Sewen

Poljubi me na mjesecini,
Onako zbiljski,
Privuci me k sebi.
Spiljski.

Zamagli me dahom.
Umotaj ko dar.
Otruj mi misli.
Otkloni kvar.

Vjerujem ti nevjero,
Ucini da otpustim kocnice.
I poljubi me.
Na podu smocnice.

Trajao bih dugo.
Sa tobom bih se budio.
O kad bi se,
O kad bi se usudio...

Koliki je put od pakla do raja?
Hoće li ikad ovom biti kraja?
Rado bih znao, kad budem pao
Zašto sam gori kraj izabrao?

Koliko je put iz siromaštva,
Otjeran iz bratstva i ortaštva?
Rado bih znao kad budem pao
Kome sam do sad sve opraštao!?

Ako izgubim ljude i ove laži
I natjeram srce sreću da traži
Da li ću biti dovoljan sebi
Kao što sam sada tebi...

U ovom životu sam sebe krivim
S lošim uspomenama život živim.
Da li je bolje povrijediti sve
Il' samo moja duša da propadne?!
To me još uvijek muči!
I ne znam što da odlučim!

Kad sunce pokaže zube
I sve češće vani kiši
Kad zaboraviš obećanja
Opet molitvu zapiši.

Tako vatra uvijek tinja
Tako nadu daješ meni
Da preživjet ću i ovo
Dok sve opet ne zazeleni...

Ja sam ko vulkan ugašen
Bio sam hrabar, a preplašen,
Bio sam vjetar što juriša
Pa se smiri pa se stiša...

Bez tebe sam nigdje
Na granici ludila.
A samo sam tražio kad bi
Se samnom probudila.
Bez tebe sam nigdje
Zarobljen u vječnom ledu
Stao sam da dočekam sreću
Jer valjda sam na redu...

Ovdje vise nije moja mirna luka.
Cili sam se zgruva, cili se usuka.
Sve sam za sutra cuva.
I sve sam to rasproda.
Ni On mi odozgor vise.
Nebi vode da.

To di sam te zva, di te upozna.
Sad je pustos neka, gledam iz daleka.
Sta sam to ludo cuva.
Pa gustat nisam zna.
Ni On mi odozgor vise.
Nebi vode da.

Zacvililo je obecanje.
Ja sam ga prikrsi.
Pa me boli svitlo danje.
I mraz je na dusi.

Zazeblo je srce ovo.
Dah iz prazne case.
Nije ostalo ni slovo.
Od jubavi nase.

Zaudaram na sutra.
A sutra ne donosi danas.
I zaboravlja jucer.

Oplemenjujem sjetu tugom.
Blagosivam bjelinu mrljama.
Ližuci duh samog sebe.

Podigni me sa dna.
Oslobodi moju hrabrost.
I zastruži svih godina niz.

Ako ti je imalo stalo.
Mahni nevidljivim krilima.
Pjevajuci pjesmu usnama mojim.

Molitvu sam izmolio za nas.
Bez zareza, u dahu.
I cekam...

Umrtvilo me,
Zgazilo ka cvit,
I niman vise spirita.
Za odit u svit.

A triba bi se maknit,
A tija bi se maknit,
Ma ko ce.
U ove rane taknit?

Jesam li zasluzija.
Oni od gori to znade
Di ce me odnit.
A da mi ne ukrade...

Uz tebe i laž djeluje iskreno.
Drugi sam čovik ja.
I godi mi kad me lipota zamanta.

Uz tebe putovanje teče spontano.
Prvi sam čovik ja.
I godi mi potrosit...do isteka vrimena.

Prosipa se kisa.
Misli će poplavit.
I neću to popravit.

Neka ove kise.
Može mi sve oprat.
Al ne dam da izbrise...

Kad bih znao da ćemo se sresti
Zaspao bih istog trena
Da će snovi k tebi me odvesti
Platio bih kolika je cijena.

Kad bih znao sjest ćeš pored mene
Usnio bih prekriženih ruku
Ja još imam naše uspomene
Još me drže, još me tebi vuku.

Godinama žar je isti
Čuvam još te slike lažne.
Netko svoju bol rasčisti
Meni su sve tuge važne.

U njima sam s tobom bio
Zamišljene oči plaču
Te sam oči zavolio
Još su tu u naslonjaču!

Moja je ulica sva u cvijeću
Godišnja doba tu snivaju san.
Vjerujem nikad otići neću
Tata je meni prepisao stan.

Tu nema tajni, opet se šuška
Došli su stranci, išarali zid.
Treba tu čvrsto i ruka muška
O zar ih nije nimalo stid!?

