Sewen

Jednom ću ponijeti sa sobom,
Sve nedovršene fantazije,
Ostavljajući težinu sa mojih pleća.
Jer baš ona će se cijeniti,
Kao umjetnost umiruće kulture.
I bez razloga ću se sjetiti,
Svega što napravio nisam,
Svega za čim me briga nije.

Nitko ne tepa sebi, kao ja,
Nitko sebe ne voli kao ja,
Ali i ne oprašta!

U mislima sam zatočen,
Valjda je to razlog neshvaćenosti
Prema obojenom svijetu.
I moja je čežnja kilometarska,
Dok okovan sam naoko bezazlenim,
Na dva oka, strašnim....

Imam dodirnih točaka sa socijalizmom,
Okrenut kapitalizmu.
Znam, nije politika za mene,
A svjesno se upuštam da me nosi,
Naivni zanos i uvjerenje.

Imam dodirnih točaka s ljubavlju,
Okrenut samoći.
I trudim se ispasti hladan,
Čovjekolik,
Samozatajan.

Ne sjećam se, s kim se borim,
Zbog čega i zašto!?
Al' otpor mi je nesavladiv,
I što više udaraca primam,
a sam jači i jači i jači,
U modricama i krvi!

Ženi mi je nizak tlak,
A moga diže u zrak.
Po kući me gonja,
Uvik nešto ronja.

Bila u likara,
Da će umrit stara,
Tako joj je reka,
Da na me' ne čeka.

Ko će sad izdurat,
Oće me piturat.
Da sam petnest mlađi,
Da sam joj još slađi.

Đavli ušli u te',
Pa ti pamet mute,
Ćapila me muka,
Tlakomjer ti puka!

Vridne ruke, od konopi,
Stvorili se pusti gropi.
I mršava tila ištu,
Onom zadnjem pristaništu.

Izilo je more lice,
Umorno od nesanice,
I bolesti na duzine,
Škripi život od ruzine.

Svaku mrvu čovik plati,
Kad se jednom doma vrati.
Zadnji vijađ, zadnja mriža,
Suvo cviće ispo' križa.

Muškarci,
Dječaci i starci,
Golobradi i brkati,
Naučili smo drkati.
Predivno otkriće,
Uz jeftine porniće.

Žene,
Znane, bezimene,
Djevojčice i bake,
Nedostupne, lake.
Gledaju ljubiće,
Sanjaju porniće.

Muškarci odrastaju polako,
Žene, nejednako.
Muškarci bi da buše,
Žene pjevuše.
Muškarci uvijek traže,
Žene vlaže.
I slažu se jako, jako,
To je jednostavno tako!

Pošla Kata do pazara,
Za cjenkanje ima dara.
Al' donila prazne kese,
Jedan notes za adrese.

Šta će tebi notes Kate,
Šta te briga, nije za te.
Prijatelja pun je city,
Ko će sve to upamtiti.

I engleski vidim spikaš,
Sa mornarima se slikaš.
Glup si ka i kupa fanat,
Pusti mene i moj zanat.

Onda mi je sad sve jasno,
Ode ljudi šapću glasno.
Ošla Kata, tako kažu,
Svako veče' ima gažu.

Meni mladoj draga kuna,
Nije pica od sapuna.
Za starost se valja brinit,
Biži, sad se moram skinit.

Imam goste priko dana,
Neki dođu još za rana,
Ajde Kate i ne trzaj,
Kad te krene, ti ne brzaj.

I pazi se Kate lipa,
Naletit ćeš na zla tipa.
Neću, ajde vozi, zbogom,
Ide Kata, krivi nogom!

Bili smo solidna četvroka,
Još su nam falila tri.
Da budemo Blejkova sedmorka,
Za brod svemirski.

Imali smo nevidljive moći,
Al' odustali smo od svemira.
Nismo vidili po noći,
A to zna puno da nervira.

Erva, Sika, moj brat i ja,
Nismo se dali smesti,
Tili smo da za nas se zna,
Pa smo se nazvali ESTI.

Imali smo nevidljive gitare,
Bubnjeve i klavijature,
Pravili se da za nas mare,
Sve lipe gradske cure.

Al' i ta jubav je pukla,
Našli smo se u zamci.
Sudbina nas je razvukla,
Postali brzo smo stranci.

Erva se odselija od nas,
Siku ne viđam više,
Moj brat i ja smo danas,
U kvartu di je sve tiše,

Ka da se današnja dica,
Ne znaju igrat lipo.
Sićam se naših lica,
Bili smo ekipa ipo.

Ne raspolažem mislima dušo moja,
Ne shvaćaš ti to.
Još mladost ti ne da misliti,
A mene je izjelo.

Ne raspolažem stilom ptico,
To nikada imati neću.
Tebi je mjesto uz sunce,
Meni uz svijeću!

Ne raspolažem ni samopouzdanjem,
Ja izgubih ratove,
Ne čujem jutarnji smijeh,
Ni kasne satove.

I zato idi, bez osvrtanja,
I zato uhvati novu minutu,
Sebi košulju obuci,
Ja ću u kaputu....

Moj život, k'o hrapav zid.
K'o zemljovid.
Pun pukotina i brazdi,
Život prepun gazdi.
Pun ih je rasadnik,
A samo jedan radnik.

Trebam li se okrenuti,
Mogu li sve izokrenuti,
I glumiti novi početak,
Imam vlastiti imetak.
Al' strah me krenuti,
Sustić' će me metak.

Ofenziva u tijeku,
Ja u mekom mijehu!
Skoro i ne dišem,
Jecam i uzdišem.
Izdaja nad tijelom,
A ja sam na bijelom!

Ti i ja smo danas stanci,
Dal' ti fale svi sastanci,
Sve debate,
Jer ja mislim na te.

Ti i ja smo ka dvi grane,
Nebu strepe razuzdane.
Pa se krše,
Svi ovakvi brzo svrše!

Podigli smo trnje,
Ispred naših dvora,
Izjeda nas ljubomora.
Zbog ljubavi krnje,
Nitko mira nema,
A u zraku trema.

Ti i ja smo noć kad sviće,
Popit ćemo možda piće,
Pada dan!
Ni u to nisam siguran...

Ona je kovana sexy,
Tija bi da mi se desi.
Ma ne ide, nikako neće,
Bacila me je u smeće.

Jer ona oće kesu
I vožnju u mercedesu.
Ka Marlon Brando sam ja,
Ma šupljih žepova.

Al' da sam seljak,
Ka Radeljak,
Da imam serum,
Ka mister Kerum.
Da vodim Luru,
Ima bi curu.
Stihove nizam,
Ali ne pizam.
Pa svit mi ruše,
Zle sponzoruše.

Ona je prva klasa,
Kada se ne glasa.
Sve mi misli zbrka,
Sad bi se istuka.

Oće u Paris poć,
A ne zna skuvat ni toć
Neće se kupat na Bene,
Reče - Tajland je za mene!

Da imam dvore,
I Agrokore,
I da sam Zubak,
Ma da sam šupak.
Da vodim Vladu,
Ne vozim Ladu,
Onda bi svaka,
Ovog luđaka.
Nek se napuše,
Zle sponzoruše!

Gdje si,
Od milijun lica, ne vidim te,
A lica prolaze....
Gdje si,
U mnoštvu ja k'o sred seanse,
Guraju me mase.

Moja se ramena stiskaju,
Ruke pokrete smišljaju.
A korist je mala,
Vuče se upala.

Neka tjeskoba mi veli,
Teški su tvoji grijesi.
Ne mogu sam,
Gdje si?...

Nemam namjeru sakatiti čudo,
Jer svako nam je potrebno, hitno.
Makar bilo lažno i suludo,
Makar bilo predvidljivo, sitno.

