MEMENTO I RAZGOVORI TIŠINE
slika: digital art
izuzimanjem stihova
tuga se svija
i dijeli život,
sagorjele riječi,
duhovi kojih nema
i tek neki uzdasi
oči prošlosti
ponekad su blage,
ali i okrutne
pa kad je strava
obuzela moje srce,
zanijemila je noć
i sve je
tako stakleno
pa kad se prozirni ljudi
skupe u krug
i sastave
rastavljene dijelove sebe,
zaustavim se
bez osmijeha
i ne nalazim
poznate ruke
oštri bridovi crne boje
zadiru u krhke bijele površine
i razdiru koprenu duše
probijajući tamo
gdje se nalazi život
napisano: 17.10.2019. u 11:08h iz 14. zbirke "RUŽA MOG SRCA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-146-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
31.01.1993.
napiši nešto, ako želiš: (28) * ispiši * #
EHO POEZIJE ... 26
Art: Monika Luniak
Jadranka Varga: TA ČUDNA RIJEČ
Sva slova, sve riječi, sve rečenice, sve knjige, sve što je pomišljeno, a nikad izrečeno, vjetar je raznio mojim tajnama i zaključao u sebe, a ja lakoćom čarobnjaka u ovoj čudnoj evropskoj državici živim u ovoj inkarnaciji.
Čudno...za svaku svoju riječ – nemam odgovor, za svaku svoju misao – nemam riječ, za svaki svoj san – nemam tumačenje.
Uzalud tražim vrijednost, uzalud mjerim težinu srca, uzalud pokušavam protumačiti znakove pored puta, a kao magnet ta riječ 'uzalud' me prati ovih dana i čudim se sama sebi, da još uvijek tražim staklene perlice bačene u ranom djetinjstvu koje će mi pokazati put u budućnost.
Čujem glas starice kako me zaziva, zaziva u tamu, led pokriva ovo srce, nečije trule riječi nemaju odjeka, a ta riječ 'uzalud' dobiva svoj najpuniji smisao.
Raspast ću se u osnovne čestice postojanja, nestati danas poslijepodne u moje snove, zauzeti položaj kad riječ 'uzalud' nema onu jačinu koju ima sada.
Mjesec će se uskoro prepuniti sam u sebe, prsnut će u tisuću boli, a ja moram potrošiti tu čudnu riječ .... 'uzalud'...
napisano: 19.03.2008. u 13:59h | na portalu iskrica-weblog, iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=231826
i 06.10.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/ta-cudna-rijec-2
objava na blogu: 12.09.2012.
TA ČUDNA RIJEČ- ovdje na blogu
slika: digital artist
Ivan Dragičević: UZALUD
Prva riječ koju si napisala
nije bila uzalud,
prvu misao koju si zapisala
nije bila uzalud,
jer sve stoji u ravnoteži
i želi ti se opet riječima dati, vratiti,
za svaku riječ koju si napisala
vraća se njen eho, sadržaj ili smisao
koji se ponekad ne može protumačiti.
"Uzalud" je lažna riječ za nedjelo
nakon djela koje služi nevjeri
i onima bez nade,
a kako takvi ne postoje,
riječ "uzalud" ne služi životu
ona je pogrebnik koji besposlen stoji.
Jednostavno zato što sve ima smisao
pa i svoj rok trajanja, osim života
koji je dar ili poklon u vječnosti
onima koji vole.
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (27) * ispiši * #
E H O ... 25
slika: digital artist
Jadranka Varga: TKO JOŠ VJERUJE LJUDIMA?
U daljini se bijeli daleki svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove, a u mom gradu se žuti disk raskošno objavio i kao što se u raskoši rađaju bujice rijeka, tako se raskoš pokušava uvući između mojih trepavica, prejaka svjetlost zadaje bol mojim zelenim očima i kroz mnoštvo duginih boja pokušavam uzletjeti iznad svega i promatrati o čemu govori ta stara priča.
Tko još vjeruje ljudima?
Jedino možda nekim starim pričama, ali i tu postoje dodaci dodataka, zamrla je glazba, odlaze poznate riječi, a nebo mi je još uvijek naklonjeno ovih dana i sa nagnućem mi daje do znanja svoj pozitivan predznak, iako pogled nepovjerljivo luta.
Svaki puta slijedi regeneracija tamnih dubina duše, svaki puta iznad mene lete bijele ptice i odnose dio mene u te daljine, u taj bijeli svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove pa kroz davno najavljene uspomene pokušavam živjeti sada kao što sam i do sada pokušavala.
Noćas je Mjesec bio bolesno blijed, a iz tajnosti onih davnih priča žuti disk je raskošniji ovih dana, nego inače, čarolije opet pletu svoje tanke niti i lukavo me uvlače u svoj svijet, u te tihe prostore gdje se osjećam najbolje.