Odlaze stari, mladost se mijenja
Na nama osta održati red.
Ako je vjere, malo poštenja
Tu teć će dalje i mlijeko i med.

Neraskidive su veze
Koje srce stvori
Gledam Njemce i Engleze
ZAr smo od njih gori.

Svatko neka brani svoje
Da nam bude bajno
Neka cvjeta zlato moje
I miriše trajno!

Ja sam tek prevara.
Prevarena prevara.
Igram se rijecima smjelo..
I ova losa narav.
To je moje djelo.

Ja sam obican smrtnik.
Bojazljiv iznutra.
Al strastven ko kamasutra.
Volim si tepati u bradu.
Svome stadu.

Al svejedno samujem.
Samocom nagrizam sve.
I ono sto tako naviklo je.
Hladnoca, hladnoca je to.
A nisam odustao.

U školi san opet zakaza
Pa san se pod klupu skrija.
Nije to nikakva baza
Kad stolicu nisan zgrija.

A lipo su rekli mi moji
Triba se pomučit malo.
Sve zapamti, sve lipo zbroji
Ma meni se nije dalo.

Izać vanka bilo bi fino,
S mojom ekipom u kino
Al' mater kaže, ne može, ne
Javi kad ispraviš ocjene...

Sad u duplo triba učit,
Sad se puno triba mučit
A za to san krivac ja
Znanje mi tek je za dva!
Trica mi je dalek san
Trudit ću se cili dan
Na četvorku neću pristat
Već sa peticom zablistat!

Prinosim žrtvu - srce od Jude!
Bacit ćeš kamen na moje trude.
Tu gdje ću pasti, nek sve se sruši
Nek izvor poteče pa onda presuši.

Podnosim lako sve uvrede, laži.
Svaka me rana još više osnaži.
Pa neka padnem, znam što me čeka
Osmjeha moga nek potraje jeka.

Okreni se čovječe, površinom zagrebi,
Okreni se čovječe, ravnome sebi.
Sve od jučer spontano izlistaj
I napokon, napokon zablistaj!

Bija sam stivan, ka po spagu.
Sad ne uzivam i nemam snagu.
Ka kad su Samsonu osisali lase.
Jer ti mislis samo na se.

Bija sam cili i ka po miri.
Sad sva nas dili, tuga se siri.
Ka kad se Samsonu sva svitla ugase.
Jer ti mislis samo na se.

Udrit ce na me grij.
A ti se s drugim smij.
Ti ces se drugom itat.
Neces me nista pitat.

Ocu li ti falit ja, oce li ti biti ža.
A iscupalo me je iz korjena...
I nikad vise rana nece mi srast.
Al neka, bila mi je cast...

Ne traje srica zauvik znam,
Spominjat naglas ne tribam.
Srica me pleska i mlati.
Ne da mi ni umirati.

Skoro sam prosa sve finte.
Zaradija niti kinte.
Nece u žepe ni sitno.
Govorim da nije bitno...

Moga sam vidit svita.
Izdrzat barem do lita.
Moga sam sta nisam smija.
Otic di nisam ni bija.

Moga sam iznova gradit.
Nisam se tija svadit.
Moga sam se do zvizda popet.
A pa sam opet...

Hocu li gorjeti u paklu,
Pun suosjecanja i zalosti.
Jer ucinih korak prvi?
Da, ostavljam te!
Ostavljam te snjegovima,
Rukama zaborava i buducnosti.
Koja nas dijeli...

Hocu li razapet biti.
Između dva teretna vagona.
Negdje na nizbrdici ovog krajolika?
Da, napustam te!
Da zivot ti lagodniji bude,
Mozda procvates!

Nije bi vrijeme, a ni mjesto.
Za duge rasprave u prazno!.
Od tocke nam krenuti valja!

Hocu li ikada vise vidjeti zvijezde.
Jer tebi sam ih dao.
Da ih prospes svojim nebom?!
I nije mi zao!
Zao mi je i uvijek ce biti.
Ako se ne rastanemo kao ljudi.
Mada razumijem...

Nije ovo - ono!
Cemu se nadati...
Od tocke nam krenuti valja!

Straj me, niśta ti neću dat.
Straj me da neću to znat.
Jel' nije za zaplakat?!

Straj me jer tija bi tvoj bit.
Straj me,a moram se krit.
Jel' to nije za umrit?!

Samo me voli ka tebe ja.
Bez ograda i granica.
Pusti me da te miriśem.
Da kraj tebe diśem.
I da svako jutro pisme piśem.
Koje zapamtim prid san.
Od drugih umoran.
Od tebe željan i joś jači.
A to mi znači...

