NEISPALJENI MECI
Zašto mi ne dopustiš da te uvjerim
Koliko si u krivu i koliko si u pravu! Misli su vjetar, da tebi ih usmjerim To želim, da ih serviram ko jutarnju kavu! Na beskonačnu šutnju nisam spreman Jer toliko vremena nemam... Čija je zasluga i tko mi te bacio na put?! Sad nije ni bitno, sve je slučajnost luda! Tvoje je ime što prvo ujutro ja želim čut. Shvaćaš li da s tobom povjerovah u čuda! Na beskonačnu šutnju nisam spreman Jer toliko vremena nemam... Il me odgurni il me zagrli Samo uradi nešto, reci! Jer najviše bole ovi tvoji Neispaljeni meci! |
< | prosinac, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |