Sewen

Na koju stranu svijeta krenuti,
Sad kad sam bez okova od zlata?
Koja otvoriti vrata?
Ostati, značilo bi venuti
A ja bih još pomrčinu tkao
Napokon sam odrastao.

I mogu još podnijeti duplu laž
Da, sve će to meni u isti staž
Izdaja je kao povjerenje
Plemstvo uvijek igra na poštenje?!

Svima nam se krv gruša
A srce još uvijek glavu ne sluša.
I noge će poći stopama od sna
Duša je otišla, da bi ti se vratlia...