Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.04.2007., ponedjeljak
mili moji
Svratili su k meni, neko veče. |
- 20:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #
rega rega - kvak!
|
frog in my hand Rusalkin žabac - hop hop - na YouTube ... |
- 10:01 - Komentari (35) - Isprintaj - #
29.04.2007., nedjelja
rose: susret smrtnosti i besmrtnosti
|
(prethodni nastavak) Dok je Rose spavala, Morpheus je budan bio. On, bog snova, nije usnuti mogao. Činilo mu se da od postanka svijeta hodi ljudskim snovima, a sam zaspati ne može, niti svoje snove sanjati. Nekada, prije no što je sreo Rose, sposobnost ljudi da spavaju i sanjaju, smatrao je slabošću. Ljudski mu se rod, tako smrtan i ograničen u postojanju, činio slabim, bezvrijednim. Ljudi su, u Morpheusovim očima, bili samo igračke bogova. A bogovi su se oduvijek igrali ljudima kao igračkama .. i tom igrom kratili monotoniju svoje vječnosti. Parke, Moire, Fathe ... božice Suđaje. One su ljudsku sudbinu određivale, pređu ljudskih života prele, pa onda nit kidale. Klotho, Laheza, Atropa il' staroslavanska pletilja Mokoš, sve su one imale moć nad ljudskom sudbinom, sve su one pripadale rodu Suđaja. Najmlađa od njih, Ilithyia, nadvila bi se nad kolijevku novorođenčeta, s bakljom u ruci, osvijetlila bi novorođenoga čovjeka, pa bi mu onda sestrice njezine, Suđaje, sudbinu krojile. One su rukovale preslicom i vretenom, simbolima sudbine. Potom bi se Fortuna nestalna ljudima poigravala, Kairos ih pohodio rijetko, po svojoj ćudi. I svi bi oni, ljudi, na kraju Thanatosa sreli ... Pa ipak, bogovi i božice nisu nikada bili ravnodušnima prema ljudima. Moćni i besmrtni, bogovi nisu mogli odoljeti ljudima. Čak i najmoćniji od bogova, sam gromovnik Zeus, često bi podlijegao čarima smrtnica. Pretvoren u labuda, zaveo je Ledu ... kao zlatna kiša na Danaju se sručio ... I najćudljiviji i najnestalniji među bogovima, Eros, na kraju nije odolio smrtnici Psihi, u nju se zaljubio. I kleknuo je, zajedno s njom, pred Zeusa i zamolio ga da i Psihi besmrtnost podari ... Smrtnicu je podcijenio, pa ju je pretvorio u božicu. I Morpheus je, poput drugih bogova, ljude podcjenjivao. A onda je Rose sreo, u smrtnicu Rose se zaljubio. Tek tada je shvatio – možda Suđaje i određuju i tkaju ljudsku sudbinu, no svaki je čovjek i vlastito tkanje. Svako ljudsko biće i samo sebe tka, vlastitu dušu od vlastite supstance stvara. Svaki je čovjek jedinstveno tkanje, od bezbrojnih niti satkano, složenog i krhkog prepleta ... A tkanje Roseine duše zadivilo je Morpheusa. I kad mu je ona dopustila da to tkanje njezine duše dotakne, shvatio je koliko je podcjenjivao ljude. Morpheus je bog bio, vječan kao što su bogovi vječni. A vječnost može postati teškim teretom, vječnost mora monotoniju donijeti. I bogovima se u toj vječnosti mora učiniti da im se više ništa novoga ne može dogoditi, da su već sve vidjeli, sve iskusili, sve doživjeli ... Za boga nema iznenađenja, bog se ne može radovati neočekivanim novim doživljajima, ne može strijepiti od budućnosti. Morpheus je shvatio kako ga nije Thanatos zaveo i naveo da čini zlo. Monotonija besmrtnosti bila je za to kriva. U toj se monotoniji i on, Morpheus, ljudima poigravao kao igračkama. Poigrao se i bijednim slikarom one čudesne slike, i njegovim kobnim sudrugom skulptorom. Pa je, poput razmažena djeteta koje se dosađuje, igračke te polomio, i polomljene ih odbacio, bez kajanja ... Uništio im je i skratio živote, a da ga to čak ni uznemirilo nije. A smrtnici ti, kojima se on poigravao, samo su jedan život imali ... Morpheus je shvatio da ljudi griješe, zavideći bogovima na besmrtnosti. I pitao se, kako to mora biti uzbudljivo, kad znaš da činiš stvari neponovljive, kad znaš da ti je nešto prvi puta, a nešto zadnji put ... I shvatio je – bogovi samo traju, a ljudi žive! Baš zato što su smrtni, baš zato što su tako tragično svjesni svoje smrtnosti, ljudi mogu patiti i uživati onako kako to niti jedan bog ne može ... Zavirujući Rosei u dušu, Morpheus je sa zaprepaštenjem i uzbuđenjem shvatio da su ljudi sposobni voljeti onako kako niti jedan bog ne može ... Shvatio je, osjetivši Roseinu ljubav, da mu Rose, ljubeći ga, svoj život daje ... I pitao se – što joj on, koji je besmrtan, može dati za uzvrat? Samo djelić svoje besmrtnosti. Kakva bijedna zamjena za život, jedini i neponovljivi! Dok mu je Rose ležala u naručju, zavirio je i u njezin san. Draga Rose, o ljubavi je sanjala, o ljubavi koja je spremna i smrti se oduprijeti, o ljubavi ljudskoj, koja je je uvijek čista, čak i kada je grješna ... Rose! Ona je bila spremna za njega i s njim sići u Had, ukrcati se u Haronov čamac, prijeći Styx ... Mislio je kako on vodi i štiti nju. A čitavim je putem, od prvog njihovog susreta, Rose vodila i štitila njega. Ona mu je pokazala kako ljubiti, ona je bila njegova učiteljica, iako je ljubila prvi puta ... Kako je bahat bio kad je pomislio da on može nečemu naučiti nju. Dakako da nije mogao, jer on je obljubio mnoge, no i sam je ljubio prvi puta ... ljubio nije dok nije Rose, slatku Rose sreo. Roseini su mu poljupci pokazali kako je to kad' ljubav spoji smrtnost i besmrtnost. I on je, dok ga je Rose ljubila, na vlastitu besmrtnost zaboravljao. Kad ga je ljubila, nestajala bi monotonija vječnosti, postojao je samo taj trenutak u kojem ga ljubi ljubljena Rose, taj trenutak koji se i njemu i njoj uvijek činio i prvim i posljednjim. Dok mu je Rose u naručju spavala, Morpheus je znao. Svoju bi besmrtnost istoga trenutka zamijenio za život smrtni u kojem bi svaki trenutak proveden s Rose bio jedinstven i neponovljiv, u kojem bi se sve događalo samo jednom, prvi i zadnji puta ... Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Lancelot i Guinevere
|
- 11:11 - Komentari (39) - Isprintaj - #
biseri, ružine latice i kišne kapljice
Biser ... i ruža. |
- 00:01 - Komentari (16) - Isprintaj - #
28.04.2007., subota
paolo i francescca
 |
- 11:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #
27.04.2007., petak
rose: vjetrom nošeni ...
|
(prethodni nastavak) Pod niskim olovnosivim nebom, zagrlili su se, Morpheus i Rose. Dugo su stajali, tako zagrljeni, dok su im srca opet kucala kao jedno. Sad su oboje znali, ljubav njihova neće bez iskušenja biti, čak i ako se iz zemlji sjenki budu uspjeli vratiti. Znali su to, sad, oboje. I upravo zbog te spoznaje, voljeli su se još jače. ... Dugo su tako stajali, zagrljeni, svjesni samo jedno drugoga, dok su zamasi vjetra, koji se oko njih podigao, bivali sve jači. Rose i Morpheus našli su se u središtu crvenoga oblaka koji je postajao sve gušći, sve neprozirniji. Fijuk vjetra zvučao je poput jauka. Činilo se da izgubljene duše uglas neutješno jauču, stenju i zavijaju kao nekakav veliki sablasni zbor. Udari vjetra bili su tako snažni da su se Morpheus i Rose jedva održavali na nogama. Morpheus je Rose zaklonio svojim plaštem, a ona je čvrsto obavila ruke oko njegova struka da je naleti vjetra ne odnesu. Strašan ju je strah spopao da bi ih taj vjetar mogao razdvojiti, odnijeti na različite strane. Moramo se nekamo skloniti ... viknuo je Morpheus Rosei tik do uha, no ona nije čula njegov glas, koji se izgubio u glasnom huku vjetra. Riječi je pročitala s njegovih usana. Držeći se za ruke, potrčali su ... i odjednom osjetili kako se tlo pod njihovim nogama blago uzdiže. Uspeli su se na oniži brežuljak, pri čijem vrhu je rasla nakupina niskog trnovitog žbunja. Dok su im dugi trnovi parali odjeću i kožu, zavukli su se pod žbunje i tu otkrili otvor kroz koji su se uvukli u plitku udubinu u obronku brežuljka. Prekrili su se Morpheusovim plaštem da im sitna crvena prašina ne bi ulazila u oči i usta i blisko se privili jedno uz drugo. Fijuk vjetra zaglušivao je riječi i onemogućavao razgovor, pa su Morpheus i Rose razgovarali dodirima. Ruke su im se dodirnule, dlanovi priljubili, prsti isprepleli ... Rose je naslonila glavu Morpheusu na grudi, a on je sklopio ruke oko nje. Osjetila se zaštićeno u njegovu zagrljaju, sigurna je bila da ih nikakav vjetar