06.12.2004. u 9:18h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=38935
slika: digital artist
Ivan Dragičević: MOJ DALEKI PUT
Stavljam crvenu ružu na oltar ove noći
kao novi početak rađanja novog svjetla,
a u prizmi igrokaza izlomljenih kristala
kada moje oči sjaje usred noćne sjene.
Bdijem i čekam trenutak novog rađanja
u oku mi zaiskri suza zalutalog sna,
stručak vjetra nebeskog zapali taj stih,
a jesenja sonata zaigra od veselja.
Luna se zatresla od bestidnog pogleda
na sve ljudsko daleko od pravog svjetla
što ljude umara u životnoj neslobodi,
tražeći put na tamnoj strani Mjeseca.
U nemirnoj igri ledenog tla i toplog zraka,
u astralnom trenutku zaustavljam svoj stih,
u proljetnoj sonati obgrljen mirisom ruže
zastao je trenutak u noći novog rođanja.
Budim me taj tren odluka novog vremena,
u oku mi zaiskri suza nekog zalutalog sna,
proljetno jutro nosi me kapima srebrne kiše
zagrljen nebom, moja duga ponovo je rođena.
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
PRVA KNJIGA
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
28.01.2010. na portalu https://digitalne-knjige.com/
objavljena je moja prva zbirka poezije SJENA DUŠE
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
''RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE ''SJENA DUŠE'' JADRANKE VARGA
Zbirka poezije '' Sjena duše'' doživljava svoje drugo izdanje nakon jako lijepe recepcije ove zbirke kroz proteklih 5 godina i to je jedna ''velika'' knjiga i to ne samo zbog svog opsega, jer je doista riječ o zahtjevnom sadržaju, nego i zbog svog unutrašnjeg jedinstva , poetskog, jezičnog, izražajnog, tako da je autorica u pravu kada kaže, da nije moguće uništiti to jedinstvo, jer je ono kao i njena duša- cjelovito i Jedno. Međutim, ova je zbirka poezije velika i zbog svog osebujnog načina doživljavanja stvarnosti i samog života tako, da slobodno možemo reći kako predstavlja jedinstveni primjer suvremene hrvatske lirike.
Vuk Pavlović je negdje zapisao: ''Živjeti - sudbina je svega rođenog. Doživjeti i doživljavati - dosuđeno je, napose, čovjeku.''
Istina je, dakle, da se u ''Sjeni duše'' život uzvio do neke prilične jasnoće, koja se zna prikazati u različitim očitovanjima ili doživljajima, zapravo, čudesnim događanjem, koje nekako stoji zajedno sa autoričinim življenjem. To nije nešto što je dodano životu ili što stoji pored samog njenog života, nego je takoreći esencija, koja iskrsava iz samog životnog toka i gdje se iz njega na zapažen način izdiže i razotkriva kao čovječje bivstvo ili kao ljudsko bivstvo i po toj ljudskosti, dakako i po toj dubini doživljenog i proživljenog života, ''Sjena duše'' predstavlja jedan izniman pjesnički pothvat, koji će zasigurno ostati trajna tečevina novije hrvatske literature.
Po ovim doživljajima ljudski se životi, dakle, odvijaju ne samo u različitim dubinama, nego i u svojevrsnim rasponima i pri tome je bitno, da se život u toku našeg življenja razvijao postupno, u mnoštvo izdiferenciranih i mnogolikih doživljaja po kojima se, u stvari, i razlikuju individualni subjekti. Čovjek u svojoj ljudskosti upravo na temelju doživljavanja samog surovog i oporog, gorkog života živi u stanju i bivstvuje prema sposobnosti, da uspoređuje i ocjenjuje i koliko mu je duša dozrela do uvida njegova općeg životnog stanja i njenih danih mogućnosti, može čovjek razvijajući se doseći i svoju duševnu zrelost, koja se u svome najbitnijem vidu očituje u činjenici, da se doživljavanje svijeta naposljetku otkriva kao nedostatno bivstvo i čitav se život očituje kao takvo nedostatno bivstvo.
Iz ovog osjećaja nedostatnosti ili oskudice, koja je kod Sartea fundamentalna duševna struktura suvremenog čovjeka, moguće je da autorica kaže:
''...A ti još nisi naučio slijediti svoju sjenu života''
(str. 295, Sjena života).
Kao da se čovjek može jedino upoznati i osjetiti u ovoj nedostatnosti kada mu u duši zasja njegova stvarna slika ogoljenog čovjeka, ali u bitnom određena ljudskošću, ali čovjek se upoznaje i osjeća prema svom magičnom svijetu, kojega gradi gdje život dolazi do svoje potpune jasnoće, ondje dakle gdje je doživljavanje prožeto dušom pa je tako onda čitav život produševljen i tumači se tako. Tu, sve što se može iskazati vidljivim dodirom sa svojom bližom ili daljom okolinom, zahvaljuje živototvornoj moći i pokretnoj snazi naše duše.
