I jutros će sunce izići u svojem svakodnevnom uskrsnuću, mi ćemo uskrsnuti na javu iz sna, pile će kljunićem ljusku jajeta razbiti ... i pokoji vrapćić ...
Djeca će se rađati nova, zrna klijati, pupovi se rascvjetati ...
Život će uvijek uskrsavati, nadam se, u to vjerujem.
A mi, uživajmo u svojoj porciji života i slatko blagujmo uskrsni doručak, s onima što su nam dragi.
A ljuskice pisanica, nemojmo u smeće baciti.
Lijep je običaj smrviti ih, po vrtu pobacati ... il' mrvicu makar po nekom malom travnjaku pred neboderom, u lončić kućne lončanice, na neku livadu, park il' planinski vrhunac ... da sve bolje raste i niče i blagoslovljeno bude.
Stari je to, predkršćanski, običaj kojim simbolično zemlji vraćamo ono što od nje uzimamo.
A Majčica priroda smislila je lijepi recept uskrsne čarolije: