Sewen

Pred očima pogled i molba od tebe je stigla
Vodimo ljubav, nek bude prvi ko posljednji put.
Kuća se diže, slaže se cigla po cigla
Čemu se nadah, htio sam od tebe čut.
I čuo sam od riječi do riječi da zaboli,
Valjda su i laži slatke kad se voli.

Znam s kim ćeš večeras nemisliti o nama
Znam kom ću večeras sve svoje misli dati
a meni poruka sto, ruka za srce zaklama,
Dugo u noć i ja ću, al versima platno tkati.
I čuo sam od riječi do riječi da zaboli,
Valjda su i laži slatke kad se voli.

Odbrojavam opet svoju tišinu
A matematika mi nije jača strana
Pa mi se želje u vatromet vinu
I znam da svaka nema mana.

Znam sa ćeš krišom čitati ovo,
Zapise ove ne držim pod ključem
Želim ti sretno to "staro", a "novo"
Možda te nekad opet izvučem...

Zadnji je dan godine ove
I svi se vesele dolasku Nove,
Škrto se sunce već sprema zaći,
Mjesec je veći, mjesec je jači!

Summa summarum, crtu podvuci
Iz prošlih dana dobro izvuci,
Da poraz svaki pobjeda bude,
Želim za sebe najdraže ljude!

I baš ta crta - moram je preći
Plaho je svjetlo u mojoj svijeći,
Al bit će, bit će, starog sam kova
Najdraži moji, sretna vam Nova...

U tišini doma svoga,
Više ne znam naći mir.
Raštiman sam, krivih nota
Kao stari glasovir.

A i dom to više nije,
Kroz njega tišina ječi,
Dok ja suzu suzom tjeram,
Nema nikog da me spriječi.

Sve je teško, sve je lako,
Sve će jednom samo stati,
Ja se nadam da ću moći
Pravi put sam odabrati!

Sve je zbrda, sve je zdola,
Život me je prevario
Sve podjelismo na pola
Al' ti nudim i svoj dio.

Sve će proći u mrtvoj trci
Znam imaš jockera pa ga izvuci,
Ne laži da ga ne možeš naći
Treba ti netko, jer dani su kraći.

Sve će proći, kome ćeš lagati
Tugu ko ručnik misliš preslagati,
Al' nije to vrijedno ovih nota
Nije to vrijedno života...

Život je riziko, kao i kviz,
Jednom će se prekinuti niz.
Al još ne, nije još vrijeme za to
Idi pa makar opet pogriješio...

Što dobih od tebe osim slomljenog srca?!
Sad se u nekim dugovima koprca.
I svi mi kažu da pustim, da nije vrijedno,
Al' nije lako i nije mi svejedno.

Sve što ti dadoh, dadoh ti bez greške,
Ja nisam ptica, odrađujem sve pješke.
I sada lupam kao u bubanj bez takta
A opet mi viču, nije ti ni do lakta!

Kad život učini odmak od ovog stanja,
Kad sreća postane veća, a tuga manja,
Meni će doći vatra, a tebi dim,
Neka sam luđak, al' mogu živjeti s tim!

Nema tu zlobe, nema ni inata
Za tebe su uvijek otvorena vrata...

Mene ti više ništa ne dira,
Ničiji nisam i nisam nitko.
Znam tko mi pjesmu drugome svira
Jer nema dubine i zvuči plitko.

Meni je mojih razočarenja dosta
I svako u jednu pjesmu stane.
Moja je priča postala prosta,
Ja samo tražim sunčane dane.

Za sada ništa od toga,
Ni pravde, ni Boga.
Nikoga tko bi me shvatio
Tko bi mi se vratio...

Ne izgleda sve kako izgleda,
Samo sumorna jutra
I hladna
Ona su on,akva kakva jesu...

Ne izgleda sve kako izgleda,
Samo ja takav sam, isti
Na dnu.
Nekima je strana medalja!

Ne izgleda na dobro,
Ne izgleda na bolje,
I sve se pretvorilo u status quo
A što mi je trebalo to?

Ne izgleda sve kako izgleda.
Trgovina otpadom cvjeta.
Ja ispočetka,
U sumaglici dana nestajem...

Treba mi pomoć
Skoro će ponoć.
Vatromet boja,
Ni jedna moja!

Trebaš mi Frane
Kad zora svane
Tuga se štanca
Nisam za samca!

Za sitnu lovu
Sam ću u Novu,
Bez poljupca proći
U najluđoj noći.

Na listi želja
Sva su veselja
Želim ih sve
A želja jedna je...

Navikavam lice da se nasmije
Navikavam ruke da mi ih grije,
Navikavam srce brže da tuče,
Al' sve je to bilo, sve je to juče'...