I tako se, bez obzira na to, je li i koliko je magično shvaćanje naše autorice, njezina svijeta i njezine moći primjereno, opravdano, prihvatljivo ili ne, može se svakako utvrditi, da se duša i duševni svijet otkrivaju u svom zornom vidu, da se naziru intuitivno u magičnoj formi Jadrankina doživljavanja svijeta, ljudi i života u cjelini, a to je velika novina suvremene hrvatske lirike, koja je izgrađujući jedan sinestetički svijet poezije razvila literaturu, koja je razlikuje, koja je značajno razlikuje od generacija, koje su joj neposredno prethodile.
Odatle, dakako, Jadrankina duševnost i duševnost te poezije, koja se zna očitovati, uz sve što se može nadati doživljaju, bilo to zamijećeno, predočeno, izmaštano, zamišljeno, vrednovano, naslućeno. Ova poezija prianja uz pojave prirodne i duhovne objektivitete, uz predmete ljudske čežnje i žudnje, skrovite nade i odvažna stvaranja. Ona, takoreći, obavija čitavu duševnu zbiljnost i žigoše dahom ugođaja stjecaje ljudske sudbine.
Dakle, doživljavanje svijeta i života dopušta utvrđivanje, da zbiljski svijet, ako se smije slikom ili riječju izreći, naprosto znači duševnost i da je drugim riječima sva upravo natopljena njome, a takva je poezija Jadranke Varga i kao takva sigurno predstavlja rijedak primjer nadahnutog poetskog kazivanja.''
Dr. Zlatan Gavrilović Kovač
knjiga je tiskana u 7.mj.2010.
slika: Facebook, hvala dragoj blogerici @Safiris za ljepotu slike
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
E H O ... 24
slika: digital artist
Jadranka Varga: OTUĐENOST
otuđenost se prelijeva
preko ljudi
kao magla preko polja
pa se povija
i odlazi dalje
ostavljajući iza sebe
tek ogoljele riječi
napisano: 17.08.2018. u 10:26h, iz 14. zbirke poezije "RUŽA MOG SRCA“
slika: digital artist
Ivan Dragičević: OTUĐENI
Kad sjedim, hodam ili ne
kad-tad iščeznut će sve,
ali jedno ostaje za sve
nagon za životom, zar ne?
Često naiđu sjećanja
što nam je tad činiti rad,
pravit ću se da nisam tu
pa možda ostanem mlad.
Sumrak me otuđuje, obavija,
skrivam se u mnoštvu sjena,
u magli vidim otuđenost
skriva me koprena njena.
Znam, u protoku vremena
dah mi se pomalo gasi,
dal’ kopnim o, živote,
k’o drugi, ti me spasi
moja pjesma je iz 14. zbirke "RUŽA MOG SRCA" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-48599-0-2 (RUŽA MOG SRCA) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
E H O ... 23
slika: digital artist
Jadranka Varga: O MENI GOVORE
O meni govore svašta
lažu li, ne pitam se,
jer mi je odavno svejedno
i zato puno skitam se.
slika: digital artist
Neka sam takva o kojoj govore,
neka se okreću kada prođem,
ali ja sama u sobi plačem
i sama uvijek kući dođem.
slika: digital artist
Sve te priče ne znače mi ništa,
dok imam sebe u tami,
a ti ljudi su ionako jadni,
jer su više od mene sami.
slika: digital artist
napisano: 1996., pjesma je iz moje 3. zbirke poezije
"GOLA ŽENA“ i objavljeno 14.10.2010. na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/o-meni-govore
slika: digital artist
Ivan Dragičević: MA, PUSTI LJUDE!
Ma, pusti ljude neka govore
možda nešto na koncu i pametno kažu
i o meni svašta kažu
i ne pitam ih zašto lažu?
slika: digital artist
Meni je odavno postalo svejedno
neka sam takav
i neka se okreću kada prođem,
moj put istine je moj
i sam uvijek kući dođem.
Sve te priče ne znače mi ništa,
dok imam sebe
i u tami ja zato puno skitam,
zato tebe, Bože,
samo za istinu pitam.
slika: digital artist
Ljudi k’o ljudi, ionako su jadni
pa neka se trude,
možda nešto i pametno kažu,
al ne znam, Bože, zašto se trude,
da toliko lažu?
moja pjesma je iz 3. zbirke "GOLA ŽENA" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-34-0 (GOLA ŽENA) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
E H O ... 22
slika: digital artist
Jadranka Varga: TRENUTAK
Iz dlana sam uzela stručak vjetra, zalila ga sa tri kapi vode i zapalila na nebu jedan stih koji je izašao iz trenutka života ove Zemljanke, dok se Luna zatresla od bestidnog pogleda.
Vedrina i živost se osjetila u trenutku suočavanja, stajala sam skamenjena i vidjela tebe, u oku je zasjala suza i sanjala sam te u prizmi izlomljenog kristala gledajući svoje oči u sjeni tame.
Na oltaru noći polažem crvenu ružu kao prvi početak ove tamne večeri, jesenje sonate su bez umornog veselja, ljudi rođeni, a odbačeni od crvenog svjetla lutaju ovim svijetom i nisu slobodni.
U igri ledenog zraka i toplog daha, u tom astralnom trenutku zaustavit ću ovaj stih na trećini tamne strane Mjeseca.
napisano XII/2009. i objavljeno 2012. na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/moment
slika: digital artist
Ivan Dragičević: TRENUTAK RAĐANJA
Stavljam crvenu ružu na oltar ove noći
kao novi početak rađanja novog svjetla,
a u prizmi igrokaza izlomljenih kristala
kada moje oči sjaje usred noćne sjene.
Bdijem i čekam trenutak novog rađanja
u oku mi zaiskri suza zalutalog sna,
stručak vjetra nebeskog zapali taj stih,
a jesenja sonata zaigra od veselja.
Luna se zatresla od bestidnog pogleda
na sve ljudsko daleko od pravog svjetla
što ljude umara u životnoj neslobodi,
tražeći put na tamnoj strani Mjeseca.
U nemirnoj igri ledenog tla i toplog zraka,
u astralnom trenutku zaustavljam svoj stih,
u proljetnoj sonati obgrljen mirisom ruže
zastao je trenutak u noći novog rođanja.
Budim me taj tren odluka novog vremena,
u oku mi zaiskri suza nekog zalutalog sna,
proljetno jutro nosi me kapima srebrne kiše
zagrljen nebom, moja duga ponovo je rođena..
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
E H O ... 21
slika: digital artist
Jadranka Varga: ZAMJENA
Otišla bih, zamijenila život za život i ne bih više živjela ovaj koji živim, već neki drugi, bez znanja sam i bez spoznaja.
Pod mladim suncem u rana jutra vjetar vrti zaostala zrnca prašine i razotkriva najintimnije misli, a ja se uvijek vežem za nešto... za sliku na zidu…cvijet u vazi... pjesmu sa radija…za sjećanje.
Na glatkoj stijeni zabrinutog čela spavaju rojevi misli i zbog jednostavne kompliciranosti ne odlijeću dalje, tu su se ugnijezdile.
Otišla bih, zamijenila život za neki drugi život, a ostala sam u jednostavnosti tvojih riječi, kratkih minuta, u zavjetrini tvog srca i naviknuta na takav stil, medene riječi, zadrhtim svaki put kad me posjetiš u snovima.
Zaboravim rasplamsava li se moja iskra ponovo od nove vatre u starom snu?
Zbog toga bih otišla, zamijenila život za život, nestala bih i utopila se u dubinama tvojih najslađih riječi i najdubljih emocija.
napisano 11.01.2006. u 11:35h na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=80917
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58615
slika: digital artist
Ivan Dragičević: NESAVRŠENA SAVRŠENOST
jednostavna smo i nesavršena bića,
jednostavni, a ipak tako složeni,
da se tako želimo i nositi
navezani smo na razne predmete
i događaje koji nas diraju lijepim
i ružnim pamćenjem ili snovima,
ali idemo dalje ka cilju davanja,
davanja sebe sa ljubavlju za ljubav,
jer ljubav je sve ono što je vrijedno
iako ima raznih vrijednosti svjetovnih,
svijet živi i bori se za vrijednosti
bezvrijedne za Kraljevstvo Očevo,
a On, On to sve razumije i čeka,
da mu pružimo ruku djeteta,
pjesnika koji ga traži i stihom doziva.
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
E H O ... 20
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: TAJNA AMFORE
Kao amfora na dnu mora na kraju jednog vremena, na dnu gdje nema sunca i gdje nema zlatne boje, jer ove nisu moje boje i dok slijepa vidim i gledam i dok me nema za mene, a ima me za svakog, još uvijek me očaravaju sjećanja i sjene, još uvijek znam, da tu nema mene.
Kad iz krajolika Zemlje oduzmem svoj lik, kad iz sebe uzimam sebe… polako.. tajnovito.. čudno i nezrelo… kao ledom pokrivena, kao ljubavlju sakrivena, kao mržnjom obasjana, kao mjesečinom odlutana, zalutat ću još samo jednom u te tvoje lijepe plave oči i znam, odvojit taj pogled od tebe neću moći, odvojiti od sebe tvoj lik magijom tiho prosanjan, mjesečinom jasno obasjan, ljubavlju zaboravljen i oživljen.
