Često razmišljam o donosima, svim odnosima, prijateljskim, bratskim, bračnim, roditeljskim pa sam se nekako u zadnje vrijeme i dotakla ljubavničkih odnosa.
Mislim da su to najboliniji odnosi ili barem tako završe. U ljubavničkim odnosima na kraju uvijek netko plače.
Često se pitam zašto se ljudi upuštaju u takve odnose? Mogu shvatiti, iz raznih razloga: dosada, svakodnevna kolotečina bračnog života, neprestane trzavice i nesporazumi bračnih drugova koji počinju kao tako mali problemi a tokom vremena prerastu u nešto veliko i nepremostivo, sve su to rane koje polako ali sigurno nagrizaju jedan brak.
Počinju i kao potreba za avanturom, potreba za nečim novim i svježim. Skoro svaka priča je ista, barem početak, a krajevi su toliko naočigled različiti ali u konačnici ipak isti.
Sumnje uvijek ostaju iste, nerazjašnjena pitanja uvijek ostaju samo pitanja i nedoumice.
Uvijek svaka takva veza počinje upravo isto. On je toliko nesretan, on je neshvaćen, dosta mu je stalnog nemira u kući, besparice, dosta mu je dječjeg stalnog urlanja i žene koja nosi bapske gaće i stalno miriše na gulaš. Sex se događa samo u tragovima. I taj sex je postao uvijek predvidiv, uvijek sve isto, nema uzbuđenja.
Tada je pojavljuje ona.
Ona je fatalna žena, ona je uvijek dotjerana, ona uvijek zrači, ona je baš uvijek dobre volje, spremna na razgovor i naravno, ona uvijek ima vremena samo za njega i to na pretek.
Tako počinje, samo s kavom i malim sitnim razgovorima. Bajka samo takva.
Svi su sretni i zadovoljeni. On je sretan jer je sam sebi još jednom dokazao svoju muškost i ulovio komada samo takvog i konačno ima uzbuđenja na pretek, konačno je u krevetu s nekim tko nosi sexi gaćice i ne miriše na radničku menzu, u krevetu je s nekim tko će mu ispuniti sve njegove seksualne fantazije još od mladenačikh dana.
Ženica je sretna, a samim time i ostatak obitelji jer on, alfa muškarac, konačno dolazi kući dobre volje ne kukajući za baš svaku glupost.
Na kraju, i onoj fatalnoj je baš dobro jer ima komada samo po potrebi, onako za razonodu, kad ona to poželi. Ne mora mu prati gaće i peglati, ne mora mu polagati račune, ima ga kad god poželi i život svima postaje lijep.
Nitko za nikog ne zna i sve savršeno funkcionira. Iako - to je samo početak.
Vremenom, onoj fatalnoj ta veza više nije samo veza seksulane prirode, dogodile su se emocije, ipak želi nešto malo više od njega. Dosta joj je skrivanja po gradu, odlazaka u zabačene birtije, dosta joj je usamljnih vikenda i praznika, brzog sexa i uvijek praznog kreveta jer on mora kući žuriti svojoj obitelji.
Šta nju briga što on ima obitelj kad je i sam rekao da je toliko neshvaćen i nesretan sa svojom obitelji i baš je sada upravo pred razvodom od žene, jer taj njihov brak već odavno nema smisla.
I tako to krene, lagano se na svim frontovima stvari zaoštravaju.
Fatalna više nije toliko mila i draga, ona se ne zadovoljava komadićima, prijeti - želi sve ili ništa, ne pristaje na igre bez granica, ne pristaje na kompromise.
On, jadan ni sam ne zna što će, s kim će, kako će.
U međuvremenu i žena saznaje da se švrćka okolo. Obruč oko alfa muškarca se steže sa svih strana.
Stisnut s jedne i s druge strane ni sam ne zna koga da odabere.
Jebi ga, ona mi je žena, s njom sam osnovao obitelj, s njom imam djecu, ona me na kraju voli i baš ovakvog kakav jesam, s njom imam sigurnost.
Ona fatalna, je, da ona je fatalna i ono što ona daje od sebe to je neprocijenjivo, neponovljivo.
Što odlučiti, za koga se odlučiti?
Uvijek se za neku odluče, ali za koju god se odluče uvijek ostaju ista pitanja i iste sumnje, i to je jednostavno neizbježno.
Takvih sam se primjera nagledala i nagledala - nažalost, ali i to je valjda sastavni dio života.
Imala sam jednog frenda koji je bio u baš gore navedenoj situaciji.
Neki se muškarci odluče da sačuvaju svoj brak, iako se ja pitam kako dalje sačuvati takav brak? Meni bi se uvijek vrtila misao po glavi - jednom kurbež, uvijek kurbež.
Tko mi garantira da to neće napraviti opet?
Tko mi kaže da ako mu naleti ona druga fatalna, da me neće ostaviti s malodobnim djetetom?
Jednom nagriženo povjerenje u braku nosi apsolutno strašne posljedice. I ne znam kako žene/muškarci mogu oprostiti nevjeru. Ma dobro, oprostiti - još nekako, ali kako dalje živjeti sa tom spoznajom da dok je bio npr. sa mnom u braku, da je imao paralelno vezu s još tamo nekom?
Jer upravo te izvanbračne avanuture, često ne budu samo jedan usputan sex za kojeg nitko nikad ne sazna, to često budu prave duge veze koje znaju potrajati čak i po nekoliko godina.
A neki se odluče za one svoje femme fatale i sve ostave iza sebe. Ostave ženicu s kojom su imali kakvu takvu sigurnost, ostave uplakanu djecu s neizljčivim posljedicama jer su se u tim bolnim procesima nagledali svega i svačega.
Takvi su nepovratno srušili nekoliko svjetova i više nikad ništa neće biti kao što je nekad bilo. Onda postaje sve drugačije, a sve je počelo tako bezazleno, samo iz jedne usputne kavice...
Moj frend se odlučio za svoju femme fatale, kao što sam rekla, sve je ostavio i ništa više nije isto.
Kaže mi da mu je sada žao i da bi najradije vratio vrijeme i napravio drugi scenarij svog života, ali sada je kasno.
Nema povratka.
Bivša žena mu je podstanarka s dvoje djece i redovno posjećuje psihijatra. Imovinski se još nisu razveli jer se "kolju" baš oko svake sitnice. Kćeri ga više ne žele vidjeti, dolaze kod njega samo onda kad im treba lova, i one redovito posjećuju psihologa.
Femme fatale je ostavila svog muža i dvoje djece te se uselila u njegov stan, žive zajedno. Život s femme fatale i nije baš nešto, kaže on. Stalno ga zove i provjerava gdje je i s kim je, a nije baš ni pretjerano pametna, nemaju više o čemu više razgovarati, ne može više ovako s njom, teško mu je - kaže.
Seks im nije više kao što je nekad bio, nema uzbuđenja, nema noviteta. Ona više ne blista kao što je nekad blistala, nije dotjerana kao nekad, dapače, sve je više u trenerci i bez šminke.
I ona je počela sve češće nositi noću bapske gaće i mirisati na radničku menzu.
Nije sretan, nedostaje mu njegova jedina obitelj.
Da, čarolija je nestala, ostala je samo surova realnost i nekoliko zauvijek srušenih svjetova. I tako opet do neke nove femme fatale i jedne samo bezazlene usputne kavice...
Dakle, kao što bi rekao stari dobri Balašević - princip je isti, sve su ostalo nijanse .....