Nošen sam sjetom, pola me nema,
Ko stara sam slika, uspomena,
Tko me i zašto kažnjava time
Svejedno ne žalim ni za čime...

Da mi nije ove moje kobi
Što me mrvi, što me samo drobi,
Ne bih znao da sam živ,
Ne bih znao da sam kriv...
A kriv jesam, nek sam,
Pao sam i moram se dići
I tebe će ovo moje stići...

Uz tebe naičih pročitati ljude,
Eto pa nek bude što bude...

Sva mi srića stane u par slova
Još te nisam dušo odbolova.
Zato tuga, o njoj pisme skladam,
Još se uvik tebi ljube nadam.

Sva je želja u imenu tvome,
Na te mislim, a misli me lome.
Srce mi je zatrovala zima,
A ja tražim di prolića ima...

Privari me digod pa se smijem,
Barem pinku i ja ruke zgrijem.
Ma se vratim, a to nisam tija
Tražija sam, sve sam zapamtija,
Nisam naša, samo ostarija...

Još jednom prevaren
Još jednom ostavljen
Opet u krivo vrijeme, a koje je pravo?
Srce se predalo,
Baš se zaredalo,
Godini ovoj ne mogu reći - bravo!

Bio sam sebičan, jer sam te htio
Tako je kad srce svoju priču stvara!
Nikad neću naći nekog s kim bi sretan bio
Lakše je pronaći nekog da te vara!

Ono što ne znam
Jest da se zezam,
Izbijen je osmjeh sa lica moga.
Vrijeme ne vraća,
Srce ne shvaća,
Ne ide, a opet moram preko toga...

P.S.
Nikad te neću moći ni htjeti mrziti...

Da ću s tobom nesretan bit,
Tko se tom nadao?
A dobro sam gradivo savladao!
Sve osjećaje moram krit
Da me ne vide da patim,
Neka platim!

I zapamtit ću datum, to mi ne gine
Kriv sam!
Al živ sam!
Kad netko obeća zvijezde da ti skine,
Znam da laže,
Al ne pomaže...

Ljubav je stvar u otimanju!
Ni promjenit se nisam u stanju!

Zašto mi ne dopustiš da te uvjerim
Koliko si u krivu i koliko si u pravu!
Misli su vjetar, da tebi ih usmjerim
To želim, da ih serviram ko jutarnju kavu!

Na beskonačnu šutnju nisam spreman
Jer toliko vremena nemam...

Čija je zasluga i tko mi te bacio na put?!
Sad nije ni bitno, sve je slučajnost luda!
Tvoje je ime što prvo ujutro ja želim čut.
Shvaćaš li da s tobom povjerovah u čuda!

Na beskonačnu šutnju nisam spreman
Jer toliko vremena nemam...

Il me odgurni il me zagrli
Samo uradi nešto, reci!
Jer najviše bole ovi tvoji
Neispaljeni meci!

Hajde mi zamiriši.
Na ovoj kiši.
Da te uvijek pamtim.
Da te uvijek vratim.

Dajte kralju što mu pripada.
Prosjaku što ga zapada.
Svakom svoje.
Meni moje.

Izvadi mi nož iz grudi da iskrvarim.
Da nesreću koja me čeka prevarim.
Da budem brži, da ne ostarim.
Jer najgore bi mi bilo biti sam.
I da unutarnji glas ne posluśam.
A on kaže idi.
Na tebi se to niśta ne vidi.

Preživjet ću ja jer mora,
Ali će ostati brazda na duši.
Podsjetnik da život je kratak
Da sve se na kraju uruši.

Preživjet ću ja ljubavi
Ovo ne može potrajati dugo.
Ja moram nositi nadu
Ne preostaje mi ništa drugo.

Preživjet ću ja vječnost
Za kraj želim biti spreman.
Svaki je čovjek - čovjek
U isto vrijeme i neman!

Osnovat ću klub za samce
Za sve koji imaju srce od plača.
Uz obalu vidim napuštene čamce
Paraju more ko oštricom mača.

Osnovat ću klub za samce
Moje su želje usahle od boli.
Dugo sam grizao lažne mamce
Prokletstvo nitko na svijetu ne voli.

Ne vjerujem u sreću.
I nikada neću!
Sve je to iskorištavanje neko
A ljubav, ona je ionako predaleko...

Osnovat ću klub u nizu
Pa da razmjenimo iskustva tužna.
Da smo mi samci jedno drugom blizu
Prošla je godina bila ružna...

Razdilit ću more ako zatriba
Vodu od soli, ljude od riba,
Razdilit ću svitlo od tamne noći
Samo obećaj da ćeš mi doći.

