Sewen

Imam tu tajnu, bezazlenu,
Moja te ljubav čuva u snu!

I gajim iz mladosti taj bijeg
Ko sjećanje na prvi snijeg.
Prve stope, promrzle prste
I nas dvoje od iste vrste.

Imam tu tajnu, bezazlenu,
Moja te ljubav čuva u snu!

I radim suhozid od snova
Opasujem sva ona mjesta nova
Na kojima gradimo sreću
A bez kojih umrijet ću!

Imam tu tajnu, bezazlenu,
Moja te ljubav čuva u snu!

I onda zašutim, stanica je stajna
Jer ako nastavim, nećeš biti tajna...

Kad nema te, ni mene nema
I nisam za kontra ni prema
Nisam za ludosti iz čista mira,
Ništa me više ne dira.

Kad nema te dobro mi nije
I ne znam gdje bi to prije.
Nisam za pjesmu, priču još manje
O koje blesavo stanje...

Suze ćemo liti
A moglo nam je biti...

Sve što smo mogli podijeliti
Podijelili smo na pola.
I sve bih još stigao pobijediti
Sve osim ovog bola.
Al' bol me zgazi do poda!
I ona je - muškog roda!

Izgorjet će i ova duga noć,
Tko će suncu pogledat u oči
Sad kad srce za slobodom kroči.
Koga zvati ovog trena upomoć
Tko će dohvatiti ruku moju
Tko će branit me u nespokoju

Za onu iskru u oku
Ja sam imao plan
A zašto mi se čini
Da sam izigran...

Život nam livada pamuka bio
Al' netko nam livadu zapalio
Tko se usudio, ti ili ja
Ili smo to zajedničkim snagama...
Vjetar raspiruje i nosi taj žar,
O da sam na vrijeme to vidio bar,
Zvao bih kišu da natopi tlo
Ovako sam na sve zakasnio....

Moj je život promašena investicija,
Ne pripadam nigdje i nikom,
Dok drugi razgovorom, ja bih krikom...

Sve što do sada bi, samo je fikcija
Nestvarne godine sa likovima živim,
Tako ja zlato posivim...

I nemam gdje pobjeći od briga,
Nemam se kome vratiti,
Ja sam ko nepročitana knjiga,
Da se bar mogu inatiti!?

Da barem mogu pretjerivati bez da me grize
Tu u predjelu hipofize!
Al' nisam kamenovan tim saznanjem
Žeđam poimanjem!

I neću dalje reći ni slova...

Kao da nabijam rogove svojoj dobroti
A moja dobrota si ti.
Ja sam voajer koji te snima
I navija za zadnji klub na tablici.

Suosjećam!

Čiji sam partner u ovoj mreži
Ako nisam čist i tvoj?!
Život me tjera na svakodnevnu borbu
I vlada nespokoj.

Suosjećam!

Jaz je predubok
Al' tu smo da mostove izgradimo
Kao da ne znamo ništa drugo
Nego da se svadimo...

Suosjećam!

Tužan sam, puno sam tužan,
I ne znam gdje će odvesti me put.
Jer miljama sam navinut
Na bol...
Za koju sam zaslužan!

Da postoje anđeli među nama
Već bi mi bili na usnama,
I njihovim bi mislima izgovarao slogove.
Il' oštrio sreću ko rogove,
Unapad, u napad bih krenuo
Pa uvenuo...

Bez tebe sam gluh i slijep od jada,
Mjedena nada...
I srce mi je prazno
Bolesno je i zalarazno.
A misao mi kaže, stani u red,
Nisi mi prvi, nisi čak ni stoti,
Nisi ni sladak ko med
Nit slavan ko Pavarotti...

Misao mi kaže stoj,
Jer potrošen si broj...

Opet sam osuđen lutati
Teško je mene sputati,
Nisam ko drugi ljudi.
Opet sam osuđen lutati
Ti ćeš se opet udati
Neka, samo sretna budi.

A nisam spokojan ni malo
I meni je manje stalo
Il' bolje rečeno - nije
Sreću srce - uništi je.

Nisam miran nikad bio
Sve sam želje pomirio
Al' ostala je nada tinjajući
U vlastitoj kući.

Idem sad, idem do kraja
Razočarane tuga spaja...

Opet sam osuđen lutati
Teško je mene sputati,
Nisam ko drugi ljudi.
Opet sam osuđen lutati
Ti ćeš se opet udati
Neka, samo sretna budi.

Osvetit ću ti se stručno
Znalački, vlastoručno!
Mene ne možeš obojati
Mene ćeš se bojati!

Osvetit ću ti se stručno
Nije gospodski, poučno!
Znam jesnu izreku staru
Prevara za prevaru!

Tek kada vidim da ti je žao
Znat ćeš kako je jer i ja sam pao
I neka ti kajanje razbudi um
Čuli smo glasove, sad samo šum!

Na koju stranu svijeta krenuti,
Sad kad sam bez okova od zlata?
Koja otvoriti vrata?
Ostati, značilo bi venuti
A ja bih još pomrčinu tkao
Napokon sam odrastao.

I mogu još podnijeti duplu laž
Da, sve će to meni u isti staž
Izdaja je kao povjerenje
Plemstvo uvijek igra na poštenje?!

Svima nam se krv gruša
A srce još uvijek glavu ne sluša.
I noge će poći stopama od sna
Duša je otišla, da bi ti se vratlia...

Što ako te poželim za stalno,
Hoćeš li me ostaviti tada?
Da li će to biti teatralno,
Ponijet ćeš se poput nekog gada!?

Što ako te poželim na duže
Hoćeš li mi reći - nemoguće?!
Kad nas neke glasine okruže
Ja ću ostati bez naše kuće.

I uvijek ja ostanem sama
Ne smijem pričati o nama
Pa se krijem u samoći
Čekajući da ćeš doći

Što je istina u laži?
A istina žrtve traži!
Pravu stranu tužnog lica
Obična sam ljubavnica...

Zadnju stranu knjige kidam
Ne sviđa mi njen se kraj.
Rekoh sebi, srce moje
Iz ruku je ne puštaj.

Nisam pisac, nemam dara
Al' ću pustit glas od duše
Rekoh sebi, srce moje
Jak si i kada te ruše.

Neću suze, patnju, bijedu
Želim da je sve u redu.
Želim pjesmu, želim slavu
Sve je znam u ljutskom stavu.

Sve je lako dok je nama nade,
Na tome se ove želje grade
I sve stane u par sitnih slova
Što je čovjek ako nema snova.

Trebali smo ostariti skupa
I još vraćam film u glavi
Kako ti stežem srce da zalupa.
Al' samo tišina tišinu reže
I sutra biti će samo teže.

Trebali smo ostariti skupa
Zavaljeni u trosjedu.
Milujem ti meku kosu, sijedu,
Al' samo tišina tišinu reže
I sutra biti će samo teže.

I svaki sljedeći dan
Biti će naporan.
Sa slikom u desnom kutu...

Što mi to stoji na putu
Da ti se ne pridružim istog trena
Jer svakim si danom sve više moja žena
Ostavljena...

Životom se srce klelo
Svejedno me razapelo.
Klelo se u vječnu sreću
Koju više vidjet neću.

Uskraćeno mi veselje,
Ostale su samo želje
Ja ih šaljem nebu plavu
Drugi bili su u pravu.

Oblaci svi su još sivi
S vedrinom se ovdje ne živi.
Puno sam toga progutao
U samoću svoju odlutao.
Oblaci ne prestaju ploviti.
Dok vjetar žele uloviti
Samo ja sam gdje sam i pao
Od sudbine svoje odustao.

Bio sam ti trn u ruci.
Masku ko haljinu svuci
Zašto si me onda zvala
Kad mi nisi vjerovala.

Meni je za novi početak kasno
U ovim godinama
I šapat zvuči gromoglasno.

Meni se vrijeme obilo o vrat
U ovim godinama
Sve unaprijed je izgubljeni rat.

Ostavi me u svom miru
Da se smirim.
Kog još mogu da zadivim?!
Ostavi me u samoći
Da zablistam sad
Kada više nisam lijep i mlad.

Ja ne živim jučer za danas
Ja ne živim sada za nas,
I nemam skovan plan
Samo sam umoran...

Ne plači zbog mene,
Ne budi dijete.
Godine se troše
Ionako brzo prolete.

Ne plači zbog mene,
Samnom i zamnom,
Ti pođi u novi dan
A ja ću stranom tamnom.

I sve se namjestilo tako
Nije lako...
Ali će proći
Drugi će doći...

Treba mi nešto čvrsto
Da se za to držati mogu!
I džamija i crkva,
Da se naslonim na sinagogu.

Treba mi riječ ljutska
Više nego išta.
Bez tebe sam nitko
Bez tebe sam ništa!

Usamljeno sam
Plaćam ovu rupu u grudima
U zidovima se krijem
Jer ne smijem s istinom ljudima.

A svaki zid je vlažan
I sve sam manje važan...

Drži me da ne umrem,
Ovaj me tren istrpi.
Bit ću ti bolje
Kad duša se zakrpi...

Trnje sraslo sa željama starim,
Pobjeći ću da sve ne pokvarim.
Bolje život sanjam, nego živim,
Strah me opet bol da ne zadivim.

Tražio sam izlaz noći svake,
Kažu neće ljubav na luđake.
A ja lud i dalje tražim gdje je
Otišlo za tobom sve veselje.

Srce sam ti dao na par sati
Ako mi ga možeš pričuvati.
Slomila ga istog trena ti si,
Ni okrenula se zamnom nisi.

Dao sam ga neka ti se nađe,
Da je zvijezda da sa neba sađe,
Al' na zemlji njima mjesto nije
Ko ni meni da se s tobom smijem.

Negdje u olovnom svijetu
Naći ćeš me kako brinem,
Kad ovo srce zavoli nekog,
Tad za njim gorim, tad za njim ginem.

Negdje pri kraju svijeta
Naći ćeš me kako strepim,
Zavoljeti tebe, nije mi žao,
Pa srce krpim pa srce ljepim.

Ja sam k'o rijeka
Ponirem, padam,
Zbog tebe tečem,
Još ti se nadam.

I svaka kap koja te takne,
Neka ti tugu sa lica makne,
Neka te miluju, to ruke su moje,
Samo se znoje, samo se znoje...

Mirišeš na jesen
Mirišeš na kesten,
Na moju sjetu
Zaborav ljetu!

Skoro će zima
Magle ko dima
Ima...

Mirišeš na lišće
U grudima stišće,
Na moju štetu
Zaborav ljetu!

Skoro će zima
Magle ko dima
Ima...

I past ću po stoti put,
Ali mi nećeš jecaj čut
Razbijena koljena vidjeti nećeš
Ti svaki kontakt odmah sasječeš.
Tebe je prošlo sve
Što podsjeća na mene.

Tko se budi radi mene,
Grli da ne budem sama.
To su ruke divne žene
To je moja mama!

Tko me čuva, noću, danju
Kao da sam sav od zlata
Zbog mene je sve u stanju,
Takav je moj tata!

Jednom kada se odraste
Odletjet ću poput laste
Al' će srce uvjek vući
Da se vratim svojoj kući.

Sa prozora otac maše
Majka kaže - zlato naše
Oni vole, opraštaju
A to sretna djeca znaju!

Moja mama mjenja smjene
Tata uskače kad treba
Kad ih vidim zagrljene
Osmjeh mi je sve do neba.

Sa prozora otac maše
Majka kaže - zlato naše
Oni sve od sebe daju
A to sretna djeca znaju

Strah me je, život će mi proć,
Al' preko usta neće, "u pomoć"
Ja sam rođen sam na svijetu zlu
Na ovakve ne čekaju...

