Još jednom dobila sam potvrdu svog vjerovanja u astrologiju. I koliko god ljudi u nju ne vjerovali i negirali je, ja nemam razloga da ne vjerujem, upravo baš suprotno, do sada sam vjerovala, a od sada vjerujem u nju još i više.
Prvi put u životu sam se našla na jednom svom putu koji je bio doista vrlo neizvjesan, vrlo kontradiktoran i nije se znalo do zadnjeg trena kakav će biti ishod tog puta....Prvi put u životu nisam imala konce svog života u svojim rukama, moj život i moja budućnost bila je u rukama nekih drugih ljudi, meni nekih nepoznatih ljudi. Dakle, ja sam bila samo tu jer sam tu morala biti a oni su odlučivali o meni i mojoj budućnosti. Nisam imala izbora....
U tim teškim trenucima kad mi se život u sekundi izokrenuo naopako i kad nisam znala kako će sve to završiti opet sam konzultirala "moju" astrologinju. Dala mi je smjernice, uputila me, bila je uz mene, tješila me i uveseljavala me svojim pričama, jer mi smo i prijateljice...
Opet mi je iščitala te moje zvijezde i te moje tranzite na nebu i opet je bila jebeno u pravu, opet sve ono što je rekla opet je upravo tako i bilo. Bilo je sve dobro, bilo je sve pozitivno, bilo je sve onako kako treba biti, opet je bilo onakako kako je za mene najbolje. To nisu šuplje priče, to je zaista tako....
U svu tu njenu pozitivu, u zvijezde, u nebo, u tranzite, bilo mi je iskreno u tim trenucima teško vjerovati, jer njene prognoze su se doborano kosile s lječničkim prognozama, ali nije se dala, ona je prkosila svima i mene vukla da vjerujem. Vjerovala sam koliko sam mogla vjerovati u tim trenucima, ali opet sam bila i malo skeptična jer stvar, jer ishod ne ovisi o meni, jer ovaj put ne biram ja, biraju oni, oni odlučuju....Mene ovaj put nitko ništa ne pita, ja samo moram biti tu, jer moram biti...I ne bih bila, pobjegla bih ja već odavno, ali ne smijem.. Stvar je krenula i mora se završiti... Mora se staviti točka na kraj ove započete rečenice....
Od prvog dana mog saznanja ona je bila samnom, iako je ustvari vrlo daleko od mene, ali bila je tu, prisutna, uz mene, u svojim mislima, preko mobitela, preko neta, pratila me i bodrila. Sve ono što je ona iščitala iz moje natalne karte, sve ono što je ona u tih nekoliko dana vidjela iz položaja mojih zvijezda, sve, ali baš sve je bilo onako kako je rekla. Sve do jednog jedinog detalja.
I kad bih joj ja rekla: Čuj stara, doktor mi je rekao drugačije, neće to biti baš tako....
A ona mi je gotovo uvijek odgovarala ovako: Ma neeeee, ja to tako ne vidim, to neće biti tako kako su oni rekli, ne, ne.... Tvoji aspekti u tom trenutku nisu tako teški....
I onda ti budi pametan. Želiš joj vjerovati jer ti tako paše, jer je tako bolje za mene a opet s druge strane ti stoji medicina i nešto što je znanstveno dokazano, nešto što je ajmo reći realno, nešto što je opipljivo, što postoji.... Nešto što je tako i ne može biti drugačije... Teško je biti pametan u takvim trenucima....
Sada kad je sve prošlo, kad je sve iza mene, ponekad čitam naša višesatna dopisivanja i čudim se....
Sve, ali baš sve kako je rekla tako je i bilo, sve do zadnjeg jebenog detalja, ali nevjerojano baš sve....
Na kraju balade kad sam pričala s lječnikom i sam mi je sve potvrdio riječima:
- Bilo je jako teško i naporno, namučio sam se ali uspijeli smo.....
Upravo onako kako je ona pročitala iz neba u tom danu, u tom trenutku....
Ova životna igra mi je bila vrlo neizvjesna, vrlo nepredvidiva do samog kraja, nije se mogao ni naslutiti ishod situacije ali astrologija mi se opet dokazala kao točna, opet mi je opravdala povjerenje i opet mi se potvrdila kao ispravna.
Vjerujem da mi je ova situacija bila baš prava, ali prava potvrda da trebam bezuvjetno vjerovati, jer sve je bilo neizvjesno do zadnjeg trena...
Draga, hvala ti još jednom na svemu... Hvala ti što si tu, što postojiš, što si bila uz mene i hvala ti na astrologiji kojom se tako predano i kvalitetno baviš i izučavaš je već dugi niz godina....
Hvala, ti znaš koja si.....