Razdilit ću zemlju, u prah pritvorit,
Svega šta nemaš, za te ću stvorit,
Sve ću razdilit da nas poveže
S tobom je teško, bez tebe teže.

Da sam od kamena za tobom bi puka,
Pa te do dna za sobom povuka
Nisam al mogu ti bit,
Tvrd sam ka stari svit.
Nemoš mi prišit šta oš
Al s tobom miriše na još!

Najljepše pjesme se pišu svitanjem novim,
Ja tako nespretan kroz riječi i stihove plovim,
I ostavljam dušu papiru, papir sve istrpi
Nikada neću bit dizajner, tek onaj što krpi.

Nismo svi za velika imena i karijere,
Nismo svi stvoreni da budemo bombonjere.
Nikada nisam plakao javno, ne želim da me vide,
Nek misle i kad mi je najteže da dobro mi ide.

Protresle me neke odluke, neki sati
Pa sam uranio i morao ustati.
Moje su misli pisma bez primatelja
Teško je u ovim godinama steći prijatelja...

Stoput sam rekao da život je proklet,
Al sad da umrem, ja htio bih opet,
Živjeti makar to bio i tren
Tol'ko u tebe sam zaljubljen

Tu gdje je pogled tvoj na mene pao,
Samo me streslo i odmah sam stao,
Ovo bi moglo trajati duže,
Prihvatih ruke što mi se pruže.

A onda nestade sve ko rukom,
Nevino janje zamjenih sa vukom,
Sjaj nestade i svjetlo izmorih
Ko djevojčica sa šibicama izgorih...

Možda si moja pogrešna adresa,
A ja sam stigao na tvoja vrata.
Htjedoh ti reći, rješavaš me stresa,
Ne otvara nitko, a mrak se već hvata!

Imali smo točno jedanaest dana
I nisam ti uspio sve reći u lice.
Ne izlazim svjetlu iz ledenog stana
Spavam al jače su nesanice!

Sad sam ni naprijed, ni nazad, ni za stat
I ne znam da li sam u stanju više išta dat?!
Tek čekam da se poklope kazaljke bilo kad,
Pa da pomislim na tebe i napustim ovaj grad...

Jedva primjetih da samo ja šetam sam,
Al primjetih.
To se osvetih jer ni sebi ne trebam.
Al se osvetih!?

Vrijeme ko lopta od mene samo odskače,
Čudna li čuda.
Kad u srce udari, zaboli malo jače.
Ko zabluda.

Nemaš što odnijeti.
Kad nisi znao donijeti.
A śto ću ja koji je dao sve,
Sam, al mi se ne samuje...

Pa hoću li cijeli život propatiti?
Htio sam bajku, štivo bezazleno.
Za srećom se valja zainatiti.
I nikad mi neće biti svejedno.

Dok drugi iz crkve izlaze sa smjeśkom.
Ja tražim śetnju zatvorenim gradom.
Cipele sam natrpao mokrim pijeskom.
S izgubljenom voljom, izgubljenom nadom.

Moje je srce pregorena lampica sa bora.
A svijetliti se mora.
O samo da ti je pobijediti laži.
Sewene najdraži...

Zalutah u bar sa violinom,
I ljubav svoju proslavih vinom.
Tuga se stisla pod ovo čelo,
Na što se samo sve ovo svelo?!

Zalutah u mraku kao pijanac,
Oni me grle, neka sam stranac,
Priča na priču, nada me vara
Ma sve je dobro dok ima para,

Prosipam svoje, ko kapi vina
Prosipam tvoje, to je milina,
Prosipam naše jer to nas dijeli,
A pamtim čudo kad smo se sreli.
I gutam te suze slane
Samo da ne svane...

Trebam nekoga tko će mi noćas ruke zgrijati.
Zašto uvijek naletim na ljude koji se ne znaju smijati?!
Trebam nekoga tko će me gledati onim nekim žarom,
Čovjek nije za samotnjaka, nego da sa svojim je parom.

Trebam tebe od danas, da minu mi dani sivi,
Trebam tebe od večeras pa na dalje dok smo živi.
Budi mi zvijezda jer zvijezdama je mjesto na nebu da sjaje.
Prepoznah te davno, sad samo želim da to nam traje...

Zna li srce kad izabere led,
Da nije planiran taj redosljed?!
Trebalo je brdo jubavi biti
Trebalo je pravila zapamtiti.

Zagrli me kao nikad prije
Jer kažu da srce miljun tajni krije.
Moje jednu, al kriti je ne želi,
Nego da je sa tobom podijeli.

