
Ne znam, valjda je ovo sada neko novo doba gdje se brzo živi pa se tako i brzo seksa s nekim, doslovce - koga dohvatiš, jedini uvjet je da ti se barem malo fizički sviđa...
Nije ovo novo doba za mene, ne snalazim se ja u tome, barem ne što se seksa tiče...
Meni svaki odnos kako sam već i rekla treba imati priču, treba imati uvertiru, treba imati ono nešto i ne želim pristati na na ova nova instant rješenja jer ne želim, nisam taj kalibar i ne mogu biti, protiv sebe ne želim, barem ne s ovoliko godina koliko sada imam...
Radije pristajem na to da budem sama nego da prihvatim neku površnu igru da bih uhvatila korak s novim vremenom ili da buem "in" ili da zadovoljim osnovne ljudske potrebe ....