razdvojiti neće ... Oluja je jačala, oblaci crvene prašine kovitlali su se, vjetar hučao i jaukao. Roseini su se otežani kapci sklapali i sklopili ... Potonula je u san. I u Roseinu je snu bila oluja, snažan je vjetar i u snu kovitlao crvenu prašinu, pa Rose nije mogla razlikovati san od jave ... U kovitlacima crvene prašine Rose je ugledala dvije siluete, nošene vjetrom. Naga se dugokosa ženska prilika grčevito privijala uz grudi mladića koji je u očaju lice prekrio plaštem, dok ih je, zagrljene, vjetar gonio kroz vječnost. Rosein se pogled susreo s pogledom te žene. Lice ženino bilo je finih crta, ovalno i blijedo, uokvireno dugom vranom kosom. Rose nije znala što je to navelo tu blijedu ženu da počne pripovijedati ... Sjedili smo ... obratila se žena Rosei ... jedno kraj drugoga, čitajući priču o ljubavi Lancelota i Ginevre. Prsti su nam se dotakli dok smo list okretali ... A bili smo sami, Paolo i ja ... u vrtu, pod pergolom po kojoj su se vitice ružina grma uvijale. Sladak nas je miris majskih ruža opijao ... Lica su nam poput latica bijelih ruža poblijedila, kad su nam se pogledi sreli ... Nismo još namjere grješne ni svjesni postali, a već smo je provodili u djelo ... Tu na klupi kamenoj, majskim suncem zagrijanoj, na poplunu od opalih ružinih latica, zgrješismo ...Paolo, brat muža mi nevoljenog, spozna nevjestu brata svojega ... Skute mi je baršunaste podigao, rukom bedra raskrilio, dok ruku sam zavlačila pod njegovu košulju i prsa mu milovala ... Slatki grč sladostrašća tijelom mi je proletio ...i ja, Francescca, koja sam hladna poput kamene statue bila u naručju vlastitoga muža, oživjela sam u zagrljaju muževljeva brata ... Ja, Francescca, koja bijah poput čvrsto zatvorene školjke, otvorih se Paolu potpuno, dušom i tijelom ... Znali smo oboje da smrtni grijeh činimo, no oduprijeti se grijehu nismo mogli. A poslije, kad su nam se tijela napokon razdvojila, zarekosmo se da to nećemo učiniti više nikada ... No, učinili smo to ponovo ... i ponovo ... čim nam se dah vratio ... I koristili smo, besramno, svaku priliku da se dodirnemo i pogledamo, pa smo brzo sumnju Prevarenoga probudili. Rekao je kako na put ide, a čim nam se s vidika izgubio, već smo u bračnu ložnicu pohrlili, Paolo i ja. Tu nam je, mačem svojim, presudio, prevareni muž i brat. Jednim je udarcem snažnim oba nam srca probo' ... Preljubnike Pakao čeka, znali smo, dok smo griješili ... Znali smo da će nas kazna stići, no nismo se nadali da će biti tako brza i tako surova. Pa ipak, ljubili bismo se i zadnjim dahom, zadnjim otkucajem srca ... I ljubili smo se, čak i izdišući ... No, ne kajem se. Grijeh je bio kazne vrijedan ... ne kajem se, dok god nas i Smrt ostavi združene ... Rekavši to, Francescca je opet obraz priljubila uz Paolove grudi i čvršće se uz njega privila, dok ih je nalet vjetra dalje odnio ... Budeći se, Rose u prvom trenutku nije znala, dodiruje li to njezin obraz Morpheusove grudi, ili je to Francesccin obraz uz grudi Paolove priljubljen ... Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
srebrna školjka
 Amoreno nautilus, seashell srebrna školjka kako ti lijepo glas zvuči, Jedini, u srebrnoj školjki ... slatkim me riječima dotičeš, daljina nas razdvojit' ne može ... titraji glasova naših, u školjki vibriraju, dodirujemo se i milujemo, glasovima, Mili, dok školjka se ta, srebrna, od topline ne ne zamagli ...  |
- 11:11 - Komentari (42) - Isprintaj - #
26.04.2007., četvrtak
cigani il' romi - lete u nebo!
The Queen of the Gypsies: Rada |
- 23:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #
ihihihihiiiiiii!
|
- 11:11 - Komentari (35) - Isprintaj - #
25.04.2007., srijeda
I'm in heaven when you kiss me
I'm in heaven when you kiss me (Disney) |
- 23:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #
24.04.2007., utorak
nestalna luna
 Marc Fishman: Luna Ascending nestalna luna gledaš li i ti, u istom trenu sa istom čežnjom, istu tu lunu nestalnu, što mijenama se stalnim mijenja? još prošle noći srebrna i puna zaokružena, zadovoljna i spokojna, sama sebi dovoljna. a noćas, u ponoć, istanjena i žedna ispunjenja, k'o oštri srp snove kosi, u otkose ih slažuć mirisne... sladak se miris nedosanjanih snova nečujno isparava, crvenom maglicom lunu zaklanjajuć'... žedna polja u crvenu lunu zure, kiši se nadajuć'... no, laže luna nestalna, sama će ispiti kišne kapi, pa se pred jutro zasrebrit' i zaplavit' ... gledaš li i ti, sa istom čežnjom, istu tu lunu nestalnu, u ponoć crvenu, u zoru plavu ...  Blue Moon Mjesečeve mijene u 2007. godini Dodatak: Sretna godišnjica i Danieli i njezinom blogu!  tulip  tulips |
- 23:59 - Komentari (39) - Isprintaj - #
Leda i Zeus
|
- 06:11 - Komentari (32) - Isprintaj - #
23.04.2007., ponedjeljak
jabuka s drveta spoznaje
 Titian: Adam and Eve evo! pramajko, evo! sestrice, jabuku spoznaje ubrala si, plod zabranjen. i adam je kušao i ljestvice lopovske držao dok si je brala no, njemu slast, gorčina tebi! podjela to je pravedna u knjigama koje adami pečate od pamtivjeka  magdaleno! grješnice, ti si plakala i noge prala, pokajnički. a gdje su bili oni šareni što s tobom su šarali? oni su, u gomili stajali gledali, prvi kamen bacili, ostali čisti i jednobojni po evanđelju adamovom koji knjige piše, propovijeda vjernost i bavi se genetikom, dok eva u mukama rađa, a magdalena se kaje za grijeh zajednički.  Rubens:Maria Magdalena |
- 18:09 - Komentari (36) - Isprintaj - #
Woman In Love
Woman In Love |
- 11:11 - Komentari (28) - Isprintaj - #
22.04.2007., nedjelja
priča koju sam obećala Vitae, oprez ... ima krvi do koljena ...hihihih
|
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
Poklon drage Vitae
|
- 07:31 - Komentari (37) - Isprintaj - #
21.04.2007., subota
VITAE I RUSALKA
|
- 13:08 - Komentari (23) - Isprintaj - #
20.04.2007., petak
okupljanje vila
|
- 23:59 - Komentari (28) - Isprintaj - #
Stitch! Green, blue or pink? hihiiihi
Don't Say You Love Me |
- 08:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
19.04.2007., četvrtak
vila zaspala?
|
- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
šumi, šumi javore ...
|
Svečano otvaranje Skupa, pozdravno slovo dekana i prorektora, pozdravne riječi gostiju ... Radni dio - moderatori, radna presjedništva, sekcije, izlaganja, rasprava ... Na kraju dana - svečana večera, uz zdravice ... i uz tamburaše.  80 tamburaša i Kruno Dražić - Šumi Javore  Gostima se svidjela Drava, Tvrđa i Katedrala ... ali i čobanac, kulen i gužvara s orasima ... Zapjevali su bećarac, u kolu zaplesali ... Zbornikom, programom Skupa, izlaganjima i ostalim, ne kanim vas zamarati .. Osim toga, oni koji se po takvim skupovima motaju, znaju da je neformalni dio važniji od formalnoga ... Tu se razmjene iskustva i posjetnice, nađu se ljudi koji se u struci sličnim stvarima bave, dogovaraju se sljedeći skupovi ... Sretnu se prijatelji, razmjene sitni pokloni, upoznaju novi ljudi ...    Treba jezične barijere premostiti ...hihihiiiih No, šalu na stranu. Govorilo se engleski i hrvatski i ruski, poljski, ukrajinski, slovački, litavski ... Razumjeli smo se, jer govorilo se jezikom struke i jezikom prijateljstva i suradnje ... Dodatak: U stankama Skupa Dekanica Ukrajinskog fakulteta iz Khersona: Ocjena Skupa.  Osim novih prijateljstava i uspomena, ostat će još nešto trajno: Zbornik radova skupa, 59 znanstvenih i stručnih radova ...575 stranica ...  Neki su gosti već otputovali put Zagreba, Rijeke, Čakovca, Maribora, Siauliaua, Bratislave ... Oni iz udaljenijih krajeva ostaju još i sutra da obave razgovore na pojedinim katedrama fakulteta, da bolje razgledaju Osijek, obave kupovine ...potom ih vodimo u Kopački rit ... a navečer i u subotu ujutro razvozimo do aerodroma u Zagrebu, Budimpešti i Beogradu ... Kući će ponijeti fotografije sa Skupa, monografije Osijeka, CD-ove s bećarcima, licitarska srca, sitne poklone, boce vina, pa i pokoji kulen ... I lijepe uspomene, nadam se ... Za Danielu .... |
- 11:11 - Komentari (45) - Isprintaj - #
18.04.2007., srijeda
da znate gdje sam ...
|
- 23:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
stari i novi sjaj
|
- 15:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #
17.04.2007., utorak
rose i morpheus u pustoši
|
(prethodni nastavak) Rose je šuteći nastavila koračati, sve dalje i dalje od rijeke, sve dublje i dublje u Had. Morpheus je kraj nje koračao, svoj korak skraćujući, da ga s Roseinim korakom uskladi. ... Prilično su dugo išli, jedno kraj drugoga, šuteći. Pješani sprud i rijetki vrbik što se duž toka Styxa protezao, počeo se pretvarati u nizinu prekrivenu oskudnom suhom travom. Maglica koja je okruživala rijeku razišla se i njihovom pogledu otkrila pustu pjeskovitu ravnicu bez ijednog drveta ili grma. Nad crvenkastom ravnicom koja se postepeno pretvarala u pustinju, vladala je mrtva tišina, nisko i sivo nebo nadvijalo se nad njom poput svedenog stropa. Na vidiku nije bilo ni jednog živog stvora, ni ptičjeg leta, ni zuja insekata ... Činilo se da je taj svijet potpuno pust, da u toj pustoši nikoga nema, osim Morpheusa i Rose.Teška i mukla tišina pritiskala je pusti krajolik, nebo je postajalo sve tamnije, kao da se neka strašna oluja sprema. Šutnja koja je među njima zavladala, koja se produžavala, boljela je Rose poput svježe rane. Nije mogla podnijeti tu šutnju i vlastitu ljutnju koja je počela bujati i rasti. Rasla je poput oluje koja se približavala. Mrtvi se zrak naglo pokrenuo, snažan je vjetar uskovitlao pijesak, zalepršao Morpheusovim plašem, Roseinom kosom .. Rose je zastala, okrenula se prema Morpheusu, podigla pogled i njegov pogled ulovila. Evo nas, Morpheuse u zemlji sjena ... rekla je ... tek smo u nju zakoračili, a već smo se u sjene počeli pretvarati, već smo dozvolili da među nas sjena padne ... Morpheus je zaustio da joj odgovori, no Rose ga je prekinula ... Zar si zaboravio, Morpheuse, zašto smo amo došli? ... Za iskupljenjem tragamo, zbog zla učinjenog u prošlosti ... Nismo još staro zlo ispravili, a već smo novo počinili ... Zašto si grub prema svojem bratu bio? Pristao nas je prevesti ... i učinio je to za pregršt suhih latica ... Zar te zasmetao sažalni pogled kojim sam Harona pogledala? Zar si na dodir sućutan ljubomoran? Zar ne shvaćaš da ja samo tvoje oči vidim, pa čak i u očima brata tvoga nesretnog, samo blijedi odsjaj tvoga pogleda tražim? Zašto se ljubomorom ponižavaš, Morpheuse? Dobro znaš da si ti u mojem životu bio prvi i ostao jedini, dok ja to za tebe ne bih mogla reći ... No, prošlost je nebitna; Morpheuse, prošlost moja kratka, smrtna i tvoja beskonačna i vječna ... Bitni smo mi, sada u ovom trenutku koji nam može biti posljednji.... A što to nas dvoje činimo, sebi i jedno drugome? Zar nam pustoš i u dušama treba, zar nije dosta ova nesnošljiva pustoš oko nas ... I ja sam kriva, no ne za ono za što me kriviš ... Kriva sam za svaku minutu šutnje, za svaki korak kojim smo, šuteći i otuđeni, jedno kraj drugoga koračali, otkada smo se s Haronove barke iskrcali ... Znaj, ja ljubim te ...i upravo stoga što ljubav prema tebi toliku osjećam, upravo sam stoga kadra vidjeti i tuđu sreću i tuđu nesreću ... Tebe sam vidjela u ranjenom vuku, pa kako te vidjela ne bih i u onome tko ti je tako blizak, u čijim venama kola ista krv ...Neću te voljeti manje zato što imam osjećaja i za druge, one nesretnike koji ne ljube nikoga, koje nitko ne ljubi ... Oprosti, Rose ... rekao je Morpheus, zagrlivši je. Kad si Harona dotakla, kad je on dotaknuo tebe, demoni su me ljubomore obuzeli, poželio sam da se u pustoši nađemo, samo ti i ja ... da ne bih morao biti ljubomoran na onoga koga pogledaš, pa makar i samo sa sažaljenjem ... I eto, odmah sam kažnjen bio, želja mi se ispunila ... Ovdje u ovoj mrtvoj ravnici nikoga osim nas dvoje nema ... Tu pustoš podnijeti mogu, no pustoš u tvojoj duši oduzela bi mi svaku nadu ...Oprosti mi Rose, oprosti ... Pod niskim olovnosivim nebom, pred nadolazećom olujom, zagrlili su se, Morpheus i Rose. Dugo su stajali, tako zagrljeni, dok su im srca opet kucala kao jedno. Sad su oboje znali, ljubav njihova neće bez iskušenja biti, čak i ako se iz zemlji sjenki uspiju vratiti. Znali su to, sad, oboje. I upravo zbog te spoznaje, voljeli su se još jače.
|
- 23:59 - Komentari (41) - Isprintaj - #
Sretni prinčevi i kauboji, što za mjesecom uzdišu ...
Willie Nelson - Cowboys are frequently secretly fond of each other |
- 09:11 - Komentari (29) - Isprintaj - #
16.04.2007., ponedjeljak
rose: najada
|
(prethodni nastavak) Vode Styxa bile su duboke i crne. Rijeka je tako široka bila da se druga obala tek nazirala u daljini. Tekla je silovito, no mirno, u velikim zavijutcima koji su devet puta opasivali Had, odjeljujući ga od nadzemnoga svijeta, te se u njegovu središtu stropoštavala u ponor bez dna. Rijeka je ime dobila prema nimfi Styx. Styx, kćerka Oceanusa i morske božice Thethix, pripadala je velikom sestrinstvu Najada, vodenih nimfi. To je sestrinstvo bilo veliko i razgranato jer Najade su nastavale rijeke i potoke, jezera i jezerca, izvore pa čak i fontane. One što su u fonatanama živjele zvale su se Krineje, riječne su se nazivale Potamidama a jezerske Limnatidama. Čak su i u močvarama živjele Najade koje su sebe zvele Elionomama. Ime Najada, zajedničko svim navedenim vrstama vodenih nimfi, znači tekuća voda, no nimfe su i u stajaćim vodama živjele, bitno je bilo da je voda slatka. More je bilo carstvo Okeanida to jest Sirena s kojima su Najade bile u prijateljstvu, pa su se često susretale u boćatoj vodi, na ušćima rijeka u more. Kao i Sirene, i Najade bez vode nisu mogle opstati, a njihova bi se tijela, ako bi predugo boravile na kopnu, postupno sušila i umirala. Nekada davno, prije vremena koja se pamte, Najade su više vremena provodile na kopnu, družeći se sa satirima, šumskim vilenjacima i ljudima. U drevna bi se vremena mnoge Najade zaljubljivale u smrtnike, pa se za njih udavale i djecu im rađale. Iako su živeći u vodi bile besmrtne, izašavši na kopno brzo bi starile i umirale, no ipak su se mnoge besmrtnosti odricale radi ljubavi. I kad su se potpuno povukle u rijeke, jezera i izvore, Najade su zadržale sklonost prema ljudskim bićima, pa su davale vlagu njihovim poljima, punile im bunare i zdence, činile ljekovitima neka vrela. Sve su Najade bile ljepotice, kojima su teško odolijevali i ljudi i bogovi. Uz to, Najade su bile strastvene i uvijek željne ljubavi, a ljubiti su znale tako da bi onaj koji bi njihovu ljubav iskusio, pa bio to čovjek ili bog, zauvijek uz njih ostajao, ne mogavši se njihove ljubavi nasititi. Ako bi se našao nezahvalnik koji ne bi vjeran bio, morao se Najadine osvete bojati jer one su jako ljubomorne bile. Osvjedočio se o tomu pastir Dafnis koji je ljubovao s Najadom Nomijom. Oslijepila ga je ljubomorna Nomija, kad je shvatila da je on vara. Iako besmrtne, Najade nisu bile božice, no ljudi su ih štovali poput božica. Koliki su zaljubljeni Najadama žrtvovali bijele golubove i uvojke vlastite kose, koliki su riječni i morski brodari ispisivali imena Najada na pramce svojih barki ... Styx je ljepotom i strastvenošću bila prava Najada. Zaljubila se u Erebosa, boga tame, oca Haronova. Erebos se njome oženio kad ga je napustila Nyx, božica noći, pošto mu je rodila sina. Kad se nimfom Styx oženio, Erebos je još uvijek bio beznadežno zaljubljen u Nyx, pa je stoga ostao ravnodušan prema nimfinoj ljepoti injezinoj ljubavi. Za ženu ju je uzeo najviše stoga da se ona brine o novorođenom Haronu, kojeg mati nije željela ni pogledati. Erebos je sina Harona silno volio jer je u njegovim tamnomodrim očima vidio oči ljubljene, no okrutne Nyx. Upravo stoga nije mogao stalno gledati te sinovljeve oči koje su, kako je Haron rastao, postajale sve sličnije majčinima. Erebos je sinu zatajio mater, te je Haron rastao uz nimfu Styx, vjerujući da ga je ona rodila. A Styx je svu ljubav poklonila Haronu, kojeg je zavoljela jer je bio sin Erebosov. No, Styx je osjećala da je izdala svoje sestrinstvo Najada jer se nije Erebosu osvetila što joj nije u srcu vjeran bio, nego je još uvijek žudio za zlom Nyx, iako ga je ona ponizila i ostavila. Stoga se Styx otuđila od svoga sestrinstva i povukla se na dno rijeke s kojom je ime dijelila. Kosa joj je pobijelila na tamnom rječnom dnu, a koža postala tanka i prozirna. Na kraju je i ljubav posinka Harona izgubila, kad je otkrio da mu ona mati nije. Dok su preko rijeke Styx plovili, Rosei se učinilo da je iza Haronove barke načas iz crnih riječnih voda izronila nimfa, lijepa i nestvarna. Bijela joj se kosa prosipala po još bjeljim ramenima i grudima, tanke je gracilne ruke pružala prema posinku Haronu, koji je nije ni pogledao. Rose je nije uspjela bolje promotriti jer je, ispustivši krik koji je ličio kriku riječnog galeba, Styx, lijepa i očajna Najada, brzo ponovo zaronila i nestala u tamnim, crnim vodama rječnim. Rosei se činilo da vožnja preko rijeke Styx traje beskrajno. No, nije poželjela da se taj prelazak rijeke ubrza, jer se bojala onoga što nju i Morpheusa čeka, kad se na suprotnoj obali iskrcaju. Kako će izgledati taj podzemni svijet? Hoće li ličiti opisima iz antičke mitologije i Danteovim vizijama Inferna? Gdje će, u kojem krugu, naći slikara one čudesne slike s makovima i skulptora koji je slici okvir izrezbario, nesretnike koji su bili žrtve Morfeusove lakomislene igre ljudskim snovima? Hoće li Morpheus odrješenje i oproštaj dobiti? Rose se pitala, hoće li se ikada ovom barkom opet voziti, ona i Morpheus, natrag na obalu od koje su se sada udaljavali, hoće li se iz zemlji sjenki vratiti? Hoće li se vratiti zajedno? Sjedila je kraj Morpheusa, držeći u krilu, obim rukama, njegovu ruku, tješeći se tim dodirom. Pogled na suprotnu obalu, kojoj su se polako ali neumitno približavali, sve više ju je zastrašivao, pa je pogled svrnula na Harona, njihova prevoznika. Haron je stojeći, snažnim zaveslajima, pokretao barku kojom su plovili, koristeći i snagu rječnoga toka. Pleća su mu bila snažna i mišićava, kroz tamnocrvenu su se tuniku nazirali čvornati mišići, napinjući se, grčeći i naprežući u ritmu zaveslaja. Rose i Morpheus su sjedili na pramcu, tako da su mogli gledati Harona dok je veslao. No, Morpheus je pogled prikovao za udaljenu obalu, vjerojatno i stoga da bi bratov pogled izbjegao. Rose nije izbjegla taj pogled. A kad ga je susrela, nije mu više mogla pobjeći. U Haronovu se pogledu zrcalio očaj. Rose je s tugom u tome pogledu čitala ogorčenje i razočaranje, bijes koji se smjenjivao s rezignacijom. Nekoliko je puta zaustila da nešto kaže usamljenom i ogorčenom Veslaču, bratu njezina ljubljenoga Morpheusa, no sve su joj se riječi činile besmislene i bespomoćne pred tako dubokim očajanjem. Rosei se činilo da će se utopiti u tim tamnomodrim očima, u tom modrom moru očaja. A tada bi joj Morpheus, iako je i dalje gledao u suprotnu obalu Styxa, a ne u nju i Harona, čvrsto, do bola, prste stiskao, pa bi se ona uspjela iz Haronova pogleda iščupati. Iako se činilo da nikada neće stići do suprotne obale, ipak su neumitno stigli do nje. Haron je barku nasukao na obalu, Morpheus je iskočio na pjesčani rječni žal i pružio ruke da pomogne Rosei s barke sići. No, Haron je bio brži, uhvatio je Rose ispod laktova, ona se na taj nenadani dodir ukočila, i prije no što se snašla, Haron ju je iz barke spustio na pijesak obale. Nije još pravo ni dotakla stopalima pješčani sprud, a Morpheus joj je zaštitnički ... ili posjednički... spustio ruke na ramena. Rose je podigla pogled prema pramcu barke da još jednom pogleda Harona, da mu se barem pogledom, ako ne i riječima zahvali. Haron se na to preko pramca nagnuo i opet pružio ruku prema Rose. Što sad hoćeš, Harone? Već smo ti platili prijevoz ... grubo je rekao Morpheus. Rose je stresala Morpheusove ruke s ramena i prišla pramcu. Pružila je ruku Haronu. Ruke su im se dotakle, prsti stisnuli u rukovanju. Rose je pod prstima osjetila kako se na njezin dodir, grubi i krvavi žuljevi s Haronova dlana povlače, kako se koža obnavlja. Haron je produžio rukovanje, da bi na kraju čvrsto ali nježno, još jednom stisnuo Roseinu šaku, pozdravljajući se. Rose nije mogla izgovoriti riječi zahvalnosti, samo se Haronu još jednom nasmiješila, a zatim je okrenula leđa i Haronu, i crnoj rijeci i barci koja ju je preko rijeke prevezla. Počela je koračati, udaljavajući se od obale. Morpheus je još trenutak ostao stajati na obali. Rose nije vidjela je li on s Haronom još koji pogled razmijenio niti je čula da su nešto rekli jedan drugomu. Morpheus je Rose stigao u nekoliko dugih koraka. Kad ju je sustigao, opet joj je stavio ruku na rame, no Rose je njegovu ruku stresla. Rose ... upitno ju je i molećivo oslovio. No Rose je šuteći nastavila koračati, sve dalje i dalje od rijeke, sve dublje i dublje u Had. Morpheus je kraj nje koračao, svoj korak skraćujući, da ga s Roseinim korakom uskladi. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
maslačkova djeca
|
- 11:11 - Komentari (52) - Isprintaj - #
15.04.2007., nedjelja
rose: 6 ružinih latica
|
(prethodni nastavak) Haronova je lađa pristajala uz obalu. Rose i Morpheus prišli su pramcu na kojem je zloslutni Lađar stajao. A tada je Haron pružio ruku prema Rose. Ruka je bila velika i snažna, no skeletozno mršava, isprepletena debelim napetim žilama. Kvrgavi su prsti završavali dugim noktima, crnim i povijenim poput ptičjih kandži. Grubi dlan bio je prekriven starim očvrslim žuljevima, ali i novim, popucalim i krvavim. Rose je u prvi mah, kad se Haronova ruka prema njoj pružila, osjetila poriv – ustuknuti. No, kad je Harov dlan vidjela, strah je zamijenilo sažaljenje. On vesla, u beskraj, s jedne obale crne rijeke na drugu, šuteći. Ne spava, ne jede, ne govori ... Povremeno samo gutljaj crne vode dlanom iz Styxa zahvati i njime pokvasi ispucale usne ... Gleda očaj putnika koje prevozi, putnika koji svaku nadu napuštaju, koji Lađara što ih u beznađe vozi mrze ... koji ga se užasavaju, izbjegavaju njegov pogled i dodir ... pomislila je Rose tužno. Morpheus je iza pojasa izvukao svilenu kesu i iz nje izvadio šest novčića. Harone, evo plaće za prijevoz preko Styxa ...rekao je Morpheus. Rose se prisjetila - prema mitu, pokojnici Haronu moraju prijevoz preko rijeke smrti platiti, jer ih on inače neće prevesti u Had. Zato su nekada davno, dok su još u bogove vjerovali, ljudi pokojnicima oba oka poklapali obolusima, metalnim novčićima, a treći su im u mrtva usta stavljali, da bi mrtvi imali čime Haronu prijevoz platiti. Morpheus je upravo pružio Haronu dovoljno novčića za prijevoz dva putnika. No, Haron nije Morpheusa niti pogledao, dlan je povukao, odbijajući novčiće primiti. Tada je Haron dlan ponovo pružio prema Rose. Ali ja novca nemam, pomislila je Rose. Ipak je, mahinalno, zavukla ruku u džep svoje trenirke i u džepu nešto napipala. Kada je izvukla ruku iz džepa, na njezinu je dlanu ležalo šest suhih ružinih latica. Rose se prisjetila da je, ni sama ne znajući zašto, neposredno pred polazak, u džep strpala pregršt suhih ružinih latica, zagrabivši ih iz staklene vaze koja je na njezinoj komodi stajala. Rose se zagledala u ružine latice na svojem dlanu. Sjetila se ruža dok su svježe bile. Ove latice, na njezinom dlanu, bile su od ruža koje joj je Morpheus poklonio. Iako sasušene, još su imale ružičasti rub, još se iz njih blagi miris širio, kad bi ih licu prinijela. To je i uradila, prinijela je dlan licu i ružine latice pomirisala, dotakla usnama. Taj miris i dodir taj prizvali su dodir Morpheusovih usana i okus njegovih poljubaca. O, kako je lijepo ljubiti znao Morpheus. Usnama bi nježno dotaknuo njezine, pa bi svojima obuhvatio njezinu gornju usnu ... potom bi jezikom vrelim njezin dodirnuo, usisao ga u svoja usta poput slatke zrele jagode ... Prije no što je Morpheusa zavoljela, prije no što je poželjela poljubiti ga i poljubac mu uzvratiti, Rose se čudila kako netko može uživati u takvim poljupcima kakve ljubavnici razmjenjuju. Ona je do tada poznavala samo ovlašne prijateljske poljupce u obraz, poljupce svoje bake i majke, nježne i meke, sestrin lak poljubac ... Mislila je kako poljubac kojim se nekom tako intiman dodir dozvoljava, mora biti nešto odbojno, pomalo gadljivo ... A onda je shvatila, s prvim Morpheusovim poljupcem, kako poljubac može biti intimniji, nježniji i strastveniji od bilo kojeg dodira, kad se usne s ljubljenim usnama spoje, kad se dah pomiješa ... Rose je duboko uzdahnula, otvorila oči i susrela Haronov pogled, tako modar. Nije više zao bio, taj pogled ... Sad je na trenutak i pogled Haronov ličio na Morpheusov, a ne samo oči njegove, tako slične Morphuesovima. Pogled ju je taj gotovo dodirnuo, nježno. Ni svjesna nije bila da se nasmiješila, zauzvrat. Na njezin smiješak Haronove su se oči zatamnile i Rosei se učinilo da su vlažne postale, da će se iz njih suza skotrljati preko unakaženog, brazgotinama ispresjecanog lica. Haron je dlan ponovo pružio prema Rose. I Rose je na taj dlan, unakažen krvavim žuljevima, spustila šest ružinih latica koje je izvukla iz džepa. Čim su latice dotakle Haronov dlan, prometnule su se u novčiće. Haron je novčiće pogledao, pa ih strpao u njedra svoje tunike. Rosei je odlanulo. Primio je svih šest novčića .... znači pristaje nas oboje prevesti preko Styxa. (nastavak slijedi) Obolus |
- 23:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #
koji to pužić puže po putiću vodenom? a tko rođendan slavi?
Vodeni pužić, naravno! |
- 17:26 - Komentari (31) - Isprintaj - #
demoni ...
