Sewen

Životom se srce klelo
Svejedno me razapelo.
Klelo se u vječnu sreću
Koju više vidjet neću.

Uskraćeno mi veselje,
Ostale su samo želje
Ja ih šaljem nebu plavu
Drugi bili su u pravu.

Oblaci svi su još sivi
S vedrinom se ovdje ne živi.
Puno sam toga progutao
U samoću svoju odlutao.
Oblaci ne prestaju ploviti.
Dok vjetar žele uloviti
Samo ja sam gdje sam i pao
Od sudbine svoje odustao.

Bio sam ti trn u ruci.
Masku ko haljinu svuci
Zašto si me onda zvala
Kad mi nisi vjerovala.