Sutra će se svi Sina sjetiti, na Njegovu patnju misliti, Njegovo uskrsnuće čekati ...
A ja uvijek na Nju toga dana mislim.
I sve one matere koje su tu najveću bol iskusile, mrtvo dijete na krilu držati ...
Kažu da većina ljudi majčino ime doziva, umirući.
U Bibliji vele da je On oca dozivao.
Ja mislim, iako možda bogohulim, da je i On zadnjim dahom Majko! ipak rekao ....
Jer Bog je bio, no kao čovjek je patio ... pa je kao čovjek umrijeti morao.
Svoje ću se Majčice sutra sjetiti, na grob joj otići ...
I kajat ću se za sve boli koje sam joj ja zadala kad sam bila tvrdoglava, neuviđavna, sebična ...
Kad nisam na visini njezinih lijepih očekivanja bila.
I moja je Majčica ostala praznog naručja, jer između mene i sestre rodila je još dvije djevojčice, blizanke. Jedna se rodila mrtva, a druga umrla sat nakon poroda. Jednom mi je rekla kako su je tješili - nisu poživjele, pa kao da se ni rodile nisu. No, ona ih je devet mjeseci nosila, čekala ih, radovala im se ...
Ne znaš, dijete moje, kazala mi je, kakva je to žalost, kakva bol ...to samo mati može znati ...
Otac, Sin i Duh sveti ... I Mater, vječna i sveta ... ljudska i božanska ...
U njoj i njome sve uskrsava i traje ...Svi mi svojih smo majki uskrsnuće ...