Sewen

Digli smo lovu, a onda svak sebi.
Sve ovo vise ponovija nebi.
Rizik je bija, rizik je prosa.
Zamnom su sada vrimena losa.

Ukreli mi smo mafiji misto.
Niko ni strada, da smo na cisto.
Sad im se smije drzava cila.
Ostali zli su, bez lipog dila.

Da sam se smija, bilo bi vraga.
Da nisam krija, da nisam laga.
Bija bi negdi, dva metra nize.
Nisam od onih da me se strize.

Dosad sam dvaput moga bit kasa.
Nisam ja lukav, ja sam se snasa.
Sve je na mistu, glava je ziva.
Ovo je falsa retrospektiva.

Cita sam jutros sav tisak zuti.
Panduri znaju al mudro se suti.
Znam da cu provat zivit ka prije.
Ajmo ekipa, sta god ko pije...

Neš mi virovat
Ma ova me nevera sitila na tebe!
Sitila me na nas!

Munje i gromi,
Ka da tiraju svu sparinu naprid,
I vidin kako se cipaju bili oblaci,
Kako postaju škuri,
Ka da ih je bolest uvatila.

Stidljivo, ali sigurno
Velike kapi kiše padaju na tle,
I ka da je pet, šest dovoljno
Da popliva cila cesta...

Ovi se vitar komeša,
Kovitla papiriće,
Ka da me uči znat, šta znači - sve je otišlo u vitar!

Miriše zemlja i kamen,
Miriše asfalt i ulje,
Mirišu fragmenti prošlosti!
A ja više ne znan
Jel san to pisa o vrimenu
Ili o nama...

Ko zamrznut pogled, isijavam prazninu!
I nikada doseći neću tu tvoju razinu!
Ja nosim u sebi to što i tebi fali,
Ta čista praznina, jer smo odustali!

Znam sve je to samo poker,
Ti si dama, a ja jocker.
Ti bi pobjedu na silu
A ja sam u krivom špilu!

Nevješt za igru svaku, to sam ja.
A ti bi se kockala.
Gledaš me u mraku, kao gosta
Za večeras - dosta...

Oprostit ću ti što je kraj
Ti pod tepih zatrpaj
Sve sumnje naše
I ne varaj pokeraše...

Znam sve je to samo poker,
Ti si dama, a ja jocker.
Ti bi pobjedu na silu
A ja sam u krivom špilu!

Dosta mi je slabosti
Ćežnje iz mladosti
I obećanja da bolje bit će.
Dosta mi je ludosti
I lažne mudrosti
A beskonačni dan osviće.

Sve će opet po starom
Drugi s darom
Ja s nemarom...

Dajte osmjeh nesretnima
Moju pjesmu ciganima,
Oni znaju što će s njom
Nad samačkom večerom.
Ogrnite tko je nag
Izgubljenom dajte trag
Meni samo pogled njen
Jer u nju sam zaljubljen...
Zaljubljen, a ostavljen...

Zapetljali smo se u laži
Al' ti me svejedno potraži.
U kratkoj pauzi od svega
Ostavi njega...

Zapetljali smo život ludi
A šapućemo, sad svoj budi.
I kad istine omekšaju
Ostavit ću nju!

Ali tko može odvezati taj čvor,
Tko će od kolibe napraviti dvor?
I tko će od pustinje naći oazu
Tko će u proljeće podleći mrazu?..

Mi!
I zato ne vrijedi ni probati
Mi!
Prevareni!
Vrtimo sreću i tugu
Zapetljani u krugu!

Zadnja stranica i nema vise,
Nema nikoga da nadopise.
Neki novi kraj.
Šansu za pokusaj...

Ispucao sam sve trikove.
Zaustavio sam u grlu krikove.
Ti ces nestat samo.
Mi se ne poznamo...

Veceras umirem u mraku.
Sve ti ostavljam osim snova.
Srecu izgubih za dlaku.
A ti ces praznih ruku iz lova.

Veceras umirem bez sansi.
Sve ti imas osim srama.
Samo jedan sam u masi.
Al pamtit cu te godinama...

U mom vrtu cvijeće cvalo,
I ljepotu prosipalo,
Čupali ih, brali, krali
I dalje su mirisali.

U mom vrtu cvijeće cvate
Za sve kad se kući vrate
Na široko i visoko
Korijenje je preduboko.

Gdje se prva ljubav rodi
Ostati će sjećanja
Neka me kroz život vodi
I sretan sam čovjek ja.
Gdje odlučiš, tu ćeš rasti
Kad je ljubav vodilja,
Zauvijek će cvijeće cvasti
Jer sam sretan čovjek ja.

