PRED SVITANJE
Najljepše pjesme se pišu svitanjem novim,
Ja tako nespretan kroz riječi i stihove plovim, I ostavljam dušu papiru, papir sve istrpi Nikada neću bit dizajner, tek onaj što krpi. Nismo svi za velika imena i karijere, Nismo svi stvoreni da budemo bombonjere. Nikada nisam plakao javno, ne želim da me vide, Nek misle i kad mi je najteže da dobro mi ide. Protresle me neke odluke, neki sati Pa sam uranio i morao ustati. Moje su misli pisma bez primatelja Teško je u ovim godinama steći prijatelja... |
| < | prosinac, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |