Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (43)

Marketing

  • plavi_suton

    žao mi je....samo ću to reći...jako žao...

    avatar

    15.04.2007. (08:40)    -   -   -   -  

  • LudaMarta

    O Rusalkice, naravno da smo uz tebe i da ćemo čekati da se oporaviš...
    Neka te ne bude strah gubitka jer ćemo ga uvijek morati preživjeti, ni vezivanja jer je svakom čovjeku potrebno za nekog se vezati, a ni ljubavi jer je svakom čovjeku potrebna... A ljubav imaš, ako ne u stvarnom, onda u ovom virtualnom svijetu, koji svakome od nas svaki dan postaje sve stvarniji...
    Draga Ru, veliku ti pusu šaljem i drži se!
    Marta :)

    avatar

    15.04.2007. (08:55)    -   -   -   -  

  • Diabolis

    and the rock feels no pain, and an island never cries...

    avatar

    15.04.2007. (09:07)    -   -   -   -  

  • vrapcic

    Rusy ... žao mi je i predati se ne smiješ ... potrebno je samo vrijeme ....
    da se oporaviš i vratiš ona stara ., a vremena ima a mi te ovdje čekamo
    na tvojoj klupici. drži se ostavljam ti pusu

    avatar

    15.04.2007. (09:11)    -   -   -   -  

  • rU

    plavi sutone, pomiriti se moramo s onim što promijeniti ne možemo ... hvala ti.

    martice draga, doći ću da slušam obećani amazing grace, pomoći će mi, kao i tvoje lijepe riječi.
    i u realnosti sam bogata onima koji su spremni voljeti me, nije ih doduše toliko kao ovdje na klupici, ali ih ima ... problem je, bojim se - u meni. no, kao što vidiš borim se s tim ... i napredujem, ipak ...

    diabolis, barem ne javno ...

    mili vrapčiću, baš mi na brezi, pod prozorom, cijelo jato cvrkuće ... a kad ih čujem i tebe se sjetim ...
    opet rusalka bit ću, vodene vile iz jezerca snagu crpe ... a ova i iz lijepih riječi dragih prijatelja ...

    avatar

    15.04.2007. (09:21)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    u ekstremnim situacijama izviru najdublji strahovi. ja sam cak rekla da djecu necu imati kad ni na psa ne mogu paziti da ne ode pod auto... a opet, zivot je pun rizika, i davanja svoje ljubavi, i bez toga ne bi bio zivot za pamcenje.
    ostavljam pozdrav potpore na klupici

    avatar

    15.04.2007. (09:22)    -   -   -   -  

  • pegicaa

    Rusalka draga...ostala sam bez riječi....i meni je težko zbog Tebe...to mene sve čeka nekog dana.....to je težko....ja to znam....Želim Ti lepo nedelju...poljubček draga Rusalka!

    avatar

    15.04.2007. (09:30)    -   -   -   -  

  • rU

    draga viola, sjediti možemo u svojoj sobi u iluziji sigurnosti ... a onda nam strop na glavu može pasti ... moramo na sunce izaći, grijat će nas, ponekad i opeći ... no, ne valja ostati u sigurnoj sjenci ...
    samooptuživanje odbaci, ti si za tog psića napravila ono što većina ne bi ... udomila siroče, dala mu ljubav i dom ...
    i nemoj nikada reći ono što si o djeci rekla, moglo bi se, nedajbože i ostvariti, a to bi šteta bilo.

    avatar

    15.04.2007. (09:32)    -   -   -   -  

  • rU

    hvala, pegice. i sama imaš svoju dragu mopsicu, pa znaš kako je teško kad se razboli ...
    životinje tako bezrezervno ljubav uzvraćaju, pa nam je teško kad ih izgubimo ...
    životni im je vijek najčešće kraći od našeg. lakše je kad odu kad taj vijek prožive, a mnogo teže ako stradaju dok su još mlade, dok se životu tako raduju, kao što je to moj debeljko znao ...

    avatar

    15.04.2007. (09:37)    -   -   -   -  

  • MadDog

    Uh!
    Lucky, budi to što jesi i sada, tamo gdje si... Rusalka te se sjeća i dalje te voli i toliko dugo živiš i ti, taj svoj prekobrojni deseti mačji život.
    Oprosti Rusalka ako zvučim grubo, no toliko je pomiješanih osjećaja sada u meni, što zbog toga što mi je žao i tebe i Luckyja, a što zbog toga što me uhvatio nezemaljski strah zbog čisto sebičnog razloga - mojih vlastitih mačaka.

    avatar

    15.04.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • ledena

    Život je takav, prepun ekstrema ljubavi i boli. I tako mora biti. zatvoriti se u sebe, u svoju čahuru, ne dozvoliti niti boli, niti ljubavi da izađu na površinu - što nam to čini? Život bi postao ravna crta, bez emocija, bez svega onog za što je vrijedno truditi se. Postali bi emocionalni zombiji, i bez suosjećanja i empatije.
    Pri tom, veličina boli je proporcionalna veličini izgubljene ljubavi. Ali ne smijemo dozvoliti demonima da vladaju nama. To je samo dio životne priče, života koji ne staje, uvijek se kreće i uvijek se bori. I to je jedini način.

    avatar

    15.04.2007. (10:06)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Žao mi je što mi nisi blizu, samo da te zagrlim i kažem da sam uz tebe. U bilo kakvoj situaciji boli, tuge, očaja nema se što pametno reć, treba bit uz čovjeka, treba bit i kad on to ne želi, na maloj udaljenosti ali bit tu.
    Šaljem ti virtualni zagrljaj i poljubac i svim srcem sam uz tebe, a što smo starije kao trebale bi se naviknut na neke stvari, ja ne mogu, dapače imam osjećaj da mi bude i teže, ali moramo ić dalje.Uvijek sam tu ako me trebaš.

    avatar

    15.04.2007. (10:10)    -   -   -   -  

  • katrida

    ..........uvijek je neko na klupici i ti se nasloni i predahni.........a vrijeme je jedini ljek......

    avatar

    15.04.2007. (10:28)    -   -   -   -  

  • Zelda

    Dobro jutro! Lijepo je opet biti na klupici. I ovdje, ali i u močvari. Moja klupica je nažalost poplavljena, napali su je Patuljci dok mene nije bilo. Bila sam u Londonu, i danas ću probati napisati novi post o mojim pustolovinama.... A kako si ti?? NIsam te dugo čula... Je li sve u redu? Ponovo se vraćam u svijet blogova... POnovo sam tu. I sretna sam zbog toga...

    Čujemo se...

    avatar

    15.04.2007. (10:30)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, MadDog, kako me razveselio otisak tvoje šape!
    nježnije ti zboriš, prijatelju, nego što misliš, luckyu mojem deseti život daruješ.
    i ja strepim za mojih preostalih dvoje, jer živi su i znatiželjni i često ih moram zatvoriti kad nekud krenem jer za mnom idu kao da nisu iz mačjeg nego iz psećeg roda.
    prometa i zlih i nemarnih za volanom je sve više, pa i u mojoj maloj mirnoj ulici. no, ne mogu svoje drage mačke u kavezu držati, kakav bi to život bio.
    i ja bih radije kratak luckyev izabrala, slobodno šetanje vrtom i ulicom, pa dok traje traje ...

    ledena, zatvaranju u čahuru sam sklona, no znam da to dobro nije.
    sva sreća da ne mogu biti ravna crta, ja sam prije kao kardiogram nekoga s jakom aritmijom pa crte moje skaču tako jako, gore dolje da bi svaku čahuru slomile ...

    slatko grko, mora se povremeno i gorka čaša popiti ...
    mudar si nick izabrala, draga moja. no u tebi nema ničeg grkog. trebam te, prijateljice i drago mi je što si tu.
    trebale bi mudrije biti, što smo starije ... no, ja sam nekako sve luđa ...

    ah, katrida, naslonit ću ti glavu na rame, predahnut ću i bit će mi bolje ...
    a i ti znaš da sam uvijek tu za tebe, kad ti zatreba.
    premda, ti si tako jaka, toliko jača od mene ... pa zato strah savladaj i onom dragom, pametnom, drugačijem od vršnjaka mačića nabavi ...

    zelda, pinky, pitala sam se što je s tobom. a ti čak u londonu bila! drago mi je što si opet na klupici. doći ću tvoj post o londonu pročitati, jer london mi se jako svidio kad sam davno u londonu bila i stajala pred spomenikom petru panu u hajd parku.

    ja dobro nisam, žalosna sam jer sam luckya izgubila.

