Sewen

Što dobih od tebe osim slomljenog srca?!
Sad se u nekim dugovima koprca.
I svi mi kažu da pustim, da nije vrijedno,
Al' nije lako i nije mi svejedno.

Sve što ti dadoh, dadoh ti bez greške,
Ja nisam ptica, odrađujem sve pješke.
I sada lupam kao u bubanj bez takta
A opet mi viču, nije ti ni do lakta!

Kad život učini odmak od ovog stanja,
Kad sreća postane veća, a tuga manja,
Meni će doći vatra, a tebi dim,
Neka sam luđak, al' mogu živjeti s tim!

Nema tu zlobe, nema ni inata
Za tebe su uvijek otvorena vrata...