Zna li srce kakav bješe plan,
Danas nigdje nisi siguran!
Trebalo je preći preko mosta
Sapienti sat, mudrome dosta!

Zagrli me prije nego slažem,
Večeras ti posljednji put kažem,
Nisam stvoren da me drugi mijenja
Zagrli me, reci doviđenja...

Je, misec je lopov pa štaš?!
I popit ćeš onako kako zakuvaš!
Oni ko ne zna volit, pa' je!
Blago ti se onome koji daje...

I zvizde se raširile pa zrače,
Ova je ljubav cukrena jače!
Ka najlipša Božićna priča pari
S ovakvom se pričom i stari!

Je, drago mi je jer nebi ni pisa,
Sa dragim sam svitom i ja prodisa.
To je ono kad osjetiš, a ne triba nigdi ić.
Daj Bože da more na svakoga prić!

Evo stojim tu, razriješen svih milosti
Pred tobom kao pred zidom plača.
Sav bijes sam ostavio nekim prošlim vremenima
Nekim ljudima što se igraju otimača.

Moje su barikade postale jedra,
I moj je ambis pun zalupljenih vrata.
Ja ne kradem od slomljenih duša,
Dosta je bilo igara gladi i rata.

Neki su dani gromovi pa se iz daleka čuju.
Čak i onda kad ne miriše na oluju.

Volim te između svih redova koje sam zbrojio,
Između svih lica, tvoje sam prepoznao.
Sve i da je krivo, znam da sam dobro birao,
Makar na kraju i to posljednji doznao...

Čudno je bilo patiti od bezljubavi kobne
Sve su moje priče bile izopačene i zlobne.
Ja ih doživjeh, ja ih proživjeh i onda dođeš ti
Pa me poremeti i s mjesta izmjesti.

Teško je bilo patiti od bezljubavi moje
A za svaku sam rekao, evo, napokon prava to je
I nije bila, nit imala krila, dok ne dođe ti
Pa me poremeti i s mjesta izmjesti.

Želim živjeti za svaki trenutak naš,
Želim vidjeti kako me voliš i praštaš,
Želim doživjeti kako me grliš tim okom,
I sve da krene nekim svojim tokom...

Želim trajati i onda kada više nemamo kuda,
Ti si moja velika sreća, moj mali Juda,
U besmislu smo smisao provalili
I bez ijedne riječi se zahvalili za sve
Jer ti si moje... zar ne?!

Ovako izgleda zaljubljen muškarac
Baš kao ja!
Ovako tuče u grudima srce
Bez kajanja!

Ovako pjevaju šume u zoru
Kad svijet se budi.
Pa mi zavide neki tuđi
I zločesti ljudi!

Ja sam lutao i tebe sreo
I novu sam priču započeo...

Ovako zvuči tišina moja
Koju sam tkao.
Ako je ovo moj najljepši san
Neka sam zaspao.

I neću se bez tebe buditi
Samo se želim usuditi...

Ovo je još jedna za Tebe iz duše!
Iznad crte se suze osuše...

Frane, u dušu si uselija
I želju sam zaželija
Da samnom ostaneš
Da se ne pripadneš...

Frane, od svita bi te sakrija
Jer čovik je ka makija
Samo ti si hrast
A to je čast.

Jesam li spreman napraviti mista
U ovom životu šta me tira.
Ne znam al oću, savjest mi čista
Oćeš li pomoć pronać mi mira...

Jesam li za te putnik kroz vrime
Ili ću ostat tek slika blida,
Moreš li provat zazvat mi ime,
Prije neg duša se od sebe iskida..

S guštom u rakiji mjesec utopih
Sve zvijezde skinuh pa ih popih,
I sad se prirodno osjećam jači
Dok šapućem sebi, seronjo ne plači.

S guštom se noćas dobro razvalih,
S guštom se nalih, s guštom zapalih,
Da se na kraju osjećam jači,
Aj se da nitko ne vidi - isplači!

Vratio bih ti sve drago i milo
I svima ispričao kako je bilo,
Al tuga bi bila sto puta veća,
Uvijek je veća negoli sreća.

Vratio bih ti al neću svađu
Teške se riječi lako pronađu,
Ja za te imam ljubav još višu
Puno te volim, fališ mi mišu!

Opet se zima došuljala
Besramno uzela mi dan.
Opet me nespremnog uljuljala
A imao sam za nas plan.

Opet su obrazi zažarili,
Uzima nas i ne bira s reda.
Jesmo li mlako to ostarili
Pa nam živjeti se ne da.

Nisam vrijedan ako vrijedna nisi,
Dok nam život ko na niti visi,
Jer ja sanjam da se srca spoje
Vjeruj meni, ljepše je u dvoje.