Sewen

Moj je život promašena investicija,
Ne pripadam nigdje i nikom,
Dok drugi razgovorom, ja bih krikom...

Sve što do sada bi, samo je fikcija
Nestvarne godine sa likovima živim,
Tako ja zlato posivim...

I nemam gdje pobjeći od briga,
Nemam se kome vratiti,
Ja sam ko nepročitana knjiga,
Da se bar mogu inatiti!?

Da barem mogu pretjerivati bez da me grize
Tu u predjelu hipofize!
Al' nisam kamenovan tim saznanjem
Žeđam poimanjem!

I neću dalje reći ni slova...