Moj je život ispražnjen casino
A malo fali da mi bude fino,
Ja sam rođen, još je zima tukla
Mene magla je odvukla.

Nisu mi kocke željeno pale,
Nije mi rulet na pravi broj stao
Nisu se sreće, srećama zvale
Dok sam odrastao.

I nema tu nade da krene
Kada snijegom zabijelim.
Ja nemam uspomene
Da ih sa drugim dijelim.

Loš sam k'o loše vino
Opljačkan casino...

Ja neću reći zbogom,
Bar ne prvi.
Jer kada pritisak pokreneš
To te smrvi.

Ja mogu čekati u nadi
Sve će proći.
Ja ću pokloniti ti dane
Još ove noći.

Sad ostaje na tebi da me smiriš
I da dobar glas o nama još proširiš.

Plavetnilo vedro
Pod moje jedro
Šalji da se otmemo zamci!
Tuga je kraju
Neka svi znaju
Da smo skupa, a ne kao samci!

Ja sam vatra, al' ne pečem,
Ne čuje se kad što rečem.
Ja sam voda što ne kvasi
Idi dalje, sebe spasi.

Ja sam pjesak s južnog pola,
Ja sam čaša s praznog stola,
Sanjar neki kontra masi
Idi dalje, sebe spasi.

Djevojčice bježi!
Datum zabilježi!
Izbriši ga iz uma
Nema tu razuma.
Nema kruha samnom,
Ako kreneš zamnom,
Sreću ćeš požeti
A tugu začeti!

Ljudi se plačući rode,
Dok život u nepovrat ode.
Ljudi se počnu opijati
Poslije se nauče smijati!

Ljudi se suzama hrane
Tako se od svijeta brane.
Ljudi se smijati uče
Poslije se zbog istog muče.

Za ljubav mjesta ima
Al' svako je srce ne prima.
Ili sve prekasno shvati
A onda se teško vrati...

Za ljubav mjesta ima
Obznanit ću pred svima
Ja život za ljubav dat ću
Tek za nju umirat ću!

Ljubio sam lice koje kriješ,
Tražio te da mi se nasmiješ.
Tada nisi htjela
Danas bi željela.

Sakrio sam godine pod stol.
Smijao se da ne vidiš bol.
Smijao se glasno
Danas je prekasno.

Snaga me izdaje
Srce se predaje...

Nisu mi više 22
I znam što se smije, a što ne
Htjela si krila, to si dobila...
Nisu ti više 22
Sad znaš gdje ćeš pronaći me
Samo ja nisam kao nekada...

Ja ću leći pored nje i ovo veče,
I tajno ispustiti suzu, neka isteče,
Ja sam lažov, tek običan stažist
Razapet ko platno kojim omotan je Krist.

Igram tu dvostruki igru već danima
Ništa mi nije sveto, ništa me ne zanima,
Imam to dječije lice i pravim se važan
Al' znaš da nisam to ja, da sam lažan.

Ni u čemu potpun ni svoj
Nit sam ovdje nit sam tamo.
Nemam ime, samo sam broj
Mogu svugdje, a nemam kamo.
Čovjek sam bez lica
Samo lutalica!

Ko podstanari ovog života padamo,
Ima li smisla da se još nadamo?!
Vječno u sukobu, to predugo traje
Izdajici svejedno, nedužan se kaje.

Odnijet ću misli na vrhove planina
Da ti ne smeta ta moja blizina.
I ti svoje nade pošalji daleko
Da te razbaštini drugi netko.

Sa čašom vina smo popili sve
I odbacili stare navike.
Odšetali smo u krivom smjeru
I nedugo zatim izgubili vjeru.

To tako život piše
Zbogom i nema nas više!

Kao da smo tugu vezali za grudi,
Vise se i zora, svanuti ne trudi.
Kao da smo rekli sve sto nismo smjeli.
Pa nas zla tisina ko dvije rijeke dijeli.

Tko smo na tom svijetu satkanom od plača.
Bez finih manira, smjelih udvarača?
Nestalo je vrijeme glazbe i baroka,
Ugasena svjetla Pariza, New Yorka...

Ove dvije duse neće do finala,
Na putu do sreće kriva riječ je stala.
Za uspjeh u dvoje potrebna su djela.
Nasa priča nikad neće biti cijela.
Neće imat sretan kraj.
Jer ovo je oprostaj...

Čitala si davno sa mojih usana.
Sve sto se na dusi ne vidi izvana.
Nestalo je vrijeme balova i časti.
Ni parkovi Rima neće vise cvasti...

S tobom ko na poligrafu jesam,
Pitaj sve što želiš, ne znam gdje sam
A i kad bi znao gdje sam točno
Sve je meni dušo kratkoročno!

Zato imena mi ne izusti
Ono što ne možeš, bolje pusti
Ja odlazim, prašinu ne gutam
Ja sam rođen da zauvijek lutam.

Moja je kuća od karata kula
Složim je i rastavim u tren
Nikad nisam bio zatvoren.
I reci da me nisi vidjela ni čula,
Okreni se, bez suza me isprati
Starom se životu mala vrati!

Priznao sam da te volim, drugi dan
Pristao sam zaljubljen i sigiuran.
Tebe je valjda voljeti lako
Zato te i volim jako.

Priznao sam tebi, sada još svima
Pristao sam jer si mi u mislima,
Na tebe je misliti lako
Zato te i volim jako.

Ne trebam darove jeftine ni skupe
Već tebe i prijatelje kad se okupe
Večera, pjesma, vatra s kamina
skrivena kućica i snježna planina,
To u srcu svom nosim
Večeras te prosim!

Takla si me usnama u snu
Mirisala moju košulju,
Svaki tvoj dodir nalik je perju
Do tada bijah ko na iverju.

Pogledala si me u tom snu
Odnijela si novu pobjedu.
Ko treptaj oka vječnost je bila
Gdje si se dosad od mene krila...

I sve je svršilo u tren
Ja ostah sam i zamišljen.
Pa tjeram javu što mi kroji
Put kojim neću, ljudi moji.

U snu mi život se uzdiže
U snu sam tebi uvijek bliže
Neka sam tik do smrti ja
Ovdje me ništa ne čeka...

Moj tata mami, govori - mišu
U redu, brigu ne beri!
Kada se ljube, skoro ne dišu
Moja je mama Jerry?!

A mama tati govori - mače
U redu, bit će po tvom.
Mama se smije i od sreće plače
Možda je moj tata Tom!?

Po kući se love, mjauču, ciče
A ja već odavno ne gledam crtiće,
Al' valjda kad krenu te bore na lica
Odrasli opet postanu dica!

Moj tata miga, mama ga gleda,
Evo ih, počet će opet,
Skaču ko djeca, ali bez reda
Sad će se tata popet!

Ja sam Neron i nad prolivenim plačem,
Možda su me zvali otimačem,
Al' uzeo sam samo svoje.
Ono drugo, daleko je.

Ja sam Neron, na kocku bacam sve
Lomače za gradske vještice!
Osuđuju me i da lažem,
Ja vam samo jedno kažem...

Od mojih suza što ih spremam
Nikakvog užitka nemam.
Opravdavam se pismom smjelim
Nepotpisanog s vama dijelim!

Znam što gubim, imam pravo
Smrzla si se luda glavo!
Vlak odlazi, prazan peron
Suze suzi suzan Neron!

Dotaknuli smo srebro!
Zaključali smo šapate!
Umorili smo vrijeme!
Izbrojili sve vidljivo!

I sad,
Trebali bi spremni biti
Za dalje....

Jesmo li?!

Ne očekujem te više!
Zabranjujem sebi glad!
Otupjet ću od želja!
Zapekla je sjeta!

I sad,
Ja znam gdje noge idu
A srce...

Borim se!