U mom vrtu cvijeće cvalo
Za ljepotom izgaralo,
Živjeti im nisu dali
Al' oni su mirisali...

Malo sam bijesan na sebe
Na ovo nevrijeme oko nas.
I progoni me već dugo
Onaj unutarnji glas.

Malo više sam nesiguran
Od jučer mi sve je gore,
Prekasno uvijek zaspim
A bude me noćne more.

I ne znam u kojem ću smjeru
U čekanju gradim karijeru,
Ovako lažan
Pravim se snažan.
Jer znam
Ni tebi više ne trebam...

...u kosmaru ludila.
I promjenit cu stranu na kojoj spavam,
Prestat cu disati za tebe,
Onaj fanatik ce se izbosti rijecima,
Milostivo naklonjen prepustenosti.

Potopit cu sve svoje nade.
U silovanju vlastitih ignorancija!
Udarit cu ispod pojasa,
Jer jedino tako funkcioniram u posljednje vrijeme.

Zatamnit cu pola srcane strane grudi.
Ostale cetvrtine podijelit cu siromastvu.
I prije nego opet otvorim oci.
Sahranit cu strahove da ojacan planem.
Na raskrizju neizgovorenih imena,
Tvoga i moga...

...

Ja sam krotitelj izgubljenih,
Opijat za pijane,
Mokrina za lica bez suza,
Hrana za pjesnicko izduravanje,
Glumeci nesavrsenost i neshvacenost.
Koja neprimjetno medju prstima klizi...

Pretvaram se da te znam,
Dok ti bjezim izmedju redova recenice,
Pretvaram se da smo jedno,
Dok suton kida mitove o sreci.

Pretvaram se da ne vidim oluju,
A odavno su zvijezde skrile svoje lice,
Pretvaram se da nista ne boli,
Dok vatra topi razocarano lice.

Nisam dobrodosao u tvoje snove,
Nisam stigao na vrijeme ostati budan...
Nisam uspio vratiti utege na mjesto.
I tek mi ostaje pretvarati se...

Kada shvatiš, sve je bilo greška
Pa te čeka odluka preteška.
Gubi se smisao
Jer samo bi disao.

Kada shvatiš da sve je bilo greška
Stari život čudom ti se smješka.
Laž sve bila je
I ništa ne ostaje.

Kome pokloniti dah
I kome ostaviti strah?..
Tko da nasljedi tamu,
Kome šaputati galamu?..

A pomirdba mi treba
Komad čistog neba
Bez tragova što se vuku
Kad se zavjese navuku...

Najljepše plaže
Ljeti se traže
Blizu kafića
Slaje i pića.

Muzika trešti
Kao na fešti
Tulum na plaži
E to se traži.

Sol na koži, sol u kosi
Ludi ritam nek nas nosi.

Malo desno, malo livo
Malo pravo, malo krivo,
Najbitnije da se gibaš
Još bitnije - mišat tribaš!
Samba ja, samba ti
Ajmo plesat sambu svi
Mi sestre - ikone stila
Kao da smo iz Brazila!

Zadnji put ja s tobom plešem,
I ništa neće biti isto.
Kao klesar, djelo klešem,
Oko mene sve je čisto.

Zadnji put sam glavno lice,
Crno bijeli film je nijem.
Misli su mi ubojice
Sviraj staru pjesmu Sam.

Fluid jazza s dozom puncka,
Zadnja scena - Casablanca!
Nosim škrtost mrzle duše,
Ruševine nek se sruše.
Možda tad nikne sred Splita
Moj spomenik od granita!

Ko razorena obala,
Od valova i soli,
Taj sam
Kojeg priroda ogoli.
I nemiran sam duhom,
Ceznutljiv u ganucu,
Opet osvanut cu
Zaboravljen, neubran,
Neociscen i gorak.
Opet ćorak.
Prezren u nabrajanju loseg...
Kao jefini prosek.

Moj um se rastace,
Dok oko mene krastace.
Dresiraju okolinu stasom,.
Stopljene s masom.

Zablistao bih da mogu,
Da mi se da,
Al ovim tempom.
Sve mi na glupost izgleda.
I potrosen sam.
Impotentan,
Pa kad me netko pita.
Zasto nisam sretan...

Koliko sam puta otišao ja
I koliko sam stigao do kraja,
Bez razloga da te se sjetim,
Jer napokon opet letim.
Koliko sam puta nestao ja
U mislima...

