Sewen

Ko da se može zaustaviti vrijeme,
Da budu lica posložene lutke.
Tisuću misli krije ovo tjeme.
A sve ću to isto proći sutke.

Znao sam sto se dogoditi mora.
Uvijek je muka jača od sreće.
Na ovoj rani, meka je kora.
Pitam se zasto stvrdnut se neće.

Progonjen od vjetra, a on ne mjenja smjer.
I tuče me sa boka, probija do kože.
Iz obližnje kavane, pjesma "stari Pjer"
A stisnute se misli uduplaju pa množe.

I tako jos dva puta, srce tuzi poziv salje.
Ja sam taj s druge strane medalje...