Simon & Garfunkel - I am a Rock
Trenutak prije znatiželjno je gledao u svijet, debeo, zadovoljan, mažen i voljen.
U sljedećem trenutku bio je samo hrpica crnobijelog krzna.
U istom tom trenutku širom svijeta umirale su i druge životinje i ljudi.
Mnogi od njih nisu bili ni debeli, ni zadovoljni, ni maženi ni voljeni.
A mene je pogodila smrt Luckya, jednog mačka.
U realnom svijetu, ja bih se proteklog dana, na riječi žaljenja ljudi iz moje svakodnevice, pristojno i smireno zahvaljivala. U tome svijetu ja važim za staloženu osobu, uravnoteženu i smirenu. U tome svijetu malotko bi shvatio razmjere onoga što trenutno osjećam, većina bi se pitala kako odrasla, zrela osoba može reagirati poput mene. Moju bi reakciju nazvali u najmanju ruku - pretjeranom. Pa bih ja onda, ranije, u takvim prilikama reagirala onako kako se očekuje, primjereno i normalno.
Zato sam, da izbjegnem tu predstavu koju sam već i ranije odigravala, telefon isključila, vrata zaključala, napravila se da nisam kod kuće kad bi netko od susjeda pozvonio.
No, ovdje, u virtualnom svijetu, ja sam proteklih mjeseci, od kada su Jezerca nastala, sebi dozvoljavala reagirati onako kako zaista osjećam.
Kraj začaranih jezeraca, i s vama na klupici, nisam morala biti uvijek odmjerena, racionalna i staložena.
Zahvaljujući i vama, dragi prijatelji, tu kraj mojih jezeraca, mogla sam se ludirati, dati maha maštanjima, prepustiti se impulsima bez ikakvih kalkulacija, paradirati svojim ekscentričnostima, otkriti svoje mane ...
Sve više sam osjećala da tu mogu sve što poželim, biti sve ono što zaista i jesam, duboko u sebi ...bez podozrenja i zadrške.
A, ipak i tu sam zašutjela i šutjela čitavoga dana dok ste se svi vi na klupici okupili, iskreno želeći da mi pomognete. Rekli ste toliko lijepih riječi, izvukli ono najbolje iz sebe ... i sve to zbog mene.
Luckyeva smrt probudila je neke stare demone.
Oživjela moje duboke strahove ...od gubitka, od vezivanja, od ljubavi ... strahove da nisam u stanju nikoga zaista voljeti, da ljubavi zato i nisam vrijedna ...
Već su me i ranije pohodili, demoni ti, u jatima.
I opet sam im, kao više puta ranije, dopustila da me okruže tamom.
Rusalka se smanjila, nekamo nestala, vilinska su je krila izdala ...
I mrak je potrajao, opasno dugo ...
No, sad sam opet tu ... opet polako rastem, a oni se smanjuju.
I vama zahvaljujući.
Znam, neću nikada konačnu bitku s njima dobiti.
Opet će me povremeno pohoditi. Demoni sumnji, podozrenja, malodušnosti, osjećaja krivnje, sve moje noćne i podnevne more ... sva ona tamna mjesta duše koja u nesretnim trenucima počinju zastirati svjetlost.
Predati se ne smijem. I neću.
Neću se vraćati starim prokušanim strategijama držanja sigurne distace prema svemu i svakomu, neću spriječiti one koji me vole da mi priđu i vide mi lice i kada nije smireno i nasmješeno.
Vjerujem ... voljni ste strpljivi biti ... pričekati malo, da opet Rusalka budem.
Hvala vam.
Simon & Garfunkel - Bridge over troubled water
đurđice, k'o suzice ...
Simon & Garfunkel - Old Friends
Sve se tuge ko' prašina sliježu, Necutako, kad nas taj topli kaput prijateljstva i ljubavi grije ...
Pa nam je opet sweet seventeen, opet se vrati taj dobri feeeling groowy ... yeeeee ...
Post je objavljen 15.04.2007. u 08:11 sati.