|
Simon & Garfunkel - I am a Rock Trenutak prije znatiželjno je gledao u svijet, debeo, zadovoljan, mažen i voljen. U sljedećem trenutku bio je samo hrpica crnobijelog krzna. U istom tom trenutku širom svijeta umirale su i druge životinje i ljudi. Mnogi od njih nisu bili ni debeli, ni zadovoljni, ni maženi ni voljeni. A mene je pogodila smrt Luckya, jednog mačka. U realnom svijetu, ja bih se proteklog dana, na riječi žaljenja ljudi iz moje svakodnevice, pristojno i smireno zahvaljivala. U tome svijetu ja važim za staloženu osobu, uravnoteženu i smirenu. U tome svijetu malotko bi shvatio razmjere onoga što trenutno osjećam, većina bi se pitala kako odrasla, zrela osoba može reagirati poput mene. Moju bi reakciju nazvali u najmanju ruku - pretjeranom. Pa bih ja onda, ranije, u takvim prilikama reagirala onako kako se očekuje, primjereno i normalno. Zato sam, da izbjegnem tu predstavu koju sam već i ranije odigravala, telefon isključila, vrata zaključala, napravila se da nisam kod kuće kad bi netko od susjeda pozvonio. No, ovdje, u virtualnom svijetu, ja sam proteklih mjeseci, od kada su Jezerca nastala, sebi dozvoljavala reagirati onako kako zaista osjećam. Kraj začaranih jezeraca, i s vama na klupici, nisam morala biti uvijek odmjerena, racionalna i staložena. Zahvaljujući i vama, dragi prijatelji, tu kraj mojih jezeraca, mogla sam se ludirati, dati maha maštanjima, prepustiti se impulsima bez ikakvih kalkulacija, paradirati svojim ekscentričnostima, otkriti svoje mane ... Sve više sam osjećala da tu mogu sve što poželim, biti sve ono što zaista i jesam, duboko u sebi ...bez podozrenja i zadrške. A, ipak i tu sam zašutjela i šutjela čitavoga dana dok ste se svi vi na klupici okupili, iskreno želeći da mi pomognete. Rekli ste toliko lijepih riječi, izvukli ono najbolje iz sebe ... i sve to zbog mene. Luckyeva smrt probudila je neke stare demone. Oživjela moje duboke strahove ...od gubitka, od vezivanja, od ljubavi ... strahove da nisam u stanju nikoga zaista voljeti, da ljubavi zato i nisam vrijedna ... Već su me i ranije pohodili, demoni ti, u jatima. I opet sam im, kao više puta ranije, dopustila da me okruže tamom. Rusalka se smanjila, nekamo nestala, vilinska su je krila izdala ... I mrak je potrajao, opasno dugo ... No, sad sam opet tu ... opet polako rastem, a oni se smanjuju. I vama zahvaljujući. Znam, neću nikada konačnu bitku s njima dobiti. Opet će me povremeno pohoditi. Demoni sumnji, podozrenja, malodušnosti, osjećaja krivnje, sve moje noćne i podnevne more ... sva ona tamna mjesta duše koja u nesretnim trenucima počinju zastirati svjetlost. Predati se ne smijem. I neću. Neću se vraćati starim prokušanim strategijama držanja sigurne distace prema svemu i svakomu, neću spriječiti one koji me vole da mi priđu i vide mi lice i kada nije smireno i nasmješeno. Vjerujem ... voljni ste strpljivi biti ... pričekati malo, da opet Rusalka budem. Hvala vam. Simon & Garfunkel - Bridge over troubled water đurđice, k'o suzice ... Simon & Garfunkel - Old Friends Sve se tuge ko' prašina sliježu, Necutako, kad nas taj topli kaput prijateljstva i ljubavi grije ... Pa nam je opet sweet seventeen, opet se vrati taj dobri feeeling groowy ... yeeeee ... |
- 08:11 - Komentari (43) - Isprintaj - #
rose: Haronova lađa
|
(prethodni nastavak) Lađa lađara Harona, sina boga tame Ereba, približavala se obali. Kad se lađa obali sasvim približila, Rose je vidjela da lađar zaista liči opisima iz mitologije. Lice mu je bilo blijedo, naruženo slomljenim nosom i obraslo rijetkom crnom bradom. Tijelo neproporcionalno jakih ramena i tankih krivih nogu, bilo je odjeveno u prljavu tamnocrvenu crvenu tuniku, a glava pokrivena crnim šeširom. Zurio je u Rose modroplavim očima, ne obraćajući pozornost na Morpheusa. Ružan, očito zloćudan, bio je taj lađar. No, što ga je dulje Rose gledala, to je više zapažala da je Haron podsjeća na nekoga. Ta sličnost koju Rose nije identificirati, duboko ju je uznemirila. Na koga li je to Haron ličio? Rose je poželjela odvratiti pogled od Haronova lica, no ono ju je, unatoč ružnoći, neodoljivo privlačilo. Na tomu je licu sve ružno i izobličeno bilo. Zelenkasta, nečista put, nisko čelo, slomljeni nos, tanke, beskrvne usnice, stisnute i iskrivljene ... No, kad je ponovo susrela Haronov pogled, Rose je shvatila da na njegovom licu ipak nije sve ružno. Oči su mu bile velike i tamnomodre, savršeno čistih bjeloočnica, okružene dugim, gustim i tamnim trepavicama. Rose je te oči prepoznala! Pogled nije nimalo ličio Morpheusovu pogledu, no oči jesu. Bile su isto tako nestvarno lijepe, duboko modre, kao Morpheusove. Gledale su je uporno, prodorno, ispitujući, a ona se tim pogledom zarobljena osjetila. Morpheus ju je u tome trenutku uhvatio za ramena, prema sebi okrenuo. I Rose se zagledala u tamnomodre oči Morpheusove, tako slične očima toga strašnog lađara, u čiju su se lađu spremali ukrcati. Morao sam ti to ranije reći, Rose ... no nisam snage smogao. Haron i ja istu mater imamo. I obojica smo njezine modre oči nasljedili. Nyx, božica noći, naša je mati. Očevi su nam različiti. Haronov je otac Erebos, bog tame a moj otac je Somnus, bog sna. Haron i ja polubraća smo, no nikada se do sada susreli nismo. Njega se mati odrekla odmah po rođenju jer rodila ga je s nevoljenim Erebosom s kojim je na trenutak zaborav potražila. Zaboraviti je željela svoju nekćerinsku ljubav prema Somnusu, ocu svojemu ... ocu mojemu. Kad se Haron rodio, nije ga ni pogledati htjela, a Erebosu, koji je na ruke novorođenog sina dočekao, rekla je da nikada više ne želi vidjeti ni njega ni Harona. Kada sam se ja rodio i mene je, svoga prvorođenca, moj otac Somnus u ruke primio ... jedino me on volio, dvostrukom ljubavlju, jer on mi je i otac i djed. Podgovoren od Nyx, prema kojoj i dalje nečistu strast osjeća, od sebe me otjerao. Somnus nju ne ljubi, samo strašću za njom gori, a Nyx za njim gine ... Nyx je i mene izdala, kao i Harona ... i ostalu braću mi - Phobetora, Icelusa i Phantasosa. Rađala nas je samo da Somnusa zadovolji, mrzeći nas od rođenja jer smo joj oduzimali dio Somnusove ljubavi, jer smo joj ljepotu djevojačku kvarili ... Rodila nas je, no mati nam nikada nije bila. Phobetor, Icelus i Phantasos, moja mlađa braća, nisu nikad za materinom ljubavlju žudili. Ni do oca im nije stalo, oni samo njegovo prijestolje priželjkuju. Protiv oca i mene su se urotili, skupa se drže, s materom šuruju, iako se međusobno ne vole. Čak ni blizanci, Icelus i Phantasos, bratsku ljubav ne osjećaju. Povezuje ih samo želja da meni prvenstvo otmu ... Ja sam Somnusov prvijenac, no ne i materin ... No, za nju, Nyx, majku našu, ni prvenstvo ništa ne znači, ona ni za prvijenca svog Harona ljubavi nema, kao da nikoga voljeti ne može osim Somnusa ... Zna li Haron da si mu ti brat? upitala je Rose Morpheusa. Erebos je dugo Haronu istinu tajio ... odgovorio je Morpheus. Rekao mu je da ga je rodila nimfa Styx koja u rijeci Styx živi, po kojoj je ta rijeka smrti ime dobila. Pošto ga je Nyx odbacila, Erebos se nimfom Styx oženio, odgoj joj Haronov povjerio. Otada Haron s maćehom živi, njezinom rijekom putnike prevozi u Hadov tamni svijet. A Had je brat Erebosov, stric Haronov. No, tajna se ni jedna sačuvati ne može, ni na Zemlji, ni na Nebesima. Haron je istinu doznao. Doznavši da ga se rođena mater odrekla, a otac obmanuo, velikim oblutkom s obale Styxa, u očaju si je nos polomio, lice naružio. Do tada, pričale su mi nimfe, sestre Styxine, lijep je bio. I ličili smo izgledom jedan na drugoga, tvrdile su, Haron, brat moj i ja, iako su nam naravi od početka bile različite. Od trenutka kad se unakazio, Haron više nije na tlo stupio, ni progovorio niti jednu riječ. Šutke umrle prevozi, u svijet mrtvih, iz lađe svoje ne izlazi. Tijelo mu se izobličilo, lice poružnilo ... duša skamenila. Ne znam što će uraditi kad me ugleda, kad me prepozna. Sve razloge ima da me mrzi ...nadam se jedino da će se možda na tebe sažaliti ... Jer, Haron i ja braća smo, iako ne i od istoga oca. Čini mi se da mi je on sličniji od braće i po ocu i po materi. Kad ja nisam prema tebi mogao ravnodušan ostati, ni on neće ...Osjećam to i vidim kako te gleda ... No, kako bilo da bilo, Rose, drugog puta u podzemni svijet nema. Ukrcati se moramo u Haronovu barku, inače rijeku Styx nećemo prijeći .... Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)
|
- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
13.04.2007., petak
Lucky
|
Nema ga više. Prije pola sata usmrtio ga je automobil, pred kućom. Kad mi je susjeda pozvonila, još je bio topao. Barem nije trpio. Lucky moj ... sreća te izdala. A ja nisam mogla više ništa za tebe uraditi. Nesretna sam jako. U trenutku kad sam ga ugledala kako leži na cesti, poželjela sam nemati ništa i nikoga koga voliš. Poštediti se bola. Neće me biti na blogu dan dva. Neću da me iko vidi takvu kakva sam u ovom trenutku. .... Mlada odavno više nisam. Suočavala sam se već s gubitcima. Smrt voljenih roditelja, smrt susjeda, poznanika ... Gubitak prijateljstava, otuđivanje od prijatelja koje je život odnio nekamo drugdje ... Dragi kućni ljubimci, moje mace i macani. Ugibali su od starosti, bolesti, stradali u prometu .... Morala sam već shvatiti, dosada, da ništa trajno nije, ništa vječno, ništa sigurno ... No, Luckyeva me smrt pogodila jače od ičega. Dobrodušni, bezazleni, tvrdoglavi, lijepi ... ne pretjerano pametni ... dragi moj debeljko. Uvijek spreman da mi ususret potrči, o noge mi se protrlja, umiljava se. Zaigran uvijek, prožderuh i lakrdijaš moj krzneni. Još uvijek mlad, velik i jak, zdrav, uvijek gladan, znatiželjan, mazan, othranjen na dudu. Uvijek provodio svoju volju, nije me nikakvim autoritetom smatrao. Za njega nisam bila vlasnica ni gazdarica, nego samo jedna velika mačka u čijem je krilu volio spavati. On nije vidio moje mane, procjenjivao me nije, samo mi se uvijek veselio, veselo mi ususret potrčao. Nestao u trenu. Nisam stigla ni zadnji put ga pogladiti. Svakodnevno umiru i ginu ljudi, roditelji djecu gube i djeca roditelje. Izgleda glupo i pretjerano da plačem za jednim mačkom, debelim, kad plakala nisam kad su umirali bliski i voljeni. A ipak, guši me i dušnik mi se grči kad pomislim na praznu ogradicu i klupicu i prazno krilo... Strah me neki strašni obuzeo. Živimo uvjereni u ono što imamo, ono što volimo ...likujemo zbg svoje sreće, zlo prizivamo .... A sve je tako krhko, sve možemo u trenu izgubiti. Znam, misliti ne treba ovako kako ja mislim u ovom trenutku: Siguran si i slobodan jedino ako ništa ne posjeduješ i ako nikoga i ništa ne voliš. No, možeš li tako živjeti? Ne mogu, iako u ovom trenutku to želim. Prekopala bih vrt, zatrpala jezerca, izbrisala blog, zaključala kapiju ... spustila zastore, rekla sestri, prijateljima, Onome koji mi je drag da ne zovu, da ne dolaze ... Ne smijem dozvoliti da me strah od gubitka pobijedi. Ne mogu bez ljubavi živjeti, ma kako se gubitka bojala. Ne smijem se, preštrašena i žalosna, u svoju ljušturu uvući. Mislila sam kako sam sasvim pobijedila taj svoj stari strah, tu proturječnost koja me oduvijek obilježavala - potrebu da volim i strah da ću ako ljubav priznam, izgubiti to što volim. Sad vidim da ta bitka ni izdaleka dobijena nije, Lucky mi je to pokazao. Boriti se i dalje moram, protiv sebe, za sebe. Uz pomoć onih koje volim, onih koji me vole, premda se pitam zašto, i jesam li ljubavi vrijedna.... |
- 20:51 - Komentari (32) - Isprintaj - #
petak, 13-esti
|
Za petak i broj trinaest brojne su praznovjerice vezane .... A tek kad se spoje, petak i trinaesti! Zgodan tekst o tome, Petak 13. - zašto ga se ljudi boje ? pročitati možete na: portal.ludbreg: .hr Rosemary's Baby Trailer U hororima uživam, nježno, vilinski .... hihiihii I opet izazivam Onoga koga pominjati ne valja, no iskušenju se oduprijeti ne mogu ... Jer izazivanje Toga, nepomenutoga, jedna je od Rusalkinih mana. Horor mi je omiljeni filmski žanr, a i horor romane volim ... Valjda stoga što mislim kako se i u strahu uživati može. Ne znam samo kako netko može zazirati od tako lijepih stvorenja kao što su crne mačke. Moja crna maca Topsy, Luckyeva mama Za kraj, horor nad hororima. 13 mana Rusalkinih: 1. nestrpljivost 2. tvrdoglavost 3. neumjerenost 4. podrugljivost 5. lakovjernost 6. rasipnost 7. lijenost 8. oklijevanje 9. odlaganje 10. plahovitost 11. nedostatak upornosti 12. povremena posesivnost 13. perfekcionizam u nekim područjima, razbarušenost u drugima ... Neke uspijevam pod kontrolu staviti, neke ne uspijevam, neke niti ne nastojim ... I tako 13-eropregom svojih mana upravljam, teškom mukom. Kao Saloma, skinula sam 13, a ne 7 velova, ovog petka, trinaestog ...mane svoje razotkrila. No, glavu ipak nikome ne bih dala odrubiti .... hihiihii  Brauer: Salome |
- 07:31 - Komentari (28) - Isprintaj - #
12.04.2007., četvrtak
rose: dok se Haronov čamac obali približava
|
(prethodni nastavak) A čamdžija kao da ih je čekao. Haronov se čamac već približavao obali. ... Dok se čamac približavao obali, Rose je s uzbuđenjem i strahom čekala, pitajući se kako će čamdžija izgledati. Bili su joj poznati opisi toga prevoznika preko Styxa, jer Rose je voljela i dobro poznavala mitologiju. Sad je znatiželjna bila hoće li Haronov izgled biti u skladu s mitološkom predodžbom. Haron. Ime mu znači Razjarena svjetlost, strašno ime, prikladno onomu koji čamcem preko rijeke smrti putnike vozi na posljednje putovanje. One koji svaku nadu napuštaju, u taj čamac se ukrcavajući, preko Styxa putuju, Haron ljutitom svjetlošću osvjetljava ... On putnike samo u jednom smjeru vozi, u zemlju sjenki, nikad iz nje ... natrag nikada ... A, ipak ... U obratnom je smjeru Haron ipak prevezao Orfeja, Psihu .... i Perzefonu .... Njihovih se priča Rose prisjetila ... Orfej, u očajničkoj potrazi za ljubljenom Euridikom, već uvjeren kako će je na površinu vratiti. ... Kako li je očajno tužan bio kad se u povratku sam u Haronov čamac ukrcavao. Nesretni Orfeju, pomislila je Rose, ja se ukrcala ne bih ... bez Morpheusa ... Pa lijepa Psiha, koja se u očajnoj želji da ljepotu izgubljenu vrati, u Had spustila. Sve je to učinila zbog ćudljivoga Erosa, koji je njezinu znatiželju okrutno kaznio, napustivši je. A znatiželja je njezina bila tako ljudska, tako ženska ... vidjeti lice voljenoga. No, poput Euridike, ni smrtnica se Psiha nije u gornji svijet vratila. Nije se smrtnicima pridružila, jer je pokajani Eros Zeusa zamolio da je među besmrtnike primi. I Psiha je, iz Haronova čamca izašavši, popila čašu nektara iz Zeusove ruke ... na Olimp se s voljenim Erosom vinula ... Lijepa supatnice, rekla je Rose Psihi, ja bih čašu nektara otkloniti morala, da mi je Zeus ponudi ... jer ja spas ljubljenome samo kao smrtnica mogu donijeti ... Persefona ... to je treća putnica bila koju je Haron u obratnom smjeru vozio. Rose se, sjetivši se Persefone mitološke, prisjetila i one zemaljske. Prisjetila se blogerice s nickom Perzefona. Sjetila se i Persefonina pokušaja samoubojstva zbog nesretne ljubavi ... Sjetila se i kako je njezina prva želja bila – spasiti tu Persefonu. Tada ju je Morpheus u Persefonin san uveo, sljedila je ona tada Persefonu kroz onaj crni tunel koji prema Styxu vodi, vukla je natrag prema ovozemaljskoj svjetlosti. Prisjetila se kako je već bila riješila da se Persefonom u Haronov čamac ukrca ako je spasiti ne uspije ... No, uspjela je Persefonu probuditi, u život je vratiti. Mislila je tada Rose, da je Harona izbjegla, no eto ga kako joj ususret čamac vozi ... A mitološka Persefona, ona koja je smrtnicu, blogericu Persefonu, na nick inspirirala... Priča te Persefone, mit o njoj, lijep je i tragičan istodobno ... Lijepa i mlada, bezazlena djevojka, od majke ljubljena, narcise je na livadi brala ... Tada je požudni Had ugrabi, u podzemlje povuče, zrnjem je nara nahrani ... Žena Hadova postade, ta Persefona ... Nije se više narcisma nadala, ni suncu ni mjesecu ... A ipak, ljubav je matere Demetre vrati suncu i poljima narcisa, jer mati je Zeusa namolila da joj voljenu kćer vrati. A Zeus je mudro, poput Solomona, presudu donio. Pola ćeš godine s materom poljima zemaljskim šetati, narcise brati ... a pola ćeš godine u podzemnom svijetu sa svojim božanskim suprugom Hadom postelju dijeliti ... rekao je Zeus Persefoni. Bijednu Pesefonu nitko ništa nije pitao ... ni Zeus, ni mater joj, ni muž ... Nitko od njih nije na Persefonu mislio, otimajući se za nju. Nesretna Persefona, mislila je Rose tužno. Uvijek podijeljena, nikada više potpuna. Dok sunčanim poljima s materom šeće, na ljubljenog muža misli. Dok s voljenim suprugom postelju dijeli u podzemnome svijetu, za materom čezne. Bijedna Persefono, a ti si ih oboje voljela. I sebičnu mater i posesivnoga muža ... mislila je Rose. Rose se zapitala, dok se Haronov čamac obali približavao, hoće li prevesti nju i Morpheusa, i u povratku. Ima li za nas povratka? pitala se Rose sa zebnjom. (nastavak slijedi) Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
|
- 23:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #
bijele ruže mirišem
Within Temptation - Our Farewell (Live)  Novi sam nastavak Rose napisala, ide u minutu do ponoći ... kao uvijek. P.S. Jeste li kad pokušali lice dati svojoj tuzi? Moja večeras na bijelu ružu liči, kapima kiše okupanu.  Bouguereau: Douleur |
- 21:40 - Komentari (21) - Isprintaj - #
vodena vila i jedan čudesni slikar
|
- 07:29 - Komentari (30) - Isprintaj - #
11.04.2007., srijeda
uvijek? Zauvjek!
|
Porter Wagoner & Dolly Parton - Late 1960's - Always, Always ... ceduljica za uzglavlje ... uvijek? Zauvjek!  ... ružica na uzglavlju ...  Pillow Talk - A Girl Like You |
- 21:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #
horoskop jedne rusalke
|
Norah Jones - Rosie's Lullaby umoran si zaspao, Jedini, meni na grudima. nek' postelja Ti ružičasta bude, ko ružina latica, meka i mirisna. lijepe snove sanjaj, Voljeni, dok nad snom tvojim bdijem, nadajući se - moje ćeš ime u snu prošaptati. ako vile koju ljubiš, dragu narav znaš, Dragi, znat ćeš ...  horoskop rusalke, škorpijice, ako je horoskopu vjerovati: The Sun - Your Ego Structure SUN IN SCORPIO Control is the main ingredient in life for you. You are strong-willed, thorough, passionate and powerful. You are courageous and completely willing to go it alone when necessary. You tend to have a rather serious outlook on life, always probing, looking for the depths. Your life becomes more meaningful when you learn to be truly forgiving, when you control your sexual nature without repressing it. Strive to overcome envy, jealousy and possessiveness. Your intense, all or nothing attitude is very useful under some circumstances but all of life is not a battlefield. You turn that force to a high channel at some time in life and the search for meaning becomes a spiritual quest. ... ponešto je i točno ....hihihii.... Tanita Tikaram: If I Ever |
- 08:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #
10.04.2007., utorak
plesni tečaj, 600. post ...
Tango |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
kao žedna rosu ...
|
| DUBRAVKA NESOVIC |
- 12:41 - Komentari (21) - Isprintaj - #
09.04.2007., ponedjeljak
moj Mjeseče...
Moon River |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
uskrs kod sestrice
|
- 08:11 - Komentari (48) - Isprintaj - #
08.04.2007., nedjelja
sretan uskrs, prijatelji!
svijet-rekl.mp3 | |
- 06:05 - Komentari (42) - Isprintaj - #
07.04.2007., subota
Jeste li se jutros umile?
|
- 10:03 - Komentari (37) - Isprintaj - #
06.04.2007., petak
Stanimo načas ... pisanice šarajmo
lazy calm |
- 15:01 - Komentari (67) - Isprintaj - #
05.04.2007., četvrtak
pieta
|
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
tetina pčelica
|
Fotografije je snimila moja mlađa nećakinja Sanja u voćnjaku vikendice u Erdutu. A teta Rusalka ponosna je što Sanjac zna ljepotu uočiti i majstorski je zabilježiti. Milion pusica, pčelice moja! P.S. Sanjac, možeš podruku sa Šarenim pajacima! I teta Rusalka u fotografiranju uživa ... |
- 11:11 - Komentari (39) - Isprintaj - #
04.04.2007., srijeda
laku noć, lijepe snove želim svima
|
Disney Fantasia - A Sinfonia Pastoral Beethoven |
- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
svaki pogled tvoj
|
čuvaj se, Jedini, pogleda plavog. zaželjet ću da pogled moj, plavo svijet Ti oboji. svaku kap pit ćeš iz plave šalice i košulju plavu svaki dan nositi. kamo god pogledaš, Najdraži, plavo vidjet ćeš. plavu pticu, oblak plav i plavi cvijet. k'o leptir plav, sletjet ću Ti na dlan, za tebe procvast ću k'o ruža plava. u jezeru plavom pogleda mog, ogledat ćeš se, Dragi. pazi samo da u plavetnilu tom, ne utopiš se, Plavooki. The Police - Every Breath You Take |
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
moja draga ANEmona i moja draga Ignis
|
- 11:11 - Komentari (32) - Isprintaj - #
03.04.2007., utorak
rose, na putu prema styxu
|
(prethodni nastavak) Sedma je stuba, poput onih prije sedme, bila vrlo visoka. Sve su stube dosezale Rosei gotovo do koljena pa je bila prava muka njima se spuštati. Rose je, skočivši sa šeste stube, sedmu preskačući, poželjela da ne ugleda ni jednu stubu ... još dugo, dugo... I još je pomislila kako liftovi i pokretne stube ipak nisu tako loši .... I pomislila je da će ih od sada češće koristiti, ako se na površinu ikada vrati ... I još je pomislila: Stuba jeste visoka ... no kako je moguće da skok s te stube, sedme, ... iako visoke, traje toliko dugo. Jer, kad je skočila, povukavši Morpheusa za sobom, mislila je kako će začas oboje doskočiti na sivu livadu koja se protezala u podnožju stubišta. No, skok je na let ličio. Rose je pogledala dolje i vidjela travu duboko duboko ispod njihovih nogu ... Razbit ćemo se .... pomislila je u strahu, zaboravljajući na trenutak koga za ruku drži. A Bog snova, kojeg je za ruku držala, u letu ju je zgrabio u naručje, pa je, u naručju je čvrsto držeći, sigurno aterirao na livadu. Kada su na sivu travu doskočili, Morpheus je stisnuo Rose i poljubio je. Rose, Rose ... rekao je ... taman kad pomislim da sam te upoznao, da ti poteze mogu predvidjeti ... opet me iznenadiš ... Ni u snu ne bih pomislio da ćeš sedmu preskočiti ...no ja i onako snova nemam ... Osim tebe, Rose .... ti si moj san... Kad je Morpheus Rose na tlo spustio, ona je oko sebe pogledala. Pred njom se velika livada pružala, nalik na stepu. A tamo negdje, daleko ispred nje i Morpheusa, Styx je hučao, kao da ih doziva. Trava te livade, na koju su se spustili, bila je siva. I Rose je shvatila da je to mraz travu posivio. Jer livada koja je prema Styxu vodila bila je hladna, vječnim mrazom pokrivena. Svaku je travku inje okovalo, pa se cijela livada srebrno sivila, a tamo u daljini sivilo je prelazilo u plavičasto, iskričavo bjelilo. Rose se okrenula da još jednom pogleda to stubište kojim su se tako dugo i mučno spuštali, ona i Morpheus. Htjela je još jednom vidjeti tih sedam posljednjih stuba. No, kad se okrenula ... zaprepastila se. Završetak stubišta nije bio dostupan, jer završavao je tamo negdje visoko na litici, jedva je vidljiv bio. Kako ćemo se, u povratku, tamo uspeti? ...Morpheus će me opet morati u naručju ponijeti...pomislila je Rose. A onda se u sebi žalosno nasmijala. Povratak planiram .... povratak od tamo odakle se još nitko nije vratio ... Vratiti se i ne želim ... rekla je Rose sama sebi. Ne, ako bih se sama morala vratiti. Morpheusov je pogled potražila, znajući da će joj snagu vratiti. A Morpheusove tamnomodre oči s ljubavlju su joj pogled uzvratile. Rose je tada pažljivije pogledala vjenčić koji je krasio Morpheusovu vranu kosu. Bio je to onaj vjenčić koji je sama isplela od bijelih tratinčica što su rasle na livadi na kojoj su se odmarali prije no što su na stubište stupili. I na Morpheusov vjenčić inje se spustilo, pa su cvjetići tratinčica izgledali kao da su od srebra i ledenih kristala načinjeni. Podigla je ruke i dotaknula vjenčić na svojoj glavi. Nije ga morala pogledati, pod prstima je osjetila kako je postao čvrst ... i shvatila da se i njezin vjenčić pretvorio u srebro. Do Styxa nas čeka dugo pješačenje... pa bismo morali odmah krenuti ...osim ako nisi previše umorna Rose ... rekao je Morpheus. Čila sam k'o lastavica ... slagala mu je. E, lastavice moja, lagati ne znaš ... odgovorio joj je Morpheus. Žao mi je, no bolje je da odmah krenemo, ma kako umorni bili ... Ruku joj je pružio, pa su krenuli sivosrebrnom smrznutom stepom, prema Styxu. Huk Styxa sve je glasniji postajao, dok su njih dvoje prema njemu koračali, držeći se za ruke. Pješačili su stepom, kroz travu prekrivenu injem. Trava je mjestimice bila niska i gusta poput srebrne mahovine, a mjestimice tako visoka da su im se vrhovi vlati dizali iznad glava i zaklanjali im vidik. Što su bliže Styxu prilazili, trava je bila sve gušće prožeta cvjetovima. Bilo je tu sićušnih zvončica i zlatica ... no i zvončići i zlatice bili su srebrni. I srebrni maslačici dizali u svoje glavice, a iz njihovih bi se lampica prosulo srebrno leteće sjeme, kada bi Morpheus i Rose zatresli stabljike, koračajući. Zrak bi se ispunio oblakom srebrnih sjemenčica, obješenih na male srebrne padobrane. Kad bi se Rose osvrnula, vidjela bi kako takav srebrni oblak još dugo iskri u visini. Još uvijek u Hadu nismo ... upozorio je Morpheus Rose. Tek smo u njegovu predvorju. Da bismo u Had ušli, moramo Styx prijeći ... I prije no što se Rose snašla, našli su se na obali Styxa. Obala je bila niska, obrasla srebrnastom travom u kojoj su cvjetali srebrni cvjetovi. Vode Styxa bile su potpuno crne i Rose je shvatila da tim vodama ribe ne plivaju, da u tim plićacima nema ni žaba ni rječnih školjki. Bile su to vode crne i mrtve. A ipak je Styx djelovao kao da je živ. Teško se valjao svojim koritom, površinu su mu valovi mreškali, iako nije ni daška vjetra bilo. Pozivao je one koji su mu prilazili, šumeći: Napij se, napij se ... Ime Styx znači - mrziti. Pa onaj koji se Styxa napije, ako je smrtnik, u potpuni zaborav upadne, kao da je svoju prošlost zamrzio. A ako je bog, zanijemi na devet godina. I bogovi se Styxa boje, pa se u njegove crne vode kunu. I zakletvu drže, jer ih je Styxove osvete strah. No, Styx zna i blagonaklon biti, pa može smrtnika učiniti besmrtnim il' neranjivim. Ahilej je neranjivim postao kad ga je mati Tetida, držeći ga za petu, u Styx uronila. No, što mu je to vrijedilo? Smrtonosna je strijela Parisova ipak put do Ahilejeve pete našla. Napij se, napij se ... šaptao je Styx, dok su Morpheus i Rose njegovoj obali prilazili. Slatki zaborav? Besmrtnost? pomislila je Rose. Ne, zaborav ne želim, jer to bi značilo Morpheusa zaboraviti. A besmrtnost? Možda bi to rješenje bilo ...besmrtnom postati ... zauvijek s Morpheusom biti ... I na trenutak je poželjela kleknuti na tu obalu, vode u dlan zagrabiti i piti, piti ... No, duboko u sebi, Rose je znala. Spas Morpheusov je upravo u ljubavi jedne smrtnice. A ona je ta smrtnica, koja bi se besmrtnosti odrekla radi spasa onoga koga ljubi ... Jezikom je prešla preko suhih, ispucalih usana. U sebi je Styxu rekla: Uzalud dozivaš, uzalud nudiš zaborav, uzalud vječnost.... Draža mi je moja smrtnost i spas Morpheusov, od besmrtnosti na božanskom tronu ... Rose je iz mitologije znala da Styx nije moguće preplivati. Kada ćemo prijevoznika ugledati ? upitala se. A Čamdžija kao da ih je čekao. Haronov se čamac već približavao obali. Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi) |
- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #
za zaljubljene
|
Goran Karan - Lipa si lipa za Koru, i sve zaljubljene  Rose petals  ceduljica za uzglavlje Dodatak Tixi, jorgovan pomiriši!  Lilac Marianela Núńez dances the Lilac Fairy Variation |
- 18:52 - Komentari (35) - Isprintaj - #
pixie vile
Pixie vile su mistična bića iz engleskog folklora. |
- 09:21 - Komentari (40) - Isprintaj - #
02.04.2007., ponedjeljak
rose, sedma stuba... posljednja
|
(prethodni nastavak) Rose ... rekao je Morpheus ... još samo jedna stuba ... Još samo sedma... No, Rosei je dosta bilo hoda po stubama. Nije željela više nikakvih strašnih susreta, nikakvih odlaganja, nikakvih neizvjesnosti. Čvrsto je stisnula Morpheusovu ruku ...duboko udahnula ... I preskočila sedmu stubu, povukavši Morpheusa za sobom. Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #
Valkire
|
- 12:41 - Komentari (29) - Isprintaj - #
