JA ĆU TU OSTAT
Ako te izgubim, a kažeš da bi moga
Ja ću provat živit, ma reci za koga?! S tobom sam u cilo, ništa mi ne fali Odnit će me vitar, odnit će me vali. Ako te izgubim, a govoriš da oću, Priviknit se moram opet na samoću. Priviknit se neću, sve mi teško past će, I srce u draču cilo mi zarast će. Ja te neču dat Ja ću tu ostat! Pa neka ti krivo bude Ja ću ove glave tvrde Tvrdoglav ka pas Srušit svaku barijeru. Tu ću radi nas Kvragu dat i karijeru. Ja te neću dat, Ja ću tu ostat! |
NETKO PRIJE, NETKO KASNIJE
Na sto sam stvari pristao
Ne bih li zablistao. Tebe nisam vrijedan znam Svejedno ti opraštam. Na sto sam stvari pristao I popis se izlistao. Ovo činim prvi put. Otkako sam zakinut. Neću ti ništa loše reći, Što ljubav me tapšala nije. Evo i ovo se mora preći Netko prije, netko kasnije. Neću ti ništa loše reći Priča vodu držala nam nije Evo i ovo se mora preći Netko prije, netko kasnije. |
MOJ ANĐELE
Za mene si sjajnija od zlata
I vrijedna si svakoga inata. Ti si biser skrivena u dlanu Bol ljubavlju držim zaključanu. Ne brini se kad ti svi zaprijete Ja te čuvam jer si moje dijete. Za mene si vjera koju imam Svakog jutra pogledom je primam. Ti životom obavijaš mene Riječi su ti srećom izvezene. Ne brini se kad ti svi zaprijete Ja te čuvam jer si moje dijete. Netko te je donio do mene Poslao te oči nasmješene, Takav cvijet tko jednom omiriše Od srca ga znam ne pušta više. I da odem istog trena Misija je izvršena, Ja osmjehom gledam sreću Jer obećah da uspjet ću. I jesam zar ne, I jesmo zar ne Moj anđele... |
ISPOČETKA
Dušu mi metak načeo
I svoju sam smrt začeo Zar je lako kroz zid Zar te nije ni malo stid?! Dušu mi metak probio I što si s tim dobio?! Ne znaš ni mrijeti K'o ni opet započeti!? Nosi od mene sve dane spore, Nezarađene bore. Nosi od mene sve što je bilo I primi me u krilo. Sjedi i jedi Vjerujem da ispočetka vrijedi. |
E DA SE LAKO SVUĆI
Netko je tu, a nisam ja
Dok te za ruku drži, ispituje moj strah U isti mah. Netko je tu, u sjeni ja Gledam mjesec odmiče, zaustavlja mi dah U isti mah. Ljepotom si dan ponizila, Temperaturu srcu snizila, Al' radije bi sad da plane Nego da nas gledam okončane. Hrabro bi poraz primio Samo kad ne bi prezimio I da me ne nađu u kući E da se lako svući... Iz kojeg si plemena izašla kivna A tako čedna, a tako divna... |
AJDE ĆA
Ona miriše na muški znoj,
S poštarom Matom piva "u boj" A ja ka kreten, običan glupan Uvik se na njene laži slupan. Ona se čuje na tuđe pijanstvo Ona je izgubila dostojanstvo, A ja ka kreten, pijančim brate I samo beštiman zbog poštara Mate. Pišem ti pismo, tinta mi suva Jer želim ti reć da nema tu kruva I bit ću kratak i bit ću oštar Nek ti ga dade taj Mate poštar Ajde ća! Ne volin te više ja! |
ZADNJI POGLED
Plesali smo, a nikako nismo znali
Da smo svoju zadnju pjesmu otplesali. Rekla si samo da svjetlo vidiš Da mene smiriš, da me zaštitiš... Stajali smo, a noge su umorne klecale, I neke su nas lažne priče ispresjecale Rekla si samo da svjetlo te mami A ja sam htio još ostati u tami. Obojana sudbina iz spektra je smeđe, Kažu da duh samo na novi život pređe. Tko nas je ubio? Ja sam te ljubio! Taj zadnji pogled, još mislim što znači, Kao da si rekla, sad bježi i ne plači... Ležali smo u hladnoj sobi, hladni I oboje smo bili neke svoje istine gladni. Rekla si tiho, skoro bez glasa, Sada je gotovo i nema nam spasa... |
SRETAN ČOVJEK
Bio si na vrhu svijeta
A vidi gdje si sad. Skupljaš mrvice života Nespreman za pad. Ja sam volio taj pogled Koji obećava i zna I u svakom trenu zaklinje Se da ima vremena. Opusti se zadnji put Nek' te sjećanje na mladost vodi Možda se sretan čovjek Opet u tebi rodi. Ovuda je ljubav prošla Zaustavila se nije Negdje je crta stala Ti sada zaustavi je. Bio si na kraju svijeta A kada to prihvatiš I zalijepiš što možeš Vrijeme je da se vratiš. |
KARAMELO
Nismo više u dobre,
Od jučer idemo pješke. Riči zabolit znaju Ove naše su preteške. Zatrovali smo srca A ni ti nisi to tila Ko sluša karamelo Pucketanje sa vinila? Nisam se nada drami A sad kada smo sami Ponovo igra oni stari film A ja se pravim da nemam ništa s tim. Nismo više u dobre Danas na pravcu skrećemo. Ako se i sretnemo Ni pozdravit se nećemo. |
PRETVARANJE
Od tuđih sam snova prezime nosio.
