Sewen

Od tuđih sam snova prezime nosio.
Što sam sve samo jedva podnosio,
Al' ljubav me tvoja hranila,
Kad mi se sreća branila.

Zbog pjesama svojih sam ponizno gorio
Al' uvijek bih vrata za tebe otvorio,
Za svaki naš skriveni pokus,
Na usnama ostade okus.

Bilježim sva svoja stanja,
I ona veća i manja.
Papir podnosi strah
Kada mi zastane dah.

Bilježim svako pretvaranje
Sve je to čisto izgaranje!
Sve ono što plamen proguta
Spremim u pisma žuta.
Ako se prestaneš pitati...
Jednom ćemo ih čitati
U tišini...