VITAE I RUSALKA

Kad je Vitae pomenula mogućnosti susreta, jako sam se razveselila.
A kad je ta mogućnost prerasla u izvjesnost, mojem oduševljenju nije bilo kraja.
Susret se bližio ...a ja sam odjednom osjetila strašnu tremu. Možda ću za Vitae biti razočaranje, možda neću biti vila u njezinim očima, kad me sretne uživo?

Kad je javila da je na putu, a potom dok je tražila put do moje ulice kroz lavirint malih retfalačkih ulica, straha je nestalo. Samo sam željela da što prije bude tu. Izašla sam i sjela na vrtnu ogradicu da je dočekam, a potom otišla i do ugla ulice ...

I odjednom, automobil se zaustavio a nasmijana Vitae pružila je ruke prema meni, zagrlile smo se.
Viate ima prelijepi osmijeh od kojeg joj oči zablistaju i cijelo se lice ozari i glas joj lijepo zvuči!

Prošetale smo vrtom, no za sjedenje na vrtnoj klupici bilo je još prehladno, pa smo sjele u kući. Pričale smo brzo i lako kao da nastavljamo započeti razgovor ...Brzale smo da iskoristimo vrijeme koje nam se činilo prekratkim.
Vitae je već srela prijatelje s bloga pa mi je pričala o tomu.
Pominjali smo draga imena, šalile se na račun sviju ... i na svoj vlastiti.
Ako vam se štucalo, onda znate zašto ... hihiiih

S Vitae je bila i mala vila, njezina kćer Anja. Kakva lijepa i pametna djevojčica! I ona je razgovarala s nama kao odrasla. I snimila je fotografije da ostanu za uspomenu.



Svidjela su im se jezerca, i Vitai i Anji ...Vitae rekla je kako je neobično to što prepoznaje mnogo toga u mojoj kući.
Oko joj je zapelo za mavog pavog ...

Saznala sam mnogo toga novog o Vitae, čula joj glas ...
Ipak, bio je to susret dvaju vila koje se već dobro poznaju, koje su drage jedna drugoj, iako su se danas prvi puta srele uživo.

Zaključile smo da prvi susret ne smije ostati i jedini ... i kovale neke ljetne planove.

Vrijeme je brzo proletilo...Muški dio Vitaine obitelji, njezin suprug i sinčić, koji su u gradu obavljali neke poslovi, stigli su ...
A mi smo stigle još samo sitne darove razmijeniti ...
Jedna je mala žabica skočila na Vitain rever i odlučila otići s njom ...



Izgrlile smo se, Vitae i ja, tako da je vilinski prah letio na sve strane ...

Svi su mi još jednom mahnuli i dok mi je automobil izmicao iz vida, dok sam stajala ispod breza i mahala, srce mi je bilo prepuno ...

Post je objavljen 21.04.2007. u 13:08 sati.