    avatar

    15.04.2007. (10:48)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    vilo draga...sve sam već rekla i znam da znaš što mislim.....i mislim to iskreno...
    došla sam te pozdraviti, sjesti na klupicu i po potrebi šutjeti ali samo da znaš da sam tu....
    veliku pusu šaljem

    avatar

    15.04.2007. (11:03)    -   -   -   -  

  • rU

    sjedni, brunhilda. šutjeti je još teže.
    zato pričajmo opet. volim pričati s tobom.

    avatar

    15.04.2007. (11:07)    -   -   -   -  

  • necutako

    cekamo te a ja malko pjevusim "Old friends" i znam da ces doci na klupicu...

    avatar

    15.04.2007. (11:08)    -   -   -   -  

  • misko

    Rusalka je uvijek Rusalka, čak i kad misli da nije Rusalka!

    avatar

    15.04.2007. (11:17)    -   -   -   -  

  • rU

    ima trenutaka, dragi misko, kad se rusalka u rusalki, k'o gorušicino zrno smanji ... pa je manja od one najmanje matrjoške u matrjoški, skoro mikroskopska ...
    no, iz zrna gorušice opet ću iznići, misko ...

    necutako, tu sam opet ... ustvari nisam ni otišla, samo sam šuteći na klupici sjedila i vaše drage glasove slušala ...

    avatar

    15.04.2007. (11:32)    -   -   -   -  

  • slaven178

    žao mi je.

    avatar

    15.04.2007. (11:59)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Svi koji imamo ili smo imali kućne ljubimce znamo što znači izgubiti dragu životinju. Zato se ne moraš opravdavati za svoje reakcije, niti za sumnje u kojima živiš, jer i mi živimo u njima. Vezati se ili ne, za čovjeka ili za životinju, to pitanje si obično postavljamo u trenutku gubitka. A taj boli, i to jako. Imam muža kojeg volim i djecu koju volim i uzimam si za pravo reći da ljubav prema kućnom ljubimcu naprednije vrste - psu ili maci u iovim našim krajevima, nikako ne mora biti manja od ljubavi prema ljudskim članovima obitelji. Ona je drugačija, možda manje važna na neki način, jer je gurnuta u trenutke opuštanja između svoja četiri zida. No sa životinjom se rijetko ulazi u konflikt, pa je zato ta ljubav vrlo čista i intenzivna. Ljudi koji vole ljude obično vole i životinje. No svi smo mi na razne načine sputani u ljubavi. Prema životinjici koju volimo i koja nas voli konačno možemo biti iskreni. Zato je gubitak ljubimca tako težak udarac svakome tko ga voli.
    Da ne bi bilo zabune po pitanju prioriteta - kad bi došlo do neke veće ugroženosti, nikad ne bih psa stavila ispred čovjeka. No znam da pas to ne bi ni tražio. Čudan je ovaj naš život, pun paradoksa...

    avatar

    15.04.2007. (12:05)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Tako mi je drago što si tu s nama,i pisanom riječi, iskreno ovo mi je jedan od radosnijih događaja, a tek sam ustala iz kreveta...hvala ti Ru!

    avatar

    15.04.2007. (12:19)    -   -   -   -  

  • rU

    hvala ti, slave.

    aquaria, ni ja ne bih životinju ispred čovjeka stavila, ma koliko je voljela, kao što ne bih ni čovjeka ni životinju, ni bilo što živo stavila ispred stvari.
    lijepo si rekla, pas to ne bi ni tražio, a ni poneki mačak. svjedoci smo brojnih slučajeva kad je životinja život čovjekov stavila ispred svoga.

    u pravu si, aquaria, ljubav prema životinji čista je i intenzivna. jednostavna je, neopterećena svime onime što obično odnos s drugim čovjekom opterećuje. zato me uvijek ljuti kad netko kaže da se jedno drugim može zamijeniti. ljubav prema životinjama i druženje s njima ne konkurira ljubavi prema ljudima, niti je zamjenjuje, premda i ja uviđam kako često, iako ne uvijek, ljudi koji vole životinje vole i ljude.

    znam da i drugi svoje demone imaju, nitko ih pošteđen nije. no, smrt moga dragog macana moje je demone tako snažno probudila da sam se načas uplašila ....

    avatar

    15.04.2007. (12:20)    -   -   -   -  

  • rU

    ej, daniela, kako si danas? jesi li se naspavala, prolaze li boljetice?
    imaš mail.

    avatar

    15.04.2007. (12:21)    -   -   -   -  

učitavam...