Što sam sve samo jedva podnosio, Al' ljubav me tvoja hranila, Kad mi se sreća branila. Zbog pjesama svojih sam ponizno gorio Al' uvijek bih vrata za tebe otvorio, Za svaki naš skriveni pokus, Na usnama ostade okus. Bilježim sva svoja stanja, I ona veća i manja. Papir podnosi strah Kada mi zastane dah. Bilježim svako pretvaranje Sve je to čisto izgaranje! Sve ono što plamen proguta Spremim u pisma žuta. Ako se prestaneš pitati... Jednom ćemo ih čitati U tišini... |
ZAPIO SAM
Zapio sam, evo večer peta.
A bilo je i krajnje i nužno. Tamburašima sam laka meta Svirajte mi nešto manje tužno. Zapio sam, ja baraba stara Potrošio i buduću plaću Nova pjesma kao iz rukava Da produžim tugu, ja sve dat ću. Čini mi se da je bliže kad je spominjem, Najlakše bi bilo da je noćas proklinjem To s moje strane nebi bilo fino Al' bi dobro došlo novo vino. Može, novu rundu daj A staru pjesmu zapjevaj. |
BILA SI...
Bio sam danas mokar od snova
Gdje svaka mi riječ je suvišna bila. Bio sam ratnik što ide iz lova Danas sam opet dobio krila. Čuvam trenutak ko zadnji metak I vrtim bubanj pa ako se desi, Ja bih još rado na onaj početak Ja sam još uvijek na staroj adresi. Mjenjam dvije godine smrti Za minut starog života. Predugo smo razasuti Ja bi da opet me smota! Da uhvati me na krivoj nozi, A smijem se od sve muke. Pa onda Bože pomozi I sve u Tvoje ruke... Bila si prva i druga i treća, Bila si moja tuga i sreća, Sve ono što pokriva moje mane, Sve ono što liječi od srca rane. Bila si štit koji ne da na mene Pogled što drži kad loše krene. Bila si sav moj trud A ja samo zaljubljen i lud... |
RIJEČ PODIŽEM NA SEBE
Vise nemam snage za borbu.
Previse je mačeva okrvavljeno! Na bojnom polju bezveznih života. Strah se navukao tako lako. Kao lanena kosulja dugih rukava. Nemam vise ni za patnju strpljenja. Jer suludo je tražiti lijek za "prekasno"! Ne mirisu mi tamna jutra kavom, Ne griju me prijepodneva isčekivanjem. Samo sklapam oči umočene u suze. I nadam se kraju bez otimanja. Ne znam zaliječiti ni ogrebotinu na prstu. Pa kako da dusi pronađem spas?! Režem srce na sitne komade. Da osjetim bar toplinu na promrzlim dlanovima. Kako sam samo dozvolio doći pred zid? I nemam snage za desno ni lijevo. Za nazad... a naprijed ne mogu! Izgubljen poslovno i privatno, Razapet između milosti i gorčine. Sjetom prekriven, osmjehom zabranjen, Besmislom poučen, proučen, povučen... Nema vise spirita između ovih godina. Da zabljesnem u ponekom danu. Onako srećom besprijejoran. Riječ podižem na sebe, mjesto ruke. Jer one su okovane i teske... Bezbojan sam kao voda. I tko bi me ovakvog probao? Čak ni ja nemam namjeru piti. Gladan ispruženog mira, gladan smisla. Koji me dočekati neće... Pa ipak... |
NE PRISTAJEM
Oblačiš džemper što miriše na mene
Neke su uspomene neprocjenjive. Otvaraš flašu bijelog i onda tako krene Neke su navike još nepromjenjive. Negdje u neko doba naginje na svanuće Čujem ti glas, ti šapćeš beskorisne riječi. Sve će to mila moja o četiri zida kuće Razbiti eho i sve će nas sasjeći... Ne pristajem na podjelu Al' ko da se mene pita. I varam kao na kartama Pritajen bez mita. Ne pristajem na podjelu Al' uradili smo to I svakim gutljajem vina I ja sam se napio |
ZAR
Zar da ti nikada ne priznam
Sve ono što osjećam pod stisnutim tragovima Što preko srca do tebe idu? Zar da ti ne pokažem pažnju Koju sam skrio na potjernici od tuđih ljudi Jer želim te za sebe samo? Ostaje to tvrdo "zar" između nas! Još veće je ono "da" i još veće je ono "ne" Pa balansiraju trenutcima u mojoj samoći... ...i ostat će nedovršena misao Upravo zato jer ja to želim srcem neumjereno smirenim I bolesnim od Tebe... al' ne boli... |
< | veljača, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |