Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
01.04.2007., nedjelja
rose: šesta od sedam
|
(prethodni nastavak) Rose je, s riječnim oblutkom u džepu trenirke i Morriganinim nožem za pojasom, zakoračila na šestu stubu, čvrsto držeći Morpheusa za ruku. I opet se našla pred monitorom. No sada je to bio monitor njezina računala. Sjedila je za tipkovnicom i pisala novi post na svojem blogu. Izbrala je aktualnu temu, prvoaprilsku, jer bio je 1. april, rano jutro, kad je post počela pisati. Dan je bio sunčan, proljetni. Kroz otvoreni se prozor čula pjesma vrabaca, vjetrić je ljuljuškao tanke prolistale grančice starih trokrakih breza što su pred Roseinom kućom rasle. Dvije je breze pred kućom, koja je sada bila Roseina, posadila njezina baka, prije tri decenije. Svaka je breza imala krošnju u tri kraka, pa su obje, zajedno, izgledale kao da ih je šest. Izrasle su i razgranale se, pa se čitav brezik nad Roseinim krovom nadvijao. Rose je prvoaprilski post pisala ... i slušala April love i topli glas Pat Boona. April love is for the very young Every star's a wishing star that shines for you April love is all the seven wonders One little kiss can tell you this is true Sometimes an April day will suddenly bring showers Rain to grow the flowers for her first bouquet But April love can slip right through your fingers So if she's the one don't let her run away Sometimes an April day will suddenly bring showers Rain to grow the flowers for her first bouquet But April love can slip right through your fingers So if she's the one don't let her run away... Pisala je o ćudljivosti aprila, proljetnim pljuskovima, veselim kišnim kapima, šarenim kišobranima ispod kojih šetaju zaljubljeni ... o tomu kako u njezinom vrtu sve buja, lista, pupa i cvjeta ... Vedri je, proljetno razigrani post, ilustrirala slideshowom u koji je složila fotografije iz svojega vrta: plavi zumbuli, rascjetani grm japanske dunje, sunovrati, bijele suzica đurđica koje se tek otvaraju ...  Na kraju je planirala dodati koju prvoaprilsku šalu ... naći će već dosta prigodnih na Netu ... Oni koji će post čitati, neće znati kako nije pisan u vedrom raspoloženju, nego naprotiv, uz teške misli ... No, to je za Rose tipično bilo. Kad bi joj bilo najteže, njezina bi okolina mislila da je sve u redu ili čak da je Rose vedra ...jer tada je bila najspremnija na šalu. Rose je, međutim, pišući post, razmišljala o tomu kako je april s njom izveo okrutnu šalu. Morpheus joj se dugo nije javljao, nadala se da će od njega vijesti dobiti do početka aprila. Počela se pitati nije li mu se štogod ružno dogodilo ... No, duboko u sebi, osjetila je kako ružna sumnja u njoj diže svoju ružnu glavu ... Ljubi li je Morpheus? Ljubi li je tako snažno, beznadno i konačno ... kao što ona njega ljubi? Rose nije ljubila nikada prije, pa je u prvi mah povjerovala kako ljubav sigurnost donosi. Voliš i znaš da si voljena ... ima li što jednostavnije? Kako je to djetinjasta pomisao bila! Ljubav boli ... ljubavne boli ...ah ... Sjetila se noći koju je s Morpheusom provela, prije no što je otišao ... pa joj se potom nije javljao. Nije znala da ga je Thanatos spriječio ... nije znala da Morpheus, u crnog vuka pretvoren, noću pred njezinom kućom sjedi, u prozore joj gleda. Sjećala se. Ležali su zagrljeni. Još topli od ljubavi, još bliski i sjedinjeni. Rose mu je na uho šaptala kako joj je upravo divno bilo, o svojem mu je čuđenju pričala, čuđenju kako to sjedinjenje može biti svaki puta tako različito ...Nezaustavljiva želja pri susretu nakon dugog rastanka, kad ni piće popiti ne uspiju, dok se prvo jedno drugoga ne napiju ... Duge ljubavne igre u kojima zadovoljstvo odlažu, poigravajući se ... Nježna milovanja i strastni ugrizi ljubavni ... Ni jednom isto ... nikad repriza ... uvijek prekrasna premijera ... A Morpheus je njezin šapat slušao, preo poput zadovoljnog, sitog mačka ... pa je, u istom trenu, novu premijeru poželio. A poslije su opet ležali, ona u njegovu krilu, on duž njezinih leđa svijen ... Sada je on njoj u uho šaptao: O, Rose, mila moja ... nikada te neću prestati željeti ... Nikada neću prestati Nebesima zahvaljivati i Fortuni što mi te je podarila ... Pitam se kakvo li sam dobro učinio, kad sam Tobom nagrađen ... I bojim se ... jer želim Te sve više, sve jače ... Priču si mi pričala ... o djedu i babi i zlatnoj ribici što želje ispunjava ... pa se sad bojim ponovo od zlatne ribice Fortune poželjeti da se što prije ponovo sastanemo ...poželjeti novi sastanak, a još se ni rastali nismo ... Bojim se da bi se Fortuna mogla naljutiti, vratiti me natrag u vrijeme prije no što sam te sreo ... skrenuti moje i tvoje stope različitim putem ... pa da se uopće ne sretnemo ... Rose je slušala šapat Morpheusov, u krilu mu ležeći ... Unatoč strahu od Fortunina bijesa, Morpheus je opet novu želju imao ... osjetila je to, pa se još tješnje uz njega privila ... Sjećalala se,sjedeći pred monitorom, gledajući prvoaprilski post, prije no što će ga objaviti ... i osjećala kako joj se aprilski pljusak suza približava ... No, znala je, taj pljusak neće biti topao ... hladan bit će, poput novembarskog ... Kad je post objavila, krenula je u svoj mail-pretinac, da poštu pročita. Bilo je tu poruka prijatelja blogera. Trkač je poslao fotke svoga dobermana, draguljarka GorskiKristal pisala da je poslala naručene naušnice, Erato slala powerpoint o prijateljstvu, ljubavi i prosvjetljenju ... Bilo je i napola dovršenih diplomskih radova u mailovima Roseinih studenata i Neckermannov elektronski katalog i newsletter Vrtnoga weba... A onda je Rose vidjela poruku nepoznatog pošiljatelja ... Pošiljatelj nije imao imena u svojoj adresi... samo tri šestice... 666 ... a poruka je i privitak imala, znak spajalice je na to ukazivao ... Rose je bila oprezna, nije otvarala poruke nepoznatih, jer njezin ju je šogor Luka, kompjutoraš po struci, upozorio da tako može neki gadan virus na svoj disk spustiti. I zato je Rose poruku označila i kliknula delete ... No, računalo se prvo na Roseinu komandu oglušilo ... a onda se ekran zacrnio ... I ne samo ekran, sve se zacrnilo ... aprilsko jutro pretvorilo se u crnu noć ... Na crnoj je podlozi ekrana izronio plameni pentagram, naopako okrenut. Dva kraka, uvis okrenuta, stršala su poput đavoljih rogova ... A potom se se linije plamene zvijezde preoblikovale ... i sad je plamenom ispisan, na ekranu Roseina računala plamtio broj ...666! Glupa prvoaprilska šala ... pomislila je Rose. Netko se kao Sotona predstavlja ... Očekivala je šaljivu prvoaprilsku psinu ... No, prizor koji je slijedio nije šaljiv bio ... Rose je s užasom shvatila od koga poruka stiže. Zvijer! U Bibliji imenovana s tri šestice. Onaj čije ime ne treba izgovarati ... da ne bi to kao dozivanje shvatio. Rose se svoje bake sjetila koja nikad nije Njegovo ime izustila. Lucifer, Sotona, Satnam, Sa-ta-na-ma ...vrag, đavo, demon, ...Nositelj svjetla, Pali anđeo, Gospodar muha ... Baka bi umjesto toga govorila: Onaj koga ne valja pominjati il' Rogati, Crni, Jarac ... Kao da u Roseine misli zaviruje, Onaj kojem ne valja ime pominjati je novu sliku prikazao. Crni jarac, s naopako okrenutim pentagramom među pozlaćenim izvijenim rogovima, zurio je u Rose žutim očima u kojima se zjenica sužavala u okomitu crtu ... A onda je Rose vidjela da jarac stoji na raskršću, pod vješalima ... Oko njegovih se kopita počinjala prašina dizati ... u vrzinom su kolu lebdjeli žuti jesenski listovi ... a potom su se pretvorili u nage ženske prilike koje su čudnu pjesmu pjevušile i oko jarca plesale .... Jarac je opet u Rose pogledao i ljudskim joj se glasom obratio. A bio je to muški glas, topli, zreli bariton, baršunasto senzualan ... Ružice bijela ... pridruži nam se ... u kolu zapleši ...Jarca za rogove uhvati ... Pa će ti Jarac sve želje ispuniti ... ako ti Njemu ispuniš jednu ... Lijepi se baršun u falset pretvorio u raskalašnom kikotu ... A Rose je, u strahu, brzo pritisnula dugme na toweru svog računala i mehanički ga ugasila. Ekran se monitora zacrnio ... bljesnuo još jednom crvenožutim plamenovima ... pa potom utonuo u tamu. Rose je stajala na šestoj stubi stubišta, držeći za ruku Morpheusa tako grčevito da mu je nokte zabila u dlan. Rose ... rekao je Morpheus ... još samo jedna stuba ... Još samo sedma... Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)   Create Your Own |
- 23:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
