plesni tečaj, 600. post ...

Tango


ja ne znam korake te,
Učitelju vješti.

ti povedi me,
pomozi da korake shvatim
i ritam pratim.

polako, molim te,
dok korake složene igre te
ne savladam,
sigurnom rukom tvojom
vođena.

vježbe će
puno trebati, Učitelju.
ne znam učim li sporo
il' u učenju uživam.

da l' dobro je to
što noge su nam se
splele?
treba li tako,
il' opet griješim?

možda bi bolje bilo
da skinem plesnu haljinu tu,
što pokrete mi sputava?

no, sad su mi se
i prsti spleli, Učitelju.
Pomozi!

čini se, shvaćati počinjem.
ipak, za svaki slučaj,
ponovo mi pokaži,
molim Te.

reci: imam li
barem malo talenta za ples?

ne, vjerovati ne mogu...
ne, ti mi to laskaš!
moguće to nije
da već sam partnerica,
ne više učenica ...

ocjenom zadovoljna nisam,
Učitelju,
čak ni kad mi izvrsna
u svjedodžbu pišeš.

zato molim te,
Učitelju plesni, vježbajmo još!



Ćudljiva je Fortuna odabrala ovaj post, da 600. bude.

vitae:
uz nas i dalje prolaze životi,
neki ljudi
zaneseni,
neki ljudi
opijeni.....

rusalka, nastavlja:
... neki ljudi odabrani
ni po zasluzi,
ni po ljepoti,
ni po dobroti,
ni po pameti,
već nekom čudnom igrom
ćudljive Fortune,
što zasluge im nepostojeće
u srcima pročita,
pa ljubavlju ih
obdari,
pročitavši im u duši
očajničku potrebu –
Ljubiti i ljubljen biti ...

vitae:
... da je jutro posve otjeralo noć,
samo je mjesec zaboravilo...
da je travka upila plamen sunca,
a daleka obala poljubila valove...

rusalka:
... tamo gdje val obalu ljubi,
gdje mjesec se srebrn u moru utapa,
gdje travka nezasitna
u sunčevu plamenu izgara ...

tamo, vitae, rusalka jedna, zauvijek ostati
želi ....



Post je objavljen 10.04.2007. u 23:59 sati.