Nikog nije bilo da nas spasi
Sve je pod plaštem 50 nijansi
Svjetlost se lomi pred nama
Dok opraštam se s godinama
Zabljesnut ću iz tog sna
U mislima

I ako sam slab, ja bit ću jak!
I ako sam nitko, ja nisam svak!
I gledat ću na sve to iz daleka
Jer znam da svakog ljubav čeka.
Sva sam ti sjećanja predao ja
Al' da, tek u mislima...

Ko da se može zaustaviti vrijeme,
Da budu lica posložene lutke.
Tisuću misli krije ovo tjeme.
A sve ću to isto proći sutke.

Znao sam sto se dogoditi mora.
Uvijek je muka jača od sreće.
Na ovoj rani, meka je kora.
Pitam se zasto stvrdnut se neće.

Progonjen od vjetra, a on ne mjenja smjer.
I tuče me sa boka, probija do kože.
Iz obližnje kavane, pjesma "stari Pjer"
A stisnute se misli uduplaju pa množe.

I tako jos dva puta, srce tuzi poziv salje.
Ja sam taj s druge strane medalje...

Možemo li zaboraviti laž
Ili je prešutjeti bar.
Jer sve će to u radni staž
Svejedno bit ćeš star.

Možemo li oprostiti bol
I samo odmahnuti rukom,
Sad kad tuga drži monopol
A sreću smatramo vukom.

Ako je vrijedilo išta od prije
Ako još ima fantazije
Neka se loši dani potroše
Nek se zaboravi sve ono loše

Kad shvatiš da za grijeh trebaš dvoje
Lakše se povući zaboravljeno moje.

Može li milost da nas spasi
Mislim da neće, od samoće.
Kada se ljubav jednom ugasi
Samo nas strahovi hoće.

Falit ce mi tvoj pogled kojem sam krivo vjerovao.
One neizgovorene rijeci i sjenoviti dodiri,
Cista ceznja i zelja koja me ispunjava.
Jos uvijek.

Falit ce mi neizivljenost pred kraj dana.
Hladan vjetar sto u lice nosi smrznutu kisu.
Koraci koji se suprostavljaju asfaltu,
Otezali.

Falit ce mi dozivljaji koje sam sanjao.
Sve sto sam planirao podijeliti sa tobom.
Sve sto sam ti obecao dati, a nisam.
A jesam.

Dugo ce mi vremena trebati da se vratim.
A to je jedino sto mi ostaje poslije svega.
I saznanje da nikada pomisliti neces.
- Falit ce mi...

S kojeg kamena da se bacim.
Da potonem dublje,
Da nestanem u tisini slanoj,
Nek val me povuce.
I razreze misli.
Ovoj tintari napudranoj.

Kao da sam gladan bijesa,
Skupljam se uz rub svog lijesa!

Ne racunas vise na mene sreco.
Pa udahom svakim moj mazohizam.
Dobiva na snazi.
Nek vrag me odnese,
Skrenut cu s puta.
Da vise me ne spazi...

Polovi su moji bez svjetla sada.
A ja na granici cuda i jada.

Ubacit cu novcic u svoja ledja.
Kao lutka sam na navijanje.
Veceras mi je kao nikad.
Potrebno ispijanje...

Nestalo je iznenađenja,
Samo su traume scakodnevna stanja.
Ne razumijemo bez prevođenja.
I tucemo tipke - "veca, manja".

Zasluzni smo u istom dijelu.
Al ja cu uzeti svu krivnju na se.
Zalijepit psovke na svome tijelu.
Neka se zadnji put oglase.

U taboru ovom ratovi, sile.
Barut i krv se mjesaju samo.
Izgubili smo lezaj od svile,
Jer ovdje vise ne pripadamo.

Zapetljat cu se u lazima svojim.
Ma vec jesam...
Sad vec se previse bojim.
Tko zna gdje sam?!

Zavezane su ove ruke od neznanja.
Grube, otecene.
A crta zivota sve tanja i tanja.
Kao da vene...

Oprosti sto cuvam tople lazi.
A nije fer ni posteno.
I ako zelis, slobodno otkazi.
Bilo je nesmotreno...

Mislio sam, trajat ćemo
Dok na svijetu ima sreće.
Mislio sam, ostat ćemo
Spriječiti nas ništa neće.

Al premalo je želje s obje strane
Drugo nismo znali.
Da nam barem sjećanje ostane
Ono dobro što smo imali...

Okreni lice prema suncu
Neka ti pogled opet sja
Neka te netko drugi voli
Kad to nisam ja.

Pokloni osmjeh novom danu
Nek vide da si dobro ti
Jer ono što valjalo nije
To kao da ne postoji!