Ovaj hladan dan
opet je bez tebe,
nekako blistavo sunčan,
ali prehladan za moju dušu
pa izaziva zavist
zašto je tako lijep,
a nedokučiv?
Nema me, tek tren živim
i onda se opet
bijela tišina zavlači u dušu,
zamotala ju je,
utišala je,
izgubila je,
sakrila se u oblaku
tog bijelog smiraja
gdje se ne čuje
ni let ptice
ni nemir dalekih zvijezda.
Neka čežnja me pomilovala,
lagana kao hladan dah sjevera
koji se uvlači u život
i zaustavlja protok vremena
ne pomičući suhi list na grani,
a ni ptica se ne oglašava,
jedino me moja čežnja
za tobom miluje,
lagana i tiha
u toj bijeloj tišini.
napisano: 10.01.2017 u 10:50h iz moje 10. knjige OČI PUNE ZVIJEZDA
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: BIJELA TIŠINA - II
Bijela tišina u magli,
dok sunce blistavo zebe,
moja duša sjetom se hladi,
ja čekam, čekam tebe.
Nestajem i ponovno živim,
u bijeloj tišini se skrivam
moj oblak u smiraju lebdi
ptice nebeske dozivam.
Čekam te i tišinom dozivam
skriven u oblaku čežnji,
moje suze te dotiču i miluju,
na oblaku vraćaš se meni.
moja pjesma je iz 10. zbirke "OČI PUNE ZVIJEZDA" i
zajedničke zbirke
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-354-014-6 (OČI PUNE ZVIJEZDA) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.