Sewen

Dolazi zora u cipelama krutim,
Sa njom će tuga, nju i ne slutim.
Nestaju zvijezde, mjesec je svrgnut,
A ja zatečen, do bola trgnut.

Jer meni se još sanja,
Meni smeta svjetlost danja.
Ja bi još sanjati htio,
S tobom sam cio,
Od tebe sam dio,
Zbog tebe sam dan i odbacio!

Dolazi zora, umorna bi sjela,
Pa bi legla ispod dana bijela.
Nestaju čari, što čaroliju tvore,
Bojim se da će biti još gore.