Puno ljudi tvrdi,
Čuda ne postoje na ovom planetu.
Samo na netu!
Tamo je moguće imati sne,
Kao i zaljubiti se.

Nemam namjeru sakatiti čudo,
Jer svako nam je potrebno, hitno.
Ja rekoh sebi, ne leti pred rudo,
Vrijeme je ovo brzo i nezasitno.

Puno ljudi tvrdi,
Čuda ne postoje na ovom svijetu.
Samo na netu!
Tamo je moguće imati sve,
Kao i ubiti se!

Kad si bila mala, zasadija sam cvit,
Neka reste i naresa je.
A sad ćeš me dušo ostavit,
To je dobro, tako mora bit.

Kad si bila mala, zasadija sam cvit,
Neka reste i naresa je.
Tvom čoviku ću te ostavit,
A ja s mirom mogu ostarit.

Neću plakat, nego ću se smijat,
Nek' si sritna ka matre i ćaća.
Posadite zrno, ća će klijat,
Da vam đardin ne uvati drača.

Kad si bila mala, posadija sam cvit,
Neka reste i naresa je.
Suzan sriće, ja ću ga zalit,
Kad mi dušo budeš zafalit.

Moraš se savit,
Lako je napravit!
Inflacija mozga u državi vlada,
Bez rada!
A kad se ne radi,
Ima gladi!

I moraš klečat,
Lakše je ječat!
Postali smo duplikati ljudi,
To ne čudi!
Gladni smo i žedni,
Bezvrijedni!

Živija univerzalni komunizam!
Doli truli kapitalizam!
Živija beskorisni socijalizam!
Živija liberizam i sve na -izam!
A sad ću se izut bos,
Jetzt geht los!

Dolazi zora u cipelama krutim,
Sa njom će tuga, nju i ne slutim.
Nestaju zvijezde, mjesec je svrgnut,
A ja zatečen, do bola trgnut.

Jer meni se još sanja,
Meni smeta svjetlost danja.
Ja bi još sanjati htio,
S tobom sam cio,
Od tebe sam dio,
Zbog tebe sam dan i odbacio!

Dolazi zora, umorna bi sjela,
Pa bi legla ispod dana bijela.
Nestaju čari, što čaroliju tvore,
Bojim se da će biti još gore.

Više ne odgovaram na Tvoje provokacije.
Krivo shvaćanje demokracije!
I ne trebaš mi napominjati prava,
Sve pokrit će suha trava.
A ja ću onda vatru zapaliti prvi.
To iz mene vrvi!

Više ne raspravljam o zavjeri u laži,
A ti već svoje istraži.
Ja trudim se ostati čist,
Već proglašen antikrist.
No, plivam uspješno, uzvodno,
Činim to zgodno.

Ne oplakujem jedinstvenu prošlost,
Već slavim budućnosti most.
Ja ne živim u danas - za danas,
Ja tu sam za nas!
Ja tu sam gdje lako me sresti,
I teško pomesti!

Ne ide jubav na silu,
Zna san kad san je prosi,
I kad san je vodi u bilu,
S crvenom ružom u kosi.

Al' živili smo u skladu,
I dice smo dobili dvoje.
Kupili stan u gradu,
Imali nešto svoje.

Kako su dani tekli,
Srcu je bila sve bliža,
Ma jedno mi nisu rekli,
A ja san od toga biža.

To jutro je ostala spati,
Bila je puno mirna.
Nisan je prista zvati,
Voljena moja i virna.

Ma život nije o špaga,
Pa da se namistit dade,
Još da ti rečen draga,
U ništa neman nade.

A živit zbog dice oću,
Triba in bit uz rame,
Ja jednog dana doću,
Kad ne budu mislili na me'.

Kad srića in otvori vrata,
Ka šta si meni ti.
Bila si mi o zlata,
Učila me jubiti.

Slomila si mi silu,
Jubav si samnom tkala,
Anđele lipi u bilu,
Na tom ti dušo fala.