E H O ... 25

28.01.2020.



slika: digital artist

Jadranka Varga: TKO JOŠ VJERUJE LJUDIMA?

U daljini se bijeli daleki svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove, a u mom gradu se žuti disk raskošno objavio i kao što se u raskoši rađaju bujice rijeka, tako se raskoš pokušava uvući između mojih trepavica, prejaka svjetlost zadaje bol mojim zelenim očima i kroz mnoštvo duginih boja pokušavam uzletjeti iznad svega i promatrati o čemu govori ta stara priča.

Tko još vjeruje ljudima?

Jedino možda nekim starim pričama, ali i tu postoje dodaci dodataka, zamrla je glazba, odlaze poznate riječi, a nebo mi je još uvijek naklonjeno ovih dana i sa nagnućem mi daje do znanja svoj pozitivan predznak, iako pogled nepovjerljivo luta.

Svaki puta slijedi regeneracija tamnih dubina duše, svaki puta iznad mene lete bijele ptice i odnose dio mene u te daljine, u taj bijeli svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove pa kroz davno najavljene uspomene pokušavam živjeti sada kao što sam i do sada pokušavala.

Noćas je Mjesec bio bolesno blijed, a iz tajnosti onih davnih priča žuti disk je raskošniji ovih dana, nego inače, čarolije opet pletu svoje tanke niti i lukavo me uvlače u svoj svijet, u te tihe prostore gdje se osjećam najbolje.


06.12.2004. u 9:18h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=38935



slika: digital artist

Ivan Dragičević: MOJ DALEKI PUT

Stavljam crvenu ružu na oltar ove noći
kao novi početak rađanja novog svjetla,
a u prizmi igrokaza izlomljenih kristala
kada moje oči sjaje usred noćne sjene.

Bdijem i čekam trenutak novog rađanja
u oku mi zaiskri suza zalutalog sna,
stručak vjetra nebeskog zapali taj stih,
a jesenja sonata zaigra od veselja.

Luna se zatresla od bestidnog pogleda
na sve ljudsko daleko od pravog svjetla
što ljude umara u životnoj neslobodi,
tražeći put na tamnoj strani Mjeseca.

U nemirnoj igri ledenog tla i toplog zraka,
u astralnom trenutku zaustavljam svoj stih,
u proljetnoj sonati obgrljen mirisom ruže
zastao je trenutak u noći novog rođanja.

Budim me taj tren odluka novog vremena,
u oku mi zaiskri suza nekog zalutalog sna,
proljetno jutro nosi me kapima srebrne kiše
zagrljen nebom, moja duga ponovo je rođena.


moja pjesma je iz 1. zbirke "SJENA DUŠE" i
zajedničke zbirke

"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše

i

Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*



http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php



http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 (SJENA DUŠE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Reci nešto, ako želiš (18) X ispiši X #

HVALA NA POSJETI

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.