Mili moji
|
Moja starija nećakinja Jeca, njezin Dragan i njihova Lea. Svratili k meni, neko veče ... Jeca i Dragan svatove spremaju, već su i ljetni datum odredili i salu "kaparisali". A Leu su prošlog ljeta pokupili s ulice, malu mješanku odbačenu ... Sad je i Lea već narasla, no luđeg psića nisam vidjela ... oglodala je noge kuhinjskog stola i stolica, ko termit ... |
- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
pogodite koju melodiju svira rusalkin mobitel
|
|
- 08:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.04.2007., nedjelja
rose: šesta od sedam
|
(prethodni nastavak) Rose je, s riječnim oblutkom u džepu trenirke i Morriganinim nožem za pojasom, zakoračila na šestu stubu, čvrsto držeći Morpheusa za ruku. I opet se našla pred monitorom. No sada je to bio monitor njezina računala. Sjedila je za tipkovnicom i pisala novi post na svojem blogu. Izbrala je aktualnu temu, prvoaprilsku, jer bio je 1. april, rano jutro, kad je post počela pisati. Dan je bio sunčan, proljetni. Kroz otvoreni se prozor čula pjesma vrabaca, vjetrić je ljuljuškao tanke prolistale grančice starih trokrakih breza što su pred Roseinom kućom rasle. Dvije je breze pred kućom, koja je sada bila Roseina, posadila njezina baka, prije tri decenije. Svaka je breza imala krošnju u tri kraka, pa su obje, zajedno, izgledale kao da ih je šest. Izrasle su i razgranale se, pa se čitav brezik nad Roseinim krovom nadvijao. Rose je prvoaprilski post pisala ... i slušala April love i topli glas Pat Boona. April love is for the very young Every star's a wishing star that shines for you April love is all the seven wonders One little kiss can tell you this is true Sometimes an April day will suddenly bring showers Rain to grow the flowers for her first bouquet But April love can slip right through your fingers So if she's the one don't let her run away Sometimes an April day will suddenly bring showers Rain to grow the flowers for her first bouquet But April love can slip right through your fingers So if she's the one don't let her run away... Pisala je o ćudljivosti aprila, proljetnim pljuskovima, veselim kišnim kapima, šarenim kišobranima ispod kojih šetaju zaljubljeni ... o tomu kako u njezinom vrtu sve buja, lista, pupa i cvjeta ... Vedri je, proljetno razigrani post, ilustrirala slideshowom u koji je složila fotografije iz svojega vrta: plavi zumbuli, rascjetani grm japanske dunje, sunovrati, bijele suzica đurđica koje se tek otvaraju ...  Na kraju je planirala dodati koju prvoaprilsku šalu ... naći će već dosta prigodnih na Netu ... Oni koji će post čitati, neće znati kako nije pisan u vedrom raspoloženju, nego naprotiv, uz teške misli ... No, to je za Rose tipično bilo. Kad bi joj bilo najteže, njezina bi okolina mislila da je sve u redu ili čak da je Rose vedra ...jer tada je bila najspremnija na šalu. Rose je, međutim, pišući post, razmišljala o tomu kako je april s njom izveo okrutnu šalu. Morpheus joj se dugo nije javljao, nadala se da će od njega vijesti dobiti do početka aprila. Počela se pitati nije li mu se štogod ružno dogodilo ... No, duboko u sebi, osjetila je kako ružna sumnja u njoj diže svoju ružnu glavu ... Ljubi li je Morpheus? Ljubi li je tako snažno, beznadno i konačno ... kao što ona njega ljubi? Rose nije ljubila nikada prije, pa je u prvi mah povjerovala kako ljubav sigurnost donosi. Voliš i znaš da si voljena ... ima li što jednostavnije? Kako je to djetinjasta pomisao bila! Ljubav boli ... ljubavne boli ...ah ... Sjetila se noći koju je s Morpheusom provela, prije no što je otišao ... pa joj se potom nije javljao. Nije znala da ga je Thanatos spriječio ... nije znala da Morpheus, u crnog vuka pretvoren, noću pred njezinom kućom sjedi, u prozore joj gleda. Sjećala se. Ležali su zagrljeni. Još topli od ljubavi, još bliski i sjedinjeni. Rose mu je na uho šaptala kako joj je upravo divno bilo, o svojem mu je čuđenju pričala, čuđenju kako to sjedinjenje može biti svaki puta tako različito ...Nezaustavljiva želja pri susretu nakon dugog rastanka, kad ni piće popiti ne uspiju, dok se prvo jedno drugoga ne napiju ... Duge ljubavne igre u kojima zadovoljstvo odlažu, poigravajući se ... Nježna milovanja i strastni ugrizi ljubavni ... Ni jednom isto ... nikad repriza ... uvijek prekrasna premijera ... A Morpheus je njezin šapat slušao, preo poput zadovoljnog, sitog mačka ... pa je, u istom trenu, novu premijeru poželio. A poslije su opet ležali, ona u njegovu krilu, on duž njezinih leđa svijen ... Sada je on njoj u uho šaptao: O, Rose, mila moja ... nikada te neću prestati željeti ... Nikada neću prestati Nebesima zahvaljivati i Fortuni što mi te je podarila ... Pitam se kakvo li sam dobro učinio, kad sam Tobom nagrađen ... I bojim se ... jer želim Te sve više, sve jače ... Priču si mi pričala ... o djedu i babi i zlatnoj ribici što želje ispunjava ... pa se sad bojim ponovo od zlatne ribice Fortune poželjeti da se što prije ponovo sastanemo ...poželjeti novi sastanak, a još se ni rastali nismo ... Bojim se da bi se Fortuna mogla naljutiti, vratiti me natrag u vrijeme prije no što sam te sreo ... skrenuti moje i tvoje stope različitim putem ... pa da se uopće ne sretnemo ... Rose je slušala šapat Morpheusov, u krilu mu ležeći ... Unatoč strahu od Fortunina bijesa, Morpheus je opet novu želju imao ... osjetila je to, pa se još tješnje uz njega privila ... Sjećalala se,sjedeći pred monitorom, gledajući prvoaprilski post, prije no što će ga objaviti ... i osjećala kako joj se aprilski pljusak suza približava ... No, znala je, taj pljusak neće biti topao ... hladan bit će, poput novembarskog ... Kad je post objavila, krenula je u svoj mail-pretinac, da poštu pročita. Bilo je tu poruka prijatelja blogera. Trkač je poslao fotke svoga dobermana, draguljarka GorskiKristal pisala da je poslala naručene naušnice, Erato slala powerpoint o prijateljstvu, ljubavi i prosvjetljenju ... Bilo je i napola dovršenih diplomskih radova u mailovima Roseinih studenata i Neckermannov elektronski katalog i newsletter Vrtnoga weba... A onda je Rose vidjela poruku nepoznatog pošiljatelja ... Pošiljatelj nije imao imena u svojoj adresi... samo tri šestice... 666 ... a poruka je i privitak imala, znak spajalice je na to ukazivao ... Rose je bila oprezna, nije otvarala poruke nepoznatih, jer njezin ju je šogor Luka, kompjutoraš po struci, upozorio da tako može neki gadan virus na svoj disk spustiti. I zato je Rose poruku označila i kliknula delete ... No, računalo se prvo na Roseinu komandu oglušilo ... a onda se ekran zacrnio ... I ne samo ekran, sve se zacrnilo ... aprilsko jutro pretvorilo se u crnu noć ... Na crnoj je podlozi ekrana izronio plameni pentagram, naopako okrenut. Dva kraka, uvis okrenuta, stršala su poput đavoljih rogova ... A potom se se linije plamene zvijezde preoblikovale ... i sad je plamenom ispisan, na ekranu Roseina računala plamtio broj ...666! Glupa prvoaprilska šala ... pomislila je Rose. Netko se kao Sotona predstavlja ... Očekivala je šaljivu prvoaprilsku psinu ... No, prizor koji je slijedio nije šaljiv bio ... Rose je s užasom shvatila od koga poruka stiže. Zvijer! U Bibliji imenovana s tri šestice. Onaj čije ime ne treba izgovarati ... da ne bi to kao dozivanje shvatio. Rose se svoje bake sjetila koja nikad nije Njegovo ime izustila. Lucifer, Sotona, Satnam, Sa-ta-na-ma ...vrag, đavo, demon, ...Nositelj svjetla, Pali anđeo, Gospodar muha ... Baka bi umjesto toga govorila: Onaj koga ne valja pominjati il' Rogati, Crni, Jarac ... Kao da u Roseine misli zaviruje, Onaj kojem ne valja ime pominjati je novu sliku prikazao. Crni jarac, s naopako okrenutim pentagramom među pozlaćenim izvijenim rogovima, zurio je u Rose žutim očima u kojima se zjenica sužavala u okomitu crtu ... A onda je Rose vidjela da jarac stoji na raskršću, pod vješalima ... Oko njegovih se kopita počinjala prašina dizati ... u vrzinom su kolu lebdjeli žuti jesenski listovi ... a potom su se pretvorili u nage ženske prilike koje su čudnu pjesmu pjevušile i oko jarca plesale .... Jarac je opet u Rose pogledao i ljudskim joj se glasom obratio. A bio je to muški glas, topli, zreli bariton, baršunasto senzualan ... Ružice bijela ... pridruži nam se ... u kolu zapleši ...Jarca za rogove uhvati ... Pa će ti Jarac sve želje ispuniti ... ako ti Njemu ispuniš jednu ... Lijepi se baršun u falset pretvorio u raskalašnom kikotu ... A Rose je, u strahu, brzo pritisnula dugme na toweru svog računala i mehanički ga ugasila. Ekran se monitora zacrnio ... bljesnuo još jednom crvenožutim plamenovima ... pa potom utonuo u tamu. Rose je stajala na šestoj stubi stubišta, držeći za ruku Morpheusa tako grčevito da mu je nokte zabila u dlan. Rose ... rekao je Morpheus ... još samo jedna stuba ... Još samo sedma... Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)   Create Your Own |
- 23:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #
aprili-lili-liiiiiiiiii!
Web Srednje škole I. Švear, Ivanić grad : |
||||
  |   |
Hajde Da Ludujemo, ove noći prvoaprilske!
- 11:11 - Komentari (76) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