Tu si… glazba je zarotirala sva nebeska tijela Sunčevog sustava, u arteriji pulsiram još uvijek samo ja, bez vremena, bez porijekla, bez ikoga, a ti zlatnu nit provuci do mog srca i shvatit ćeš tajnu.
napisano: 13.02.2009. u 23:06h | na portalu iskrica-weblog, a iz moje 5. zbirke poezije
"NA TRGU PTICA"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=293285
objavljeno 16.6.2009. na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24067
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: NOVO RAĐANJE
Proljeće rađanja upisano je u knjigu života
u kojoj nastaje umire i opet počima ljubav,
toj nadi proljeća čovjek želi paliti svijeću
na nekom kraju il’ nekom novom početku.
On, prolazi spoznajom, opet ostaje dijete
bitak raste i ljubav raste i rađa novi život,
samo davanjem svoga, rađa se život novi
život i ljubav zagrljeni, taj brod zajedno plovi.
Kao i rađanja zvukovi u rimi dolaze i ne stoje
simfonija nova ne posustaje, započeto traje,
odzvanja u ritmu, taktovima divne glazbe
za uspješan ples i ljubav potrebno je dvoje.
Kao sjena u tami rastanka, u knjizi života stoje
pravila ljubavi utkana u pravila prvog postanka
u knjizi o srcu stoji samo ono što dolazi od srca
prepoznatljivo i usklađeno sa zakonima duše,
u dobru koje ne posustaje, u ljepoti koja traje.
moja pjesma je iz 5. zbirke "NA TRGU PTICA" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 (NA TRGU PTICA) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (34) * ispiši * #
E H O ... 19
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: RAZDVOJENO JUTRO
Duga lomi jutarnju svjetlost,
a u meni zakopane šifre žive
i nose poruke iz svijeta
otkud sam dolutala
i nasukala se na tvoje obale.
U sivom kamenu
prepoznajem tvoje lice
izvan sfera snova,
dok negativni vokali žude
za pozitivnim konsonantima
i pričaju svoju realnost.
Crkveni zvonik je započeo
svoju jutarnju molitvu ljudskom uhu,
da ga posluša i ne zaboravi
pozitivan predznak današnjeg dana.
Sunce je obasjalo mjesto
gdje si otvorio svoje plave oči
udaljen od mene
samo tih šesnaest sati,
ali kao da je nebo ugasilo
svaki plamen svijeće
kad nas razdvaja život
i zora zatekne odvojene
u posebnim molitvama
jutarnjih anđela.
napisano 03.05.2012. u 07.30h, na portalu Magicus, a iz moje 2. samostalne zbirke poezije "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=80075
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: PLAMEN ZA TEBE
Jutarnja svjetlost me budi,
obasjava poruke i sve šifre
otkuda sam dolutao iz snova
na moju sunčanu obalu iz priče.
U sivom kamenu te gledam,
prepoznajem ti lice iz sna,
a razigrani vokali tebi žude,
dok plamen novi palim ja.
Crkveni zvonik se probudio
jutarnjom porcijom našem uhu,
da ga posluša i ne zaboravi
u tihoj molitvi današnjem kruhu.
Sunce je obasjalo ono mjesto
gdje si otvorila svoje oči plave,
a kad odeš od mene nekoliko sati,
k“o da više nema ljubavi prave.
Kad nas život daljinom razdvaja,
a zora zatiče samoćom razdvojene,
plamen svijeće sjetno nam izgara
i molitvu anđela u radost pretvara.
iz zajedničke zbirke "EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 (PREDVORJE BIJELE TIŠINE) ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
E H O ... 18
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: I TAJ TREN
I taj tren
kad voda zadrhti
na ovom planetu,
Duša će se uznemiriti
iza zida stvarnosti
stegnuta čudnim pravilima
ljudskih zakona.
I taj tren
kad se planet okrene
još jednom oko sebe,
zakrčit ću ovu bijelu
površinu monitora stihom
kojeg daruje netko
izvan moje sfere postojanja.
I taj tren
koji će za tren
postati prošlost,
zaustavit ću pogled
na plavetnilu Neba,
jer to je baš ono
što mi sada treba.
napisano: 24.3.2014. u 12.35h na stranici 17., a iz 6. zbirke "DUŠA ANĐELA"
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: U TRENU
u tom trenu
kada elektroni postanu fotoni
i svjetlost poteče k’o rijeka
svojim beskrajnim tokom
u tom trenu
kada božanska moć progovori,
poteče rijeka života
prožetog darovima ljubavi
u tom trenu
sve se pokreće i podrhtava,
nastaje i nestaje u oblacima,
novi život se rađa
iz zajedničke zbirke "EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu i ISBN brojevi su:Format: Exe (izvršna datoteka) (DUŠA ANĐELA) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1 ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (31) * ispiši * #
E H O ... 17
slika: digital artist
Jadranka Varga: B O L
Sve od magijskog kazališta ovog života pa do prekrasnih dubina ribljeg svijeta, kroz pustinju srca i rađanje demona, ostala je samo jedna ne-želja.
Zbog svega toga narasla je bol, velika i tamna, gusta i crna poput života, a ona voda sa tri izvora koji su se spajali i tekli u napukli bezdan, mutna je i neprozirna.
Sjene koje je moj život ostavio na svom putu prema centru svijeta plešu svoj vrlo razumljiv ples, ali prelaganog koraka, da bih mogla okrenuti glavu i otići, jer još ne mogu, jer možda iz mirne molitve pronađem pravi put.
Možda još neću pitati: "tko si ti?", jer ću možda još neko vrijeme dozvoliti, da mi miluješ kosu ili odvodiš tamo gdje su mi koljena izgrebana i gdje mi nemir stalno govori, da si još daleko od mog trećeg neba.
Hoćeš li se ikad približiti?
Vjerujem, a to je tako teško.
napisano: 28.12.2005. u 14:13h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke
“SJENA DUŠE”
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=79003
slika: digital artist
Ivan Dragičević: MOJA BOL
Pogrbljen od boli koračam svoj život
i ostavljam tihe sjene na putu svom
u plesu snoviđenja tražim tvoj centar
o, svijete moj protkani, plesom moje boli.
Tražim oslonac u kazalištu ovog života
i proničem sve niže do krajnjih dubina,
kroz pustinju srca do rađanja demona,
uspravan biti, ostala mi je daleka visina.
Zbog svega toga bol je narasla k’o tmina,
velika i tamna, gusta i crna poput života,
dok teče voda sa tri izvora koji su se spajali
i tekli u napukli bezdan mutni i neprozirni.
O, kada bih mogao okrenuti glavu i samo otići,
prelaganog koraka kao netko tko me snima,
možda iz mirne molitve pronađem pravi put,
možda za mene i ovaj svijet još nade ima.
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
E H O ... 16
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: POKLON
San iznad vode,
pred oltarom noći
poklanjam sjenu
i okrećem lice...
...između svjetova
kliznula je misao,
dok gledam oči u zrcalu.
Pred oltarom noći
poklanjam sjenu
i okrećem pogled,
a između mene i tebe sklad.
Kamo bih ja
bez tvojih bijelih misli,
što bih bez tvog
zaraznog osmijeha
i bezazlenog pogleda?
U pogledu se ogleda
prvi početak,
a između tvoje prošlosti
i moje sadašnjosti
samo bijeli stolovi,
vesele gozbe, glazba,
slobodni u izboru.
Pred oltarom noći
poklanjam sjenu
i otvaram srce...
...ljudi rođeni,
a odbačeni
bez onog crvenog sjaja
i aure ljubavi
dolaze pred moj dom,
dok ja skupljam sitnice
i vidim u svom srcu
cijeli svijet za tebe.
Pred oltarom noći
poklanjam sjenu…
napisano 10.09.2008. u 20:24h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=260995
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: POKLON U SNU
Ugledah te i prepoznah po sjeni,
dok čekaš me pred oltarom noći
kao san u snu povrh vode lebdi,
sjena tvoja dolazi, daljinama jedri.
Ona mi zaigra u zrcalu pogleda
i poklanja se u okrilju noći,
a između nas u raskoši sklada
u pogledu blistava nastani se nada.
Prvi pogled dolazi k’o prvi početak,
k’o bezazlen pogled iz tvoje prošlosti,
a danas su tu svi naši stolovi bijeli,
naši stari prijatelji, svi naši anđeli.
Pred oltarom noći ti pokloni sjenu
i otvori mi srce svoje, sve aure ljubavi,
sad u srcu vidim cijeli svijet za tebe,
pred oltarom noći, sjene poklonjene.
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
E H O ... 15
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: MOGU LI?
Zvijezde su pale u bezdan tame,
duša se okomila sama na sebe.
Kroz moju budnu noć
prolaziš kao koraljnim grebenom val,
zaustavljaš se i nestaješ.
Ako možeš spojiti
nebo i more zbog mene,
mogu li ja kao maestral
dodirnuti tvoje vlažne usne
i ostati na tren?
Mogu li, želiš li?
Sa mojih golih ramena
skidaš ruke kao krila mlade ptice
i opet u daljini čujem
tihe korake sudbine
koja najavljuje svoju glazbu srca.
Vječnost je
između tih naših susreta,
zvijezde su pale
u bezdan tame,
a duša opet ne zna
što će učiniti.
napisano 18.07.2005. u 7:16h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=60385
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: BUDNA NOĆ
U noćima kad zvijezde sjaju
sjetim se očiju što snagu daju
i kad zvijezde padaju u bezdan tame
znam da si sa mnom, da živiš za me.