Gladne ruke miluju.
Teski pogledi siluju.
Ostavljen sam u tmini.
Al za mene ne brini.
Snaci cu se ja u tom.
Pronaci cu dom.

Oprosti za krive rijeci.
Prereži, presjeci.
I treba bam stanka.
Ja sam kao banka.
Cuvam sve u sef.
I stvarno i blef.

Dobro smo dosli,
Dobro smo prosli,
Sad svak sebi pa sta.
Nije ovo nasa godina.
Otpusti srce neka brodi.
Kao lahor po vodi...

Uzmi vremena koliko ti treba.
I budi sretna žena...

Baci me lavovima.
Da znam s kim se borim.
Da gledam smrti u oci.
Baci me tigrovima.
Otkad s tobom ne zborim.
Tijelo se trza i koči.

Baci me vukovima.
Da me rastrgaju u trenu.
Očnjacima bijelim.
Baci me bijesnim psima.
Pretvaram se u sjenu.
Ja se dijelim.,.

Kamo sve ovo vodi?
Da li je to cijena slobodi?
Umrijet cu potiho u tjesnilu,
Ugrižen, u bjesnilu.
I tonce biti kraj.
Zato me ne napustaj...

Ne diraj me još večeras
Neka patim, neka snujem.
Zadnji put je noćas zovem,
Zadnji put je oplakujem.

Što je bilo, što će biti,
Od sutra me briga nije.
Ja se više neću kriti,
Ne dam da me bol ubije.

Gdje sam bio, što sam htio
Kome vjerovao ludo.
Život me je naučio
Ne postoji čudo.

Zapit ću se još večeras
Samo ću se nasmijati
Nek se čude što ću noćas
Dušu tugom zagrijati!

Na tvome skromnom grobu.
Ne nosim crnu robu.
Crno je sve na duši.
Po cile dane guši.

Da mogu iskašljat sve.
I leć tiho kraj tebe.
Tija bi umrit u čas.
Jer tija bi opet nas.

Danas svi će tvoje ime kitit.
Za tri dana neće te se sitit.
Samo ja ću za tebe se molit.
Samo mene za tobom će bolit...

Evo ti cviće - miriši,
Evo ti mene - prodiši,
I pusti me na tvoje misto.
Jer bez tebe nije isto...

Kad stvrdne me vrime ka i stari kruv.
Nevere sam prośa i osta sam suv.
Ja ne žalim niśta, život tebi sam da.
S tobom se smijat učija i kada bi zaplaka.

Kad zaśkripu kosti da nemoś izdurat.
Nemoś upalit, a nemoś ni gurat.
Ja neću se itat jer nije mi ža'
S tobom sam smija se mala i kada bi zaplaka.

Rodit se moraś i bokun života tribat će proć.
Svak otić mora, svakoga čeka besana noć.
Ovi dil puta koji sam s tobom hodija ja.
Za njim ne žalim, zbog tog bi se opet znaj rodija...

Tvoje je srce istrenirano znam,
A ja ti ko uvijek i stalno opraśtam.
Moje su nade tankom niti skrojene.
Moje su čežnje crvenom obojene.
Pa krvare...

Tvoje je srce zaustavljeni tren.
Za mene odsjaj, jednom davno zabranjen.
Moje su želje zamah mekim krilima.
Izgubljen pogled tu među fosilima.
Od kamena...

Zatvori knjigu da vjetar me ne nađe.
Da je ne razlista,
Ne vidim se, zaśtićen od krađe.
Duśa mi je čista.
U spokoju mogu snivati...

Ko će svit razumit, ko će znat?!
Ništa neće vično potrajat.
Istopit će se vrime ka od voska svića
Pitat će te mladost di je bila srića!?

Di bez svitla sad bi krenija?
Put je špilja koja nema dna.
Uvik grije moreš pojeftino platit
Isplati se probat sve dugove vratit.

Činiš korak, činiš dva
I nema nazad, nema povratka.
Ako oćeš čovikom se zvat
Sa dobrotom moraš svetkovat.

Činiš korak, činiš dva
Eto hodaš, sve se ponavlja.
Ako oćeš čovikom se zvat
Pravi put ćeš srcem odabrat!

Nije srce kamen, leden, siv
Još ti triba da bi bija živ.
Iz ruku pročitaj molitvene riči
Časnim se životom prid svitom podiči!

Joś uvijek te za sadaśnjost i budućnost vežem.
A ti si moja proślost odavno.
I kao da sam sebe u taj obruč besmisla stežem.
Živim sporedno i bacam glavno.

Naśi su se prijatelji neugodno opredijelili.
Meni se viśe ne javlja nitko.
Kopna smo rezom na karti razdijelili.
Ovdje je more zamućeno i plitko.

Znao sam da ću život provesti.
Čekajući kraj.
Da ću se do ovoga dovesti.
I tko zna koji mi je ovo pokuśaj...

Izbrisat ću povijest sa dna.
I bit ću imun na cjepiva.
U svemu ću jednom biti jači...
Oprosti, evo se služe kava i kolači.

Prova sam past.
I bila mi čast.
Za tebe sam kleka.
I bija ka fleka.
Neka!

Brzo se diga.
Ma prva liga.
Ljubav me čeka.
I iz daleka,
Neka!

E tu sam se privarija.
U po ure ostarija.

Da mislim na tebe, ne tribam se silit.
Srce se stegne kad samotno legne.
A mi smo sve davno odlučili podilit.
Ja niśta nisam bira,
Tako nas život natira...

Ne sjećam se kad smo zadnji put sjeli.
Kad smo popričali uz čaj.
Nekako nas sve viśe toga dijeli.
I svelo se na neki običaj.

Ne sjećam se kad smo izmjenili poglede.
Onako bezznačajno, a smjelo.
Kamo nas to život odvede.
Pa ni crno ni bijelo...

Budim se sam.
I već sam u poodmaklim godinama i žut.
A i dalje tobom opsjednut.
Budim se sam.
Htio bih staviti točku na sve iza mene.
Al mi fale uspomene.
Neśto śto bih ponio, za čim bi suze ronio,
Jer śto ću dati ako niśta nisam donio...

Otrovat ću se tvojim rukama.
Pomjeśat ću neśto u piće.
S tobom sam uvijek na mukama.
Šta bude, bit će.

Dočekao sam sedam mrtvih valova.
Na obali moga vidika.
I ostala mi duśa, bez tebe jalova.
Kao okvir bez slika.

Gutam prokletstvo śto me snađe.
Kao more nasukane lađe.
I kao da znam, od srca otkidam.
I s tim propadam...

S kim čekaš zoru jesenjih boja
I kome si ljubav, ljubavi moja?!
Ja sam ti ubrao osmjeh sa lica
I slomio krila pa nisi ptica.

S kim ideš u dan i čekaš večer,
Kome si slatko i med i šećer?!
Ja sam ti papar i ljuto bio
Srce sam tugom svo zarobio.

Što nam život skroji,
Oduzme, pribroji,
Tko to zna...

Što si svoje lice skrila,
Prosit će te danas mila,
Nek ti oči sjaju,
Kad ti zapjevaju!

Mi smo strane odabrali
Našu prošlost poravnali,
Ovim srcem cijelim
Ja ti sreću želim!

Kao i inače, neću se snaći
Tunema pameti.
Kao i inače, moj kraj je kraći
Stići će aveti.

Ja jurim tu sreću, ona me neće
Ti si joj šapnula...
Ugasismo naglo mirisne svijeće
Suza je kanula...

Propalo je sve
A bilo bi nam 3 godine...

Sve sam kredite otplatio,
Nikome nisam dužan.
Sve sam napokon shvatio
Samo zbog tebe sam tužan.

Sve sam kazne riješio
Konto je opet nula.
Šapnuh ti da bih "griješio"
A ti ništa nisi čula...

Previše tebe u meni ima,
Nikad mi neće biti svejedno.
Ko suha grana, život se klima,
Jer s tobom ode sve ono vrijedno.

I prevarim srce kad netko pita
Zadnji gram laži u njeg' nek stane
Mi smo 2 svijeta različita
I nisi mi više sa lijeve strane.

Previše mislim ko da se nadam
Ostavi duša sve neuredno.
Pa preko tuge posrćem, padam,
Jer s tobom ode sve ono vrijedno...

Ionako bit će kraj,
Pa zbog čega ludi trud.
Ti si meni zavičaj,
Tako uvijek imam kud.

Da se pravdam, neću to
Nije vrijedno boli, zla
Nije me promjenilo,
Otkako si otišla.

Opet si pobjedila
Pa ne marim što sam živ
Opet me uvrijedila,
Ali ja ispadoh kriv.

Opet si pobjedila
Ishod poznat, znam ja to
Nisi me zavrijedila
Al' ti uvijek opraštam.

Da se pravdam neću, ne
Nemam tako čvrsti stav
Vrijedi znam za oboje
Jednom doć će zaborav...