Bojim se.
Već odavno nisam osjetila takav strah, proždire me i ulazi u sve pore mene.
Strah me opsjeda do kraja. Sve borbe sa strahom ovja put gubim.
Ovaj put sam na koljenima, pokorio me, ponizio me do kraja. Ovaj put ne uživam u njemu kao što nekad znam činiti, ovaj put nemam situaciju pod kontrolom kao što inače imam, zato se i bojim. Moj život je trenutno u nečijim tuđim rukama i jako se bojim. Ovaj put nemam izbora, jedini izbor koji imam je da odem i suočim se sama sa svojim strahom. Ovaj put taj strah i ja stojim jedan nasuprot drugog i gledamo se oči u oči...
Ovaj put nismo ravnopravni jer sam veće lagano poklekla i lagano se oslonila na jedno koljeno.
Želim ne misliti, ali ne mogu, to je sve jače od mene. Sada je sve jače od mene. Imam još nešto snage u sebi da se izborim, imam, da naravno da imam, ali vidim kako se gubim, kako živci lagano popuštaju, kako samokontrola postaje jedan besmisleni mit, vidim kako se prepuštam strahu i puštam da me obuzme iako znam da to nije dobro.
Sada trebam samo pozitivne misli, samo pozitivne ljude, sada trebam samo ono nešto ružičasto oko sebe, trebam motivaciju i trebam snagu, trebam nekog da me umiri i kaže da će sve biti dobro, jer drugačije i ne može biti, osim dobro...
Cijeli naš savršeno uređen život zaista se ponekad okrene za 5 min., sve ti izokrene, izvrti, a ti si ponekad bespomoćan da se snađeš u novoj situaciji. Često ti treba vremena, a vremena za prilagodbu ponekad i nema, nego jednostavno moraš reagirati sad i odmah, jer tko zna što će ti donjeti sutra...Sutra je neizvjesno, važno je ovo sada.... Reagirati treba upravo sada, i to sada te izluđuje jer se bojiš... Jer te strah. I nije strah tako strašan, to je čisto jedan ljudski osjećaj, ponekad je i potreban....Ali, koliko god taj osjećaj straha ustvari i nije strašan opet ga se bojimo....
Došao je i dolazi taj trenutak da se suočim s njim. Došao je trenutak da ga sredim i da ga gledam u oči i kažem mu da ga se ne bojim jer mi ne može ništa. Mogu ja to reći onda kada vjerujem u to što pričam, ali sada znam da to što mu imam za reći, da u to ne vjerujem, i znam da to nije tako, znam da lažem.. A znam da mu ne smijem dati do znanja da ga se bojim jer onda će on pobijediti a ne ja, u ovoj igri je važno da ja pobijedim... Jer želim pobjedu i ne biram ništa osim pobjede jer mi to jedino ima smisla...
Došao je taj trenutak..... I gadno se bojim....Gadno se bojim sutra, prekosutra se bojim još i više, iako to ne smijem pokazati....jer jednostavno ne smijem...