Ti spajaš nebo i more zbog mene,
dolaziš mi kao plimom nošeni val,
a kad najavljuješ glazbu srca svog,
ja darujem tebi moju budnu noć.
Nek’ zvijezde padaju u bezdan tame,
znam da si sa mnom, da živiš za me,
duša se okomila protiv same sebe,
moja budna noć samo je za tebe!
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (23) * ispiši * #
E H O ... 14
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: PRIVID SREĆE
Ove razvaline moje duše nekad su nastanjivale nečije ruke, gubih se u tuđim zagrljajima kao pijesak kad prolazi kroz prste.
Osluškujem šum izvora s istoka, nema mnogo dalekog prostora među nama, nije to više nepristupačan put, nisu to više neke staze obrasle mahovinom ispod sjevernog neba, davno zaboravljene i ponekad u snovima posjećene.
Zlatni ritam mog srca preskače ponovo uobičajenu šetnju ovog dana, pokrila me tvoja sjena i u toj ugodnoj tami osjećam se blaženo.
Tko mi to stoji pred vratima?
Privid sreće?
Neobjavljena poruka pozitivnog predznaka?
Koji oblik ćeš uzeti i pohoditi sada čistu stazu mog sjevernog neba?
Hoćeš li od sjevernog neba učiniti toplo južno, plavo-crveno, jutarnje i meko?
Ova raskoš koju osjećam u tom kutku srca otvara prozor tvom horizontu i onoj nevidljivoj tankoj niti po kojoj polako doplovljavaš i do mojih obala, potapa me taj val, bez težine i neoštećenu vraća na novu obalu mog života.
napisano 26.05.2004. u 6:45h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=24021
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: KORAK DO SREĆE
Vraćam se iz prostora hladnih,
onih koji odnose toplinu duše,
k’o pijesak morski osipam se tebi
nosi me, valu moj, u svoje ruke.
Bliski su prostori među nama
i nema tog nepristupačnog puta,
već čujem šum izvora ovog dana
na stazama našim osipa se tama.
Gledam te tu ispod sjevernog neba,
moje suze danas snovima su posjećene
i u ritmu srca mog sjetom pozlaćene,
u tami tihoj osjećam žubor potoka,
osipam se tebi, danas tvoja sam ruka.
moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (38) * ispiši * #
E H O ... 13
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: BIJELA TIŠINA
Ovaj hladan dan
opet je bez tebe,
nekako blistavo sunčan,
ali prehladan za moju dušu
pa izaziva zavist
zašto je tako lijep,
a nedokučiv?
Nema me, tek tren živim
i onda se opet
bijela tišina zavlači u dušu,
zamotala ju je,
utišala je,
izgubila je,
sakrila se u oblaku
tog bijelog smiraja
gdje se ne čuje
ni let ptice
ni nemir dalekih zvijezda.
Neka čežnja me pomilovala,
lagana kao hladan dah sjevera
koji se uvlači u život
i zaustavlja protok vremena
ne pomičući suhi list na grani,
a ni ptica se ne oglašava,
jedino me moja čežnja
za tobom miluje,
lagana i tiha
u toj bijeloj tišini.
napisano: 10.01.2017 u 10:50h iz moje 10. knjige OČI PUNE ZVIJEZDA
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: BIJELA TIŠINA - II
Bijela tišina u magli,
dok sunce blistavo zebe,
moja duša sjetom se hladi,
ja čekam, čekam tebe.
Nestajem i ponovno živim,
u bijeloj tišini se skrivam
moj oblak u smiraju lebdi
ptice nebeske dozivam.
Čekam te i tišinom dozivam
skriven u oblaku čežnji,
moje suze te dotiču i miluju,
na oblaku vraćaš se meni.
moja pjesma je iz 10. zbirke "OČI PUNE ZVIJEZDA" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-354-014-6 (OČI PUNE ZVIJEZDA) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
E H O ... 12
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: DUBOKA TAMNA NOĆ
Duboka tamna noć,
zatvorena vrata,
srce iz grudi ne želi van,
a vani se ne vidi dan,
tek je jedan korak iza sna
gdje želim otići ja.
Sa južnog kraja
ne dolaze pjesme ljubavne
niti se čuje tvoj glas,
zarobljena sam
u nekom davnom vremenu
onog vina i krinolina
kad sam iz karmičke dužnosti
živjela taj život nužnosti
ne dozvoljavajući nikome,
da me zaustavi
i odvede ispod stare masline
sa mirisima eteričnih ulja.
Duboka tamna noć,
karmički neotplaćeni dugovi,
tihi su kao moja savjest
što se ističe
u toj tamnoj dubini
nekog čudnog momenta istine
koja se uvijek vraća zajedno
s ovim očima
i tim ludim nadanjima.
napisano: 11.01.2016.
(in memoriam Šuška, 15.2.2002. – 26.11.2015.)
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević:KARMIČKI DRUGOVI
Poemi tvojoj nema se što reći
ni dodati, jer mi misao može uteći,
a kada srce iz grudi ne želi van,
znam, tek je jedan korak iza sna.
Kad smo pak tu iz karmičke dužnosti
neka nas povedu ispod stare masline,
jer svi imamo neotplaćene dugove,
imamo istu vlast, ali i karmičke drugove.
I u svim tim našim ludim nadanjima
kada pitanje lijevi ili desni visi u zraku,
zapravo to je ptica sa dva ista krila
koja nas mlati sve od draga do nemila.
Pa ti pjesme skladaj, prijateljice, sad
njima je svejedno tko bio star ili mlad,
oni misle da svoje mercedese voze,
jer sve je to žbir, sve od iste loze.
moja pjesma je iz 9. zbirke "KAMEN NIJE SAM" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8100-30-7 (KAMEN NIJE SAM) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
E H O ... 11
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: JOŠ UVIJEK
Još su moje misli
na oltaru tuge,
još sam u sebi zatvorila Dušu
i ne pričam o njoj nikome.
U sjeni koja me slijedi
rastočio se svijet,
odnio je misli,
da se pogađaju sa Svemirom
i odnesu me u ovoj noći
koja se kao pritajen ljubavnik
uvlači u snove
zaboravljajući prolaz
do Svijeta sjena.
Kao da me tu nema,
kao da sam prolaznik
sama u sebi,
kao da sam tamo
gdje ne želim biti,
a tijelo samô dopušta
taj prizor nijemosti tišine.
napisano: 24.03.2014. u 12:30h na portalu iskrica-weblog, a iz 6. zbirke "DUŠA ANĐELA"
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: POGOVOR
Pritajene nade u snovima
snoviđenjima prolaznosti,
prolaznika koje ne poznamo
i koje više nikada nećemo vidjeti.
Nijema tišina u sjeni duše tuguje
žaleći za nepoznatim prolaznicima
među kojima je i ona što nosi
pritajene nade mojih snova.
Sjeta ostaje, neću je ponovo vidjeti,
možda tek u snoviđenjima prolaznosti
pritajene nade mojih snova ostaju
i radost dana ovjenčane vječnosti.
moja pjesma je iz 8. zbirke "DUŠA ANĐELA" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu i ISBN brojevi su:Format: Exe (izvršna datoteka) (DUŠA ANĐELA) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1 ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
E H O ... 10
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: TAJNA SNA
Još jedan prolazi dan,
a već me privlači ova noć
kad će misli odlutati u drugi život,
onaj koji dolazi nakon ovog.
Pred vratima raja
u snu umirem sretna,
a hoću li noćas
spoznati tajnu sna?
Iz magle ne dolaze odgovori,
u dubini očiju spavaju vilinske suze
koje su davno istekle i protekle,
a iz sjaja bezvremenskog Mjeseca
ne protječu ni led ni kristali,
biseri ostaju tamo
gdje su tvoje ruke
ostavile tragove,
osmjesi ne prestaju tamo
gdje su tvoje riječi odzvanjale.
Moje ruke oko sjene
i to one sjene
koja će postati dijamant
kad joj zvijezda dođe
na kraj svog puta
i dok se bijelo
pretvara u bijeli san,
duša će se odmoriti
do novog jutra.
Iz bijele odlazim
u tamnu boju sna,
prazninu bijelog
i čudnog tijeka svijesti,
sve je smrzunuto,
ledeno i tamno,
dani bez boli,
dani bez otkucaja sata,
noći pune mira i snova.
Zima i snovi…
napisano: 03.01.2008 U 19:58h na portalu iskrica-weblog, a iz 8. zbirke "MOJ TAJNI SVIJET"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=285208
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: MOJ SAN
Oh, ima li nešto ljepše od neba
okićenog svjetlećim kuglicama
što u radosti trepću od uzbuđenja
i iscrtavaju ono što moj um gleda?
Nije li to put gdje se mogu skriti
na kojem se život želi pokloniti
mojoj želji da mogu letjeti,
da me vjetar nosi,
da u snu mogu biti?
I igrati se na putu vjetra kad me vodi
pa tako plešući letjeti do sumraka
tamo gdje se mogu igrati kuglicama
u nebeskoj rijeci koja plovi sa nama.
moja pjesma je iz 8. zbirke "MOJ TAJNI SVIJET" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN brojevi su: 978-953-8054-81-5 Format: Exe (izvršna datoteka) ISBN 978-953-8054-82-2 (MOJ TAJNI SVIJET) ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (36) * ispiši * #
