ESTI
Bili smo solidna četvroka,
Još su nam falila tri. Da budemo Blejkova sedmorka, Za brod svemirski. Imali smo nevidljive moći, Al' odustali smo od svemira. Nismo vidili po noći, A to zna puno da nervira. Erva, Sika, moj brat i ja, Nismo se dali smesti, Tili smo da za nas se zna, Pa smo se nazvali ESTI. Imali smo nevidljive gitare, Bubnjeve i klavijature, Pravili se da za nas mare, Sve lipe gradske cure. Al' i ta jubav je pukla, Našli smo se u zamci. Sudbina nas je razvukla, Postali brzo smo stranci. Erva se odselija od nas, Siku ne viđam više, Moj brat i ja smo danas, U kvartu di je sve tiše, Ka da se današnja dica, Ne znaju igrat lipo. Sićam se naših lica, Bili smo ekipa ipo. |
| < | srpanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |