DVA TIPA LICEMJERJA
Konkretno na scenskoj adaptaciji stvarnosti. Potencirano interakcijom u komentarima na post o filmu "adio" dobio sam još natruhu inspiracije da još jedan kut predstave "nestajanje" zasebno apsolviram. Iako je u tom postu referenca na jednu scenu predstave bila u svojstvu isticanja principa pucanja pod pritiskom kao 2 dijametralno suprotna primjera filmski:prevencija psiho-seansa da ne pukne jer je ključno o traumama dok je vrijeme i kazališni:o indiferenciji Karlove kćeri na spoznaju da živi s pedofilom što kasnije rezultira totalnim psihičkim lomom. Komentari Lukini recimo i moji odgovori na njih su zapravo suština posta-taj princip koji je sličan a opet različit situacijama i ishodom brat bratu.
"A "nestajanje" mi je toliko draga i inspirativna predstava da naknadno prije samog snimanja posta u skicu za objavu nisam uspio odoljeti da se ponovo ne referiram na pucanje pod pritiskom kojeg ima i u filmu. Asocijacija mi je došla sama od sebe doduše drugi je slučaj u "nestajanju" kad Tea jedna od Ivinih perfektnijih kazališnih rola unazad par godina puca pod pritiskom i činjenicom da sa pravom istinom živi cijeli život tako je isto i u filmu bilo raznih okidača kod drugih koji su zabrinuti za zdravlje dotičnog što neminovno vodi u trzavice i svađe. To je princip koji mi je ovdje osobno zanimljiv i povezivanje sa predstavom mi je izgledalo kao izvrstan materijal da se polemička premisa posta oko toga dodatno istakne."
"Nestajanje....Ah, znaš da mene nije toliko oduševilo, ali tema i te kako ima poveznice sa zadanom temom....Pogotovo u dijalozima kcerke i oca..."
"za "nestajanje" i ponovnu referencu mi se sam posložio nakon promatranja scene seanse kod psihijatrice flash mi se vratio na Teino pucanje pod pritiskom istine u nestajanju. Iako dvojio sam koji scenarij zalijepiti ovaj koji jesam (sitne trzavice upakirane u neko sitno beznačajno obiteljsko provociranje) ili onu finalnu-kad ona totalno i definitivno pukne. Mislim da bi to bilo bolji izbor ali onda ipak-reko neka ostane ovo jer savršeno dočarava kako te situacije počinju od minornih do megalomanskih a tako dinamičnu scenu kao što je ta u kojoj puca totalno mi nije bilo drago rezat što bi bilo potrebno. Ne jer bi previše otišla u širinu kao takvo samo po sebi nemam problema sa opširnosti štoviše uživam u njoj ali bi potencijalno odvuklo fokus (moj u prvom redu) sa glavne premise u koju sam stavio analizu filma. To mi je tako izgledalo s čitateljske pozicije pa sam onda ipak prenio i iz tog razloga ovu scenu koja adaptira početne faze kćerinog pucanja."
"Nego kako! Ne, odabrao si scenu baš kako treba - i važno je ovo što si istaknuo - sve počinje bezazleno, a zatim preraste samoga sebe....:(((( Hvala! Ljubim!"
"Postavio sam si i još jedno pitanje-da prijeteljj glavnog protagonista filma nije samoinicijativno uzeo psiho-seanse do koje granice bi on eksplodirao i sa kojim intenzitetom? Jer vidljivo je iz primjera u "nestajanju" kćer već u toj soft verziji trzavica s familijom pokazuje traumu života s istinom na koju je pasivna do trenutka kad to dođe do točke kad puca totalno. Ove dvije na prvu nespojive situacije su školski primjer kako u jednom slučaju prepoznavanje problema i reakcija spašava a u drugom ignorancija/indiferencija sjebe."
"Tako je. Pravovremena reakcija zbilja spašava. I ta mi se ideja jako svidja. Ljubim!"
"E u tome je stvar. Evo sam dobio inspiraciju za još jednu referencu koje se mislim nisam doticao."
A koje se to stavke nisam doticao? Ili možda i jesam ali samo onako usputno ali ne i na nekoj dubinskoj razini. Kako je već navedeno post sam zbog kompleksnosti morao dijeliti na serijal a otvoreno je i novo pitanje koje mi je isto zanimljiv materijal u polemičkom smislu. "Nestajanje" početni materijal o predstavi analiza i usporedba situacija sa filmskim trilerom i pronalaženje poveznica između te dvije situacije. "Individualne refleksije osobnih nestajanja" u kojem je stavljen fokus na "nestajanja" svakog u priči i njihovih pozicija istovremeno sa bitkama i nestajanjem glavnog protagonista. (Ne)posredne interakcije ovdje je prva referenca na scenu između Karla i Marka i njegovog suočavanja s prošlošću dok se posredno na sceni odigravaju paralelno i druge povezane situacije i zapravo o preokretima u radnji do onog trenutka kad eskalira na relaciji Karlo i Marko i neposredno nakon toga Karlo i Tea. Jedan od principa koji mi onda nije bio toliko izražen jer su mi situacije suočavanja s gadostima i njihovom utjecaju na likove u priči onda bile daleko zanimljivije je licemjerje glavnog antagonista. Bilo je ovdje već materijala o licemjerju predstava o Don Juanu na primjer koji je optužen za "nemoral" zbog slobodnog sexa i nepoštivanje zakona puritanizma a i za licemjerje koje je stavljeno kao bazna premisa problematizacije kroz predstavu. Ali drastična je razlika u postu povezivanje sam se fokusirao na razloge koji daju legitimitet licemjerju jer nije u pitanju licemjerje potencirano nekakvom niskom pokvarenošću nego kao oblikom obrambene reakcije od nametnutih iskreiranih pravila po kojem dogmatizam nameće život. To je taj slučaj u kojem problem licemjerja dobiva neki legitimitet iako je problem samo po sebi ali veći je problem ono što ga potencira korijen tog problema. Ono što je nelegitiman oblik licemjerja je adaptirano u "nestajanju" još jedna stavka koja nije glavna premisa drame ali je neka njena nadopuna a niti manje važna. U predstavi nema te uloge koja nije kompleksna i podložna seciranju što mi je u prvih par postova bio prioritet paralelno sa seciranjem same predstave u kompletu sve drugo su usputne stavke koje spadaju u kategoriju detalja ali ključnih za kompletnu stvar.
JUTARNJI
Dolazak Marka kod profesora nakon diplome počinje u normalnom tonu kao da ništa nije bilo u dalekoj prošlosti što je jedan od oblika njegove taktike suoćavanja s prošlošću da ga kompromitira postupno.
"MARKO-Prije točno 20 godina
KARLO-Kolega dragi
MARKO-Vi se mene zaista ne sjećate?
KARLO-Drage volje bih se sjetio, ali da vi znate koliko je djece kroz ove godine prošlo
MARKO-Morate se sjećati makar godine, točno kad ste dobili državnu nagradu za znanost
KARLO-Aha.. toga se naravno sjećam
MARKO-A ja sam bio na tom uskrsnom kampu
KARLO-Tog je dana bilo vruće
MARKO-...Te godine na proljeće
KARLO-Fino, da
MARKO-I još sam uvijek zapravo učio govoriti kako spada (Karlo zastane)
MARKO-Verovatno niste primijetili da imam umjetnu pužnicu. Dobio sam je relativno kasno, s punih šest godina zato mi je dulje trebalo
KARLO-Svaka čast kohlearni implatant nije nešto na što se-
MARKO-Zato ste me vjerovatno
KARLO-Lagano priviknuti
MARKO-I uočili u kampu
KARLO-Vidite kako ste na kraju svladali sve što je život stavio pred vas (Marko se osmjehne)
MARKO-A sjećate se košulje?
KARLO-Kolega, možda je sad-
MARKO-Žute
KARLO-Vrijeme da se-
MARKO-Žute košulje profesore, s kratkim rukavima
KARLO-Kakve košulje?
MARKO-Htjeli ste da je poderem, da vidite koliko sam jak to vas je"
KARLO-Kolega dragi
MARKO-Vi se mene zaista ne sjećate?
KARLO-Drage volje bih se sjetio, ali da vi znate koliko je djece kroz ove godine prošlo
MARKO-Morate se sjećati makar godine, točno kad ste dobili državnu nagradu za znanost
KARLO-Aha.. toga se naravno sjećam
MARKO-A ja sam bio na tom uskrsnom kampu
KARLO-Tog je dana bilo vruće
MARKO-...Te godine na proljeće
KARLO-Fino, da
MARKO-I još sam uvijek zapravo učio govoriti kako spada (Karlo zastane)
MARKO-Verovatno niste primijetili da imam umjetnu pužnicu. Dobio sam je relativno kasno, s punih šest godina zato mi je dulje trebalo
KARLO-Svaka čast kohlearni implatant nije nešto na što se-
MARKO-Zato ste me vjerovatno
KARLO-Lagano priviknuti
MARKO-I uočili u kampu
KARLO-Vidite kako ste na kraju svladali sve što je život stavio pred vas (Marko se osmjehne)
MARKO-A sjećate se košulje?
KARLO-Kolega, možda je sad-
MARKO-Žute
KARLO-Vrijeme da se-
MARKO-Žute košulje profesore, s kratkim rukavima
KARLO-Kakve košulje?
MARKO-Htjeli ste da je poderem, da vidite koliko sam jak to vas je"
Turbulentna scena koja je prethodila onom verbalnom ratu sa kćeri.
"KARLO-Tea zašto mi ne daš da dođe do mene?
TEA-Tata molim te-
KARLO-Vidio sam ga možda dva puta
Mic po mic i stvar se prebacuje sa razgovora o Karlovom unuku u interakciju o kampu.
KARLO-Tvoja mama-
TEA-Molim te ne spominji mamu, rekla sam ti već. I da trebao bi napokon zatvoriti taj kamp odavno to mislim oduvijek..
KARLO-A tako ti misliš
TEA-I bez obzira na sve ovo sranje ja ti se kunem da ću dovući bagere na tu tvoju zemlju i do temelja prekopat sve ono što si-
KARLO-Dobro što je tebi?
TEA-Meni što je meni?
KARLO-Tvoja mama bila bi žalosna da-
TEA-(Trenutak) prestani s tim! Dosta je bilo pa mama je sve znala, što je tebi? Ona je znala čitavo vrijeme je sve znala a ti...što je što me tako gledaš? ti si dopustio da nas sve to pojede i evo nas sad tu na tvojoj spaljenoj zemlji oglodani do kraja mi smo sad tu i što sad?"
HRT VIDEO
U postu o (ne)posrednostima i interakcijama sam zagrebao malo žešće nego u individualnim refleksijama po tom principu pucanja pod pritiskom ali pitanje licemjerja je pozicija koja onda nije apsolvirana i ostala je otvorena za peti dio serijala. Ovdje ima matarijala i sad s malim odmakom tek vidim još niz pozicija i intriga za apsolviranje. Kao što je licemjerje u svojstvu obrambene reakcije kod don Juana u tu ruku legitimna metoda jer je iz protagonističke pozicije iako loša metoda jedina je koju ima jer i nema neke alternative. U drugu ruku kod profesora u "nestajanju" dodatno pojačava negativnost uloge. U žestokom suočavanju Marka i njega on ima mantru "čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa" "Kontrola je u tvojoj reakciji na događaj" što je izravna potvrda da ga ne jebe što je uništio živote ljudima još kad su bili djeca a istovremeno šokira se kad ga kćer na kraju dovede u poziciju "suočavanja s događajima".
"TEA-I bez obzira na sve ovo sranje ja ti se kunem da ću dovući bagere na tu tvoju zemlju i do temelja prekopat sve ono što si-
KARLO-Dobro što je tebi?
TEA-Meni što je meni?
KARLO-Tvoja mama bila bi žalosna da-"
KARLO-Dobro što je tebi?
TEA-Meni što je meni?
KARLO-Tvoja mama bila bi žalosna da-"
HRT
Posebno upečatljiv trenutak na sceni šokiranosti preokretom u kćerinim akcijama i reakcijama. Povlačenje priče na mamu koja je umrla u situaciji kad se više ne zna što odgovoriti i pa se potežu emocionalne dimne zavjese kao oblik okretanja situacije u svoju korist a licemjerje je u tom principu. Vidi se iz primjera ovoga s kćeri-na koji način se sad on ne "svodi na ono što mu se događa" nema "kontrole u reakciji na događaj" što govori žrtvi njegovog zlostavljanja u djetinjstvu a ono što je on radio djeci daleko je odvratnije od onog što je kćer napravila njemu. Uloga kćeri je u neku ruku i kompromitantna za ulogu glavnog antagonista predstave po toj šabloni licemjerja kad opravdava svoje gadosti šupljim baljezganjem o kontroli na reakciji na događaje a što je samo metoda njegovog prebacivanja krivnje na žrtve. Ironično je da isto i kćeri govori o tom principu "ne svođenja na ono što ti se događa" i ista ta kćer ga dovodi do pozicije kad on postaje objekt svoje šuplje mantre u kojoj se ni pod razno ne postavlja s kontrolom reakcije na događaje. Zanimljiva psihologija uloga i nije čudo što su u postupku realizacije tražili stručnu suradnju ovdje nema uloge koja nije iznimno kompleksna i slojevita i nije bizarno da nije moglo sve stati u isti post. Svaka situacija je priča za sebe a isootvremeno paralelna i povezana jedna s drugom. U prvom slučaju (don Juan) licemjerje iako se percipira kao negativna osobina u njegovom slučaju je izvedena iz protagnonističke pozicije kao jedina alternativna metoda puritanskim svjetonazorima tog vremena. U najavama je stavljena samo osuda licemjerja bazično bez ulaženja u njegov korijen koji ga u nekoj mjeri može opravdat. S druge strane za ovu poziciju licemjerja u "nestajanju" je nemoguće izvući opravdanje sasvim druga stuacija i psihologija je u pitanju. Obrambena reakcija od krivnje koja je i kazneno djelo je u pitanju i opravdavanje svojih perverznih nagona. Za razliku od prvog slučaja kad je u pitanju legitimna sexualna sloboda zavodništva i šaranja što konzervativno društvo osuđuje i on izlaz onda nađe u licemjerju osuđivanja drugih za poročnost a istovremeno radi istu stvar. Antagonistički princip licemjerja u "nestajanju" je u samom profilu uloge pedofila koji je na van ugledan građanin a iza zatvorenih vrata ima na kamione prljavih tajni iz prošlosti. "Kontrola u reakciji na događaj"" je u ovom djelu predstave presudna stavka koja se pokaže kao pravi materijal kompromitacije pitanja licemjerja kad negativac sam dođe u poziciju da napokon primijeni to što drugima nabija na nos s ravnodušnošću što im je kao djeci uništio živote. Ova zadnja pozicija "nestajanja" još nije imala svoj post pa evo kad se već otvorila da se i to stavi na dnevni red. Isto jedna od stavki koja su nadopuna priči a i projekcija reale. Imam već određeno vrijeme-konkretno od repriznog gledanja na svjetskom danu kazališta u podsvjesti rasčlaniti i tu usputnu stavku drame koja je produkt akcija i reakcija uloga u njoj. U jednoj manjoj mjeri je zastupljeno to pitanje ali isto važno kao i glavna premisa predstave a taj preokret situacije "ne se svoditi na ono što ti se događa" je jedan od intenzivnijih trenutaka na sceni. A intezitet tog licemjerja profesora zlostavljača se (stvarno virtuozno odglumljeno da u podsvjesti nemam da je ipak predstava izgledalo bi kao stvarna situacija) da rezati nožem. Neki oblik karmičke pravde je koncipiran u dramski tekst da ga zajebe ni više ni manje nego njegova kćer što ga stavlja u poziciju da primijeni svoje bulažnjenje o nesvođenju na događaje. Kad tipkao mislim prvi post o ovom projektu mislim da sam na njemu ostavio opasku o predstavi kao triler drami. Ova ima sve stavke trilera preokreta životnih istina realizma. Iz ovog se nije izostavilo licemjerne reakcije negativnih uloga samo nisu bile prva premisa predstave nego dodatna kao stvar koje je kristalno jasna za razliku od Juana u kojem je to prva stavka problematizacije ali treba gledati ne na samo licemjerje nego na njegov korijen. "Nestajanje" je koktel razno-raznih intriga i neposredno predočava i licemjeran karakter profesora samo treba zagrebati ispod površine.
"Iako volimo misliti da smo protagonisti svojih života, u isto smo vrijeme i antagonisti ili, ako ništa drugo (nijemi) svjedoci u tuđim životima."
Prvi izbor imena sa ovaj post je bio "Licemjerje-antagonistički princip" što bi bio pun pogodak temi koji je kasnije iz izvorne ideje promijenjen u ovu intrigantniju. Ali stvarno tu je sve na svom mjestu. Don Juan je s te strane protagonist ne samo što je glavna uloga nego jer se svrstava u antagonističku poziciju svojim antagonistima (puritancima) koji mu pripisuju pravila života. Izravan antagonist u odnosu na svoju ženu koju povrijeđuju njegove fakerske avanture i to je jedina premisa koja ga stavlja u taj antagonistički koncpet u odnosu na onu referentnu licemjerja kao oblika obrambene reakcije. "Nestajanje" za 4.zid nije tajna već od same najave publika je upoznata sa karakterizacijom glavne uloge nagrađivanog profesora uglednog građanina. Što je protagonistička pozicija koju u drugom djelu koji se nadovezuje pobija antagonističkom njegovim prljavim pedofiskim perverzijama. Ima tu više razina psiholoških konotacija u drami iako je uništio živote djeci nema s tim problem. Njegova familija ima obrambenu reakciju indiferencije i pravljenja (se) kao da je sve normalno što sua sumarum rezultira kćerinim pucanjem pod pritiskom i dovođenja njega u poziciju u kojoj se stavka njegoovog licemjerja kompromitira za daleko manju stvar od one koju je on radio klincima u kampu. A taj se oblik licemjerja kod njega ne može usporediti sa onim prvim ipak su u pitanju prljavi seksualni delikti ovo je tipski slučaj prebacivanja odgovornosti i skidanja iste sa sebe na njegove žrtve (premisa 1) "čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa" izravna metoda optužbe i projiciranja krivnje. (premisa 2) žestoki verbalni obračun s kćeri kad ga dovede u poziciju suočavanja s prošlošću koja je i nju sjebala zbog indiferentnog odnosa i pravljenja imaginarne slike da je sve normalno i najavi devastaciju njegovog kampa on to prima sa žestokim šokom.
HNK ZAGREB
Iz priloženog se vidi dvostruki princip i mjerilo a ova scena je koncipirana kao neki oblik karmičke pravde i to posredno nakon suočavanja glavnog protagonista sa profesorom i pretresanja trauma iz prošlosti. Pozicije su od početka bez neke tajnovitosti definirane znamo da se radi o ulozi koja je glavna i antagonistička što je bila i indikacija već i početnog koncepta licemjerja i prije onog u raspletu godinama ranije živi sa svojim bolesnim seksualnim devijacijama kao s nečim što je normalno i u to uvlači i svoju obitelj. U najavi (video) predstave predpremijerno govorilo se o tom konceptu radnje-da nisu njegove žrtve samo bivša djeca nego i njegova obitelj. U neku ruku i je to ali njihova pozicija je isto koncipirana u antagonizmu-indiferenciji i stvaranju imaginarne slike normale i kao da se realnost ne događa. I ovo bi u neku ruku moglo u kategoriju licemjerja kao oblika obrambene reakcije od stvarnosti samo sa daleko manjim legitimitetom nego ono u poziciji don Juana u pitanju su dvije neusporedivo različite stvari/pitanja. Zato je i taj kut licemjerja kao obrambene reakcije u "nestajanju" sa antagonističke strane ne što su uloge definirane kao negativne same po sebi nego zbog situacije i reakcija s pozicije u kojoj nema otpora u kojoj se zaobilazi suočavanje sa stvarnošću.
_______________________________________________________________________________________________
HNK ZAGREB
A u periodu pred premijeru predstave na instagramu i facebooku sam gledao video sa probe turbulentne situacije napetosti izmmjenični povezani antagonizmi su se samo redali. Izdvojeni su najdinamičniji kadrovi s proba za promotivnu video-najavu što je bio pravi užitak vidjeti kao kompletnu predstavu. Još jedan primjer licemjernog antagonizma je ne samo na relaciji profesora sa Markom nego i sa kćeri. Stvar koja prethodi onoj poziciji u koju ga kćer baca je isti (njegov) univerzalni princip koji primijenjuje i na žrtvu svojih nastranih poriva. Njegova kćer od političke aktivistice 18 godina kasnije dođe do ranga uhodane političarke kojoj smjeste zajebaniji igrači podvalu za svoje kriminalne radnje-tipkao sam već o tome u prva 3 posta, ima doduše interakcija između njega i kćeri u kojoj i njoj govori da se "ne smije svesti na to što joj se događa". Što ne primijenjuje na sebi kad je napokon doveden u tu poziciju. Licemjerje 1-oblik obrambene reakcije-uspješna i jedina metoda kod Juana kojom se bori za svoju poziciju da živi život po svojim principima i pravilima i to je protagonistički princip iako negativna osobina pristajanje na život po tuđim željama i pozdravima bi bila daleko gora. Kod Karlove žene i kćeri se isto može stavit u metodu obrambene reakcije na život s istinom samo to je kriva i promašena metoda a koja je vremenom rezultirala vjerovanjem u iskreirane iluzije života u "normalnoj" obitelji a u podsvjesti je istina s kojom žive što je pitanje vremena kad će podsvijest to kanalizirat na van a ovdje je to prikazano turbulentno i uvjerljivo. To je antagonistički princip jer je produkt krivog izbora. Licemjerje 2-za koje se ne može naći natruha opravdanja je Karlova pozicija koji za svoje gadarije prebacuje odgovornost na žrtve a kad je doveden u situaciju koja je njega dovela u poziciju da je onaj kome se napokon na neki način vraća isti princip kojim opravdava sebe i govori drugima na sebi ne primijenjuje. A u dva tipa primitivizma sam se posvetio razlikama u rezoniranju u vremenima don Juana i pedesetih godina prošlog stoljeća koje su u nijansama.
"Problem konzervativnog moralizma rezimiran je s jedne točke gledišta, ono što me ovdje zanima je i druga koja povlači ovu prvu. Što je u principu glavni razlog ograničenosti na postavljene uske okvire? Sigurno osobno uvjerenje, indoktirnacija ali ima i još jedna stvar. Klasična floskula "što će tko mislit" ako je pravilo života živjet po konzervativnim principima netko tko ima svoj način koji odskače od njihovog će biti crna ovca
društveni pogled na one koji ne ograničavaju napredak svoje djece i općenito progres su od strane zatucane većine mete. To je tip primitivizma na kojem se bazira ovaj prvi koji se provodi iz uvjerenja. Na postu o don Juanu sam uzeo jedan dio citata iz scenarija koji
izgovara nakon pomirbe za ocem."
To je drugi kut u "genijalnoj" se više u tolkoj mjeri na vodi dogmama i puritanizmom više pogledima drugih i što će tko mislit. Ali daleko više u zarištu je pozicija života starijih i frustriranosti njihove uskraćenosti za moderne oblike odgoja i sloboda pa i pod krinkom palanke opravdavaju svoj primitivizam. Kamuflaža Karlove familije koja je za na van "normalna" puca od prve scene unutar njihova 4 zida interakcije između njih i kćeri imaju notu laganog podjebavanja i antagonizma kroz kćerin politički aktivizam što se pokaže u drugom činu kao početna faza loma i pucanja pod istinom s kojom obje žive cjeli život. Licemjerje antagonističkog principa-kod njega je metoda koja je njemu kupila sliku uglednog građanina i uspješnog magistra prirodnjaka to je onaj destruktivan oblik za koji nema opravdanja jer je iz pozicije nastranosti i proračunatosti. Kod negove žene i kćeri iako isto antagonizam u određenoj mjeri daleko manji jer je pozicioniran kao obrambena reakcija ali pogrešna metoda što ih stavlja u negativnu poziciju ali više kao žrtve nego kao izravne i stvarne negativce. Sad sa malim i sasvim dovoljnim vremenskim odmakom vidim i da je ova stavka predstave koja je nešto što je samo njen mali dio dobar materijal za zaseban post zato u principu i dajem ovaj peti dio o jednoj od inspirativnijih predstava unazad par godina. I pored kompleksnosti puno paralelnih intriga i situacija meni je top. A što kompleksnije i detaljnije-meni to bolje i izazovnije za seciranje. Dva tipa licemjerja iz protagonističke i antagonističke pozicije u prvom slučaju može se izvući opravdanje u drugom ne. Ali u "nestajanju" postoji od početka izravan antagonizam na relaciji Karlo njegova žena i kćer obje su na pozicijji antagonizma života s istinom i lažnom imaginarnom slikom normale. Pozicija tog antagonizma je na relaciji s koje nema nazad one se bore protiv brutalne istine ignorancijom iste i kreiranja iluzije u koje počinju vjerovati što rezultira totalnim lomom dok je u prvom slučaju stvar osobne slobode i bitka protiv izdogmiranog puritanskog društva u pitanju. Iz tih konkretnih pozicija postoje nijanse. U Đoletovoj pesmi o petlu ima rečenica "princip je isti sve su ostalo nijense" e nijanse su uža stavka ovog posta antagonizam licemjerja koji je potenciran bolesnim deluzijama i projekcijama u glavi-metoda po kojoj su krive žrtve i drugi koji je produkt nedovoljnog otpora u odnosu na realnost što ga stavlja u antagonističku poziciju nasuprot don Juanovim protagnističkim. Da se tu povući još jedna poveznica ovog licemjerja drugog antagonističkog tipa mjera za mjeru u kojoj je ta pozicija isto iz tog kuta. Angelo osim što je puritanac koji uvodi šerijatski zakon pokazuje se i kao licemjer na kojeg se isti ti bolesni zakoni ne bi trebali odnositi.
HNK ZAGREB
Pun pogodak je bio reaktualizacija orginala stavljanja u ovo moderno vrijeme kao oblik modernog šerijata i asketsko-dogmatskih zakona što je referenca na sve te sociopatske nakupine u stvarnosti. 3 primjera 1 pozicija dvoličnjaka iz protagonističke pozicije-baš zato jer je antagonist iskreiranim dogmatskim pravilima, dok se za pozicije drugog tipa-pokvarenosti profesora i Angela u mjeri ne može izvući opravdanje. Druga pozicija negativnog licemjerja kao obrambene reakcije Karlove žene i kćeri ih ne stavlja izravno u poziciju negativnog antagonizma drame nego u istu tu poziciju-samo u negativan antagonizam njihovog života tu se dolazi do te pozicije o kojoj se predpremjerno govorilo na probama o njima kao žrtvama što u principu i jesu ali najviše zbog lažne slike "normalnosti" što je od samog početka indikativno. Gledam scenu drugi put i ponovo sam pod istim dojmom kao i prvi put postpremijerno-napetosti u interakcijama i prije one kad stvar totalno grune se da rezat nožem-ono što je na početku neko obično obiteljsko prepucavanje (sa natruhama zajebancije) zapravo su prve faze koje su uvod u kćerino totalno pucanje pod pritiskom na kraju predstave. Protagonistička pozicija njegove familije je u tom konceptu-što ih je ipak život s istinom istraumatizirao i to je pozicija na kojoj se o njima govorilo kao žrtvama te situacije, relevantna je stvar koja ih stavlja u negativnu poziciju samo to što im je bio krivi izbor obrambene reakcije. Za Angela iz mjere za mjeru ili Karlovu poziciju stvar je čista-onaj isključivo negativan oblik licemjerja jer ne kao izlaz od situacija koje u koje su dovedeni nego kao izlaz od onog što im se vraća loptica za akcije i reakcije koje su imale izravan negativan utjecaj na druge. Predstava mi je bila inspirativna na više fela ovaj zadnji koji je samo jedan mali dio mi je sad s odmakom dao materijala za kreativan impuls seciranja.
SAMI PROTIV NAS
1
Na post me inspirirao Starryn nedavni
koji je sušta realnost a koji je i bio inspirativan materijal da se još malo iznese notorna istina o stanju u državi štoviše može se isto primijeniti i na kompletan Balkan. Naravno glavni polemički materijal su bile insinuacije velikih rvatina kako govorenje istine spada u talon "mržnje svega hrvatskog" u principu moj komentar je bio na tom tragu konkretne teme kod nje.
2
Ali to me sjetilo na još svakojake devastacije i uništavanja ne samo po tom ekonomsko-socijalnom parametru nego i po kulturološkom. 2019 sam imao protestni post o zatvaranju kina Grič kultnog mjesta koje je bilo identitet našeg Zagreba uništeno u privatizacijskoj pljački a slična je stvar i sa kinom Europa
"Kino Europa zatvoreno je prije više od tri i pol godine. Najavljivalo se da će biti otvoreno do konca 2022., da bi rok ovoga ljeta bio prebačen za 2024., kada je prvi put spomenuta brojka od 50 milijuna kuna za obnovu interijera i krova. Rok za završetak obnove danas više nitko ne spominje, ali ni spomenuti iznos. A postoji i mogućnost da se ne obnovi prema već izrađenom projektu."
"Bio je kraj svibnja 2019. godine kada je u kinu Europa prikazan posljednji film. Simbolično, bila je to 'Posljednja kino predstava' Petera Bogdanovicha. Gradska vlast, na čelu s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem, odlučila je staviti ključ u bravu tog kina iako se već tada znalo da nije određeno kad će početi, kako će izgledati, ali ni koliko će koštati njegova obnova.
poster
Radovi na kinu počeli su tek godinu kasnije i spominjalo se tada da će biti u funkciji do kraja 2022. Predstavljen je i projekt obnove prema zamisli arhitekta Alana Brauna, a on je predviđao vraćanje prvotnog izgleda iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada su braća Müller sagradila kino koje se tada zvalo Balkan Palace."
"Bio je kraj svibnja 2019. godine kada je u kinu Europa prikazan posljednji film. Simbolično, bila je to 'Posljednja kino predstava' Petera Bogdanovicha. Gradska vlast, na čelu s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem, odlučila je staviti ključ u bravu tog kina iako se već tada znalo da nije određeno kad će početi, kako će izgledati, ali ni koliko će koštati njegova obnova.
poster
Radovi na kinu počeli su tek godinu kasnije i spominjalo se tada da će biti u funkciji do kraja 2022. Predstavljen je i projekt obnove prema zamisli arhitekta Alana Brauna, a on je predviđao vraćanje prvotnog izgleda iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada su braća Müller sagradila kino koje se tada zvalo Balkan Palace."
Još jedino kina koje su povijest našeg grada su Kinoteka i Grič koja te privatizacijska pljačka nije uspjela satrat ali slučajevi kancerogenog tkiva u državi idu i dalje od toga i u samim reakcijama na neke kazališne/filmske/televizijske projekte.
3
Krajem lanjske godine u zadnjem postu sam tipkao o problemu mentaliteta palanke koji poziva na zabrane i cenzure predstava redatelja kao što je Frljić i taj udar na slobodu drugih proglašavaju "vrijeđanjem" i "napadom i ograničavanjem njihove slobode" o samoj apsurdnosti tog koncepta je bila glavna premisa iz koje je dan taj post a živi primjer kompromitacije stvarnosti onakva kakva i je je približen kroz predstave "genijalna prijateljica" i "don Juan" kao dvije drame koje problematiziraju palanački mantalitet svaka iz svog kuta i na svoj način a isto tako su istinitost kako kazališnog materijala tako i mog posta najbolje potvrdile neke reakcije na njih. Majstor iz Zavešćaka je onda dobio poriv ostaviti infantilan nebulozan i s mozgom pozdravljen komentar koji veze s vezom nema i izvan svakog konteksta i poante posta što bi da nije žalosno bilo urnebesno smiješno.
"Umjetno-(st)
a ne izvorno prirodno....što je to?
Sintetički signal a ne stvarni priorodni koji izvire iz univerzuma
ili ti poruka dokonih gradskih besposličara koji pokušavaju
dati sebi važnost zaplićući se iluziju nestvarnih imaginacija.
Da i to je život gradske sredine na usijanom asfaltu.
Fikcija koja je zarobila čovjeka otuđila ga od sebe samoga
nataknuvši mu masku osobe , ličnosti , persone
i učinila ga robom sistema.
Moj blagi naklon umjetni(ci)"
a ne izvorno prirodno....što je to?
Sintetički signal a ne stvarni priorodni koji izvire iz univerzuma
ili ti poruka dokonih gradskih besposličara koji pokušavaju
dati sebi važnost zaplićući se iluziju nestvarnih imaginacija.
Da i to je život gradske sredine na usijanom asfaltu.
Fikcija koja je zarobila čovjeka otuđila ga od sebe samoga
nataknuvši mu masku osobe , ličnosti , persone
i učinila ga robom sistema.
Moj blagi naklon umjetni(ci)"
Imao sam na to par konstruktivnih i argumentiranih replika-može se kliknuti pa vidjeti ali nije koristilo ali nisam ih niti pisao zbog takvih nego da se pobije tu šuplju dekontekstualizaciju o umjetnosti o kojoj očito je dotični nema blage veze da kažem to najblaže što mogu.
4
A negdje istovremeno i na istom mjestu u odgovoru NF-u sam replicirao jedan školski primjer desnog primitivizma kad je bila aktualna serija iz HBO-Europe produkcije "uspjeh"
"Ma da, svi ti SS likovi operiraju na sličnim mentalnim sklopovima. Dat ću jedan konkretan primijer kad je izašla serija "uspjeh" premijerno je prva epizoda emitirana na nekom youtube kanalu i naravno premijerno sam pogledao pa sam nakon toga skrolao u komentare i imao što čitat. Replicirao sam kratko-desničari po običaju baljezgaju pizdarije. Na što sam dobio repliku "ako se nekome nešto ne sviđa-automatski je desničar?" Pa sam morao crtati i onima koji su pali s marsa zašto su to desničari. "Pogledaj kakva su to etiketrianja u komentarima počevši od toga kak sraćkaju da se "previše psuje zašto se psuje itd to su takvi licemjerni mantalni sklopovi koji se zgražavaju nad psovačinom a svaka druga riječ im je neka psovka-a psovke su realnost pa normalno da će ih ozbiljna serija imat. Pogledaj druge "argumente" "Tanović je jugoslavenčina" "sramota za Hrvatsku" "samo se pljuje po Hrvatskoj"...zar takve šuplje izjave ne dolaze isključivo iz desnog političko-ideolloškog tabora.? Da se nekome nešto ne sviđa a da ne mora nužno biti pripadnik desno-konzervativnih struja stoji samo je bitna razlika u tome kako argumentira (ili ne argumentira) svoje nesviđanje. A ovdje je očito kakve se prizemne etikete lijepe na konto redatelja i samog projekta kao takvog-ne postoji nikakav konkretan argument zašto im se ne sviđa u čemu su kratki spojevi što točno ne odgovara scenografski/režiserski/redateljski samo priglupa ideološko-politička prizemna etiketiranja za koja je očito da ne mogu doći od nijednog drugog mentalnog sklopa nego od desnog. Stvar je kristalno jasna"
A to o čemu sam se referirao u odgovoru na njegov komentar je bio slučaj premijernog emitiranja prve epizode dotične serije na nekom youtube kanalu. Svi negativni komentari su imali identičnu šablonu pljunuti isti princip "argumentacije" zašto serija ne valja. Naravno ne zato jer stvarno ne valja i jer bi imali uvjerljive argumente samo infantline prizemne mantre o "jugoslavenima" "mrziteljima hrvatske" "previše su psjue" i slične šuplje nebuloze nego je to čista želja da projek bude stvarno loš. A jesam naredao postova i postova o tom projektu ostavio je jak dojam realizma našeg koruptivnog društva.
5
Iz najave serije četvoro totalno nepoznatih ljudi spojit će jedan tragičan događaj. Brzinski sadržaj u kratkim crtama svake od epizoda.
TELEGRAM
Prva epizoda je klasično upoznavanje glavnih protagnonista-njih četvoro jedna od njih je srednjoškolka u vezi sa sinom lokalnog dilera ostali su dvoje mladih sa svojim obiteljima i arhitekt koji je zaposlenik bogatog poduzetnika u mutnim kombinacijama. Oko njega je prva zanimljivost što počinje preispitavti svoju savjest i odmicati se od ilegalnih (a lagaliziranih) radnji što se ne sviđa glavnom i najgorem antagonistu kroz svih 6 epizoda sezone. Elem između srednjoškolke i njenog dečka izbije tučnjava a njih troje iz komplente priče su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu (ili obrnuto ovisi iz kog kuta se gleda) uglavnom situacija rezultira ubojstvom sina mafijaša (u samoobrani) i to je situacija koja ih je spojila. Nije problem zakonska odgovornost ispostavit će se već krajem prve ili u drugoj epizodi nego u tome što je sin moćnog krimosa koji će ići na osvetu.
USPJEH FACEBOOK
Tu počinje zaplet da ne idem sad predaleko referirat ću se na događaje koji se odigravaju do finala serije. Glavna inspektorica istražuje poduzetnika Luju Kralja za kojeg je sigurna da je 5 godina ranije (2013 serija je iz 2018 a i radnja je u toj godini) naručio ubojstvo njene sestre jer je otkrila nepravilnosti u njegovom poslovanju. Na neki način ona ima krivu pretpostavku da je ubojstvo sina narko-dilera povezano s Kraljem dogodilo se paralelno sa njenom istragom Kralja i njih četvoro postaju pokretne mete glavni osumljičeni za ubojstvo po nalogu a radilo se o ubojstvu iz samoobrane. Kako epizode idu dalje i njih četvoro sve više postaju povezani-Kraljev arhitekt sve više postaje udaljen od mutnih poslova zbog čega i on i njegova ekipa postaju i njegove mete. Mutni poslovi sumnjive transkacije i poduzetništvo sve je obuhvaćeno polarizacija u društvu legalizirani lihvari kao što su ovršitelji. Psuje se-psuje se i u reali. Ima nasija-sreća da ga u reali nema. Govori se o sumnjivim poslovima i nedodirljivosti zajebanih igrača-a toga isto nema u stvarnosti to su paranoje i deluzije. Naravno problem je vrhunski televizijski projekt koji je na napretenciozan način ocrtao realnost jer "mrziti sve hrvatsko" znači svaki oblik prepoznavanja i nazivanja stvari pravim imenom.
6
Ali ima još, neću se zadržati samo na tome, upala mi je u oko vijest baš iz tog nedavnog vremena koju godinicu unazad kad je serija bila aktualna (mislim i sad je projekt je star tek 6 godina a tema je nažalost uvijek aktualna) promaklo mi je onda ali mi se pred koji dan k'o na pladnju servirala- intervju koji ovdje neću navesti da se ne pretvori u bombardiranje od strane onih ograničenih koje jako ovakve serije pikaju u živac samo ću izdvojiti jedan moment intervjua kad su pitali jednu od glavnih glumica na projektu o Jugoslaviji.
"Svi likovi i institucije koje se pominju u seriji su izmišljeni, a svaka sličnost sa stvarnim događajima slučajna. Ipak, čini se da nije slučajna očigledna povezanost problema ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. S obzirom na to da je ,,Uspeh’’ predstavljen kao prva HBO serija u regionu, kakav je Vaš stav o Jugoslaviji? "
Nebulozno pitanje na tragu male djece koja vjeruju u djeda mraza postaviti takvo pitanje ali još indikativnije na intelektualnoj razini onih koji su sami protiv nas u sukobu ideologija i iluzija o "državi iz snova" ali ona je imala izvanredan odgovor:
"Zemlje smo koje prolaze agoniju tranzicije, što uključuje širok dijapazon, mutnih voda, kriminal, korupciju, nepotizam, izopačen državni sistem… mnoge sive zone. Što se tiče Jugoslavije, rođena sam 1985. godine, tako da nemam sjećanja na taj period. Ali sam sigurna da ova regija, mora i može bolje od onoga kako sada živimo."
Stvarno to nema nikakvog smisla niti onog totalno do nesnosnosti nategnutog postaviti takvo pitanje generaciji milenijalaca a samo po sebi otvara mi se pretpostavka (malo ću nagađati) da je pitanje i dano iz tog desnog kuta da se svrsta u neku kategoriju "ladicu" po kojoj postoje samo "hrvati" i "komunjare". Iako je izvor srpski princip je u svemu isti. Još da dodam dotični bezveznjaci su samu epizodu serije komentirali kroz filtar Tanovićeve ideološke pozicije što je irelevantno za ocjenu same serije kao takve. Problem je što je projekt od strane blesana dočekan na nož kroz te ideološke okvire i pozicije. Ni jedan njen aspekt se ne bazira na ideološkim pizdarijama od prije 100 godina smješten je u sadašnjost i problematizira istu. Suvremena projekcija svega o čemu se šuti kompromitantan televizijski projekt raznih kapitalističkih beskrupoloza na pozicijama moći u sustavu koji ima zakone koji njima idu na ruku. Stvari koje se guraju pod tepih su ovdje izvučene na svjetlo dana. "Uspjeh" nije serija ideoloških pitanja nego ocrtavanje mračne strane Hrvatske onakvo kakvo i je a može se primijeniti i na kompletan Balkan. Komentirao sam i na linkanom Starrynom postu da postoji potencijal za bolje, ali se ništa ne mijenja bar ne na bolje a serije poput ove baš podižu svijest o brutalnoj realnosti koja svima koji komentiraju negativno smeta u principu smeta im ne realnost nego što se ista ističe kao nešto negativno a to zna se-može biti samo "mržnja svega hrvatskog". A jedna od rijetkih pozitivnih strana su nam kinematografija i kazališta to predstavlja jednu od najboljih strana stavka koja nešto mijenja na bolje.
7
"Uspjeh" je ostvario uspjeh u svakom smislu prolaznosti, vrhunskoj gledanosti i ne znam što je zapelo da se druga sezona nije realizirala a prva sezona je zaključena raspletom priče koji ostavlja jednu stavku otvorenu kao zaplet za drugu sezonu. Nažalost sve što vrijedi zapne. Ova serija je čisti realizam obiteljsko nasilje mutni poslovi mito korupcija visoka politika nedodirljivi sve što je negativno u hrvatskom društvu stavljeno je na metu problematizacije. Poanta serije kao i druge i sedme umjetnosti je katarza potenciranje introspekcije i podizanja svijesti o onome kakva je stvarnost. Reakcije panjeva u komentarima na premijernuu prvu epizodu samo pokazuju i dodatno potrvđuju istinitost onoga što je u njoj jer ništa ne može biti bolja potvrda od reakcija i šupljih konstrukcija na prepoznavanje stvari kakve jesu i nazivanja istih pravim imenom.
8
A ima već dosta godina od toga sam čuo još jednu šuplju izjavu. Kao "zašto se o tome govori zašto je to materijal za film/seriju/predstavu?" kao praviše je toga i u stvarnosti. A što bi trebalo? Izmišljati bajke o "društvu iz snova" koje je raj na zemlji? Likovima kao što su komentatori ispod premijerno emitirane epizode nije problem što toga ima nego što to netko prepoznaje i ističe kao problem. Ista meta isto odstojanje na relaciji njih i onih kojima je nazivanje stvari pravim imenom "mržnja Hrvatske" Isto ću se referirati na jednu rečenicu iz nedavnog intervjua "bez ljudskosti i suosjećanja smo izgubljeni" "Uspjeh" posredno ima materijala i za tu premisu. Likovi bez empatije i krimosi poput ovršitelja su ovdje primjer toga. Aktualno godinama i godinama prije serije a biti će jebiga i godinama i godinama nakon.
9
Prepoznavanje i nazivanje stvari pravim imenom.
24 EXPRESS
Serija je ispunila svoju svrhu "prikazati realnost kakva je ali i ne gorom od toga" i stvarno bez forsiranja i dodavanja to je i uspjelo. Ali ono što još dodatno želim istaknuti je da je serija emitirana i po svim zemljama Balkana (i nekim Europskim van Balkana) i u njoj se prepoznaje ne samo Hrvatska nego i Srbija Bosna i sve post-Jugoslavenske zemlje osim možda Slovenije koja je daleko ekonomski i socijalno sređenija od nas. Ovakve stvari su ono što radi pozitivne promjene samo to moroni nisu u stanju svatit.
_______________________________________________________________________________________________
Inače prvih 6 epizoda su bili kao neka vrsta probnog balona-da se vidi prosjek gledanosti i naravno-premašio je sva očekivanja. Zaključivanje prve sezone je izvanredno odrađeno tako da se jedan slučaj zatvorio (iako s nekim otvorenim pitanjima) a drugi otvorio koji je trebao biti materijal za drugu sezonu. U svako slučaju i ova jedna je izvanredno (is)projicirala stanje stvari kakvo je. Nije čudo da nije emitirana na HRT-U s obzirom na navedeno stanje nazivanja stvari pravim imenom. I ispod premijernog videa nije falilo glupih neargumentiranih reakcija koji bi fijasko tek bio da je serija emitirana na nacionalnoj televiziji. HBO Europe je prepoznao potencijale samo niti to nije očito bilo dovoljno na jednom instagram profilu sam gledao nedavno objavu u trowback fotkama setovskim sa konstatacijom apropo druge sezone koja nije realizirana da "sve što vrijedi samo prekinu" sve što daje realnu sliku stanja u društvu. Poanta je da ovakve stvari adaptiraju realnost i podignu svjest o njoj da bi se nešto promijenilo na bolje a ovo je izvanredan materijal za to. Sličan princip kao sa glumcima kad kreiraju svoje uloge
"Blanka je u seriji lik koji nema majku, tata ju maltretira i zlostavlja i nema osobu kojoj se može povjeriti. Kako navodi Tara, morala je biti svjesna da Blanka ima zid i da tako funkcionira. „Nadam se da će ovo doprijeti do tih djevojaka koje imaju probleme, da se osjećaju da nisu same i jedine kojima se to događa. Meni se to nije dogodilo, ali nažalost ima cura kojima je, samo da se to poistovijeti, da se može izaći iz toga.“
Nadam se da će ovo doprijeti do tih djevojaka koje imaju probleme, da se osjećaju da nisu same i jedine kojima se to događa."
"Ja mogu pokušati razumijeti i suosjećati, a taj događaj koji joj se dogodio je stvarno nešto radi čega se želite vratiti u prošlost. U samo jednom trenutku život koji je Vinka živjela je nestao. Meni je ovo bio ogroman izazov. Prvenstveno jer ta situacija i oni događaji koji uslijede nakon toga su nevjerojatni i ja osobno ne znam kako bi to preživjela. Naravno, lakše je uz scenarij. Ta osoba me strašno intrigrirala pa sam tražila suosjećanje. Ona mi je bila lik koji sam odlučila prepustiti arhitekturi, od događaja do događaja i od situacije do situacije. Dosta sam se oslanjala na intuiciju.“
„Zadatak glumca je da se nađe u svakoj ulozi, a kojim metodama, to je već zanat. Pitanje je kako pronaći to u sebi. Ja na sreću nisam prošao ta iskustva kao lik u seriji, ali kao glumac negdje moraš pronaći tu emociju. Rekao bi se mogu poistovjetiti s njim, on je jako dosljedan, iskren i to je nešto što ja barem pokušavam biti.“
Po istom principu-kako oni ulaze u uloge i kompletnu njihovu kreaciju što je jedan oblik svojevrsne introspekcije ista je stvar i sa porukom koju film/serija/predstava šalje. Dvije različite a povezane stvari. A u komentarima ispod jedne doduše ne otkrivene kad je bila aktualna ali nebitno za princip druge recenzije bilo je pozitivnih komentara ali opet polovičnih jer pisanih iz pozicije intencionalnog traženja zamjerki.
"Serija je jako dobra – posebno za hrvatske standarde – izvrsni eksterijeri, stvarne lokacije, dobra gluma, glazba, ali… Problem je rasplet serije koji je posve neuvjerljiv, tako da mi je to bilo dosta veliko razočaranje. Scenaristi su ga po mom sudu svojim krivim smjerom za likove (neću u detalje da ne spojlam) baš zeznuli. Ima tu još nekih sitnica, o kojima su drugi govorili no ne bi to uzeo za neko veće zlo, sve serije pate od tih manjih nelogičnosti. No, unatoč svemu, odgledao sam ju u jednom dahu, i svakako bi ju preporučio, zadnjoj epizodi unatoč."
Kontradikcija u izjavama na sve strane. Počevši od pozitivnog dojma 1.hvaljenje na konto režije eksterijera glume... da bi se zapalo u kontradikciju dovođenja u pitanje relevantnosti scenarističkog ostvarenja postavljanjem stvari u poziciju "nelogičnosti" 2.Zaključak u kojem se i pored toga ipak stavlja preporuka iako se ovo prvo ističe kao neka vrhunska relevantnost koja projekt svrstava u nešto s lošim konceptom. Rasplet je napravljen sasvim na drugi princip od ovog koji je istaknut kao problem u komentaru-u pitanju je građevinsko-poduzetnička mafija a glavni negativac-antagonist je bio prvi u lancu (ali ne najviši i jedini) ima još daleko više drugih na puno većim pozicijama moći. Sezona je zaključena njegovim ubojstvom a ostavljena otvorena pitanja na kraju sezone su bila otvorena priča i materijal za drugu sezonu koja jebiga nije realizirana. Ništa nelogično nema u takvom tipu raspleta s otvorenim pitanjima i pozicijama priča ide dalje od tog jednog u lancu krimosa samo je ostavljeno u formi da druga sezona počne na poziciji na kojoj prva završava. To što se sezona 2 nije realizirala je sasvim druga stvar. A bilo je i komentara kakve mi je uvijek drago pročitat.
"Serija ne da je dobra nego je odlična. Barem po momo mišljenju. S obzirom da se radi o domaćoj produkciji, fascinirana sam i grafikom i glumom. Bilo je nekoliko propusta ali to nije ništa što je neoprostivo. Gledam komentare i mislim u sebi, okej, možemo li se bazirati na nešto pozitivno? U redu, bilo propusta, loših trenutaka, ali to će svakako ljudi koji su radili na seriji vidjeti i sami. Nekad se čovjek izgubi u pretjeranoj fokusiranosti na apsolutno sve detalje, pa nešto se i provuče. Mislim da je ovo nešto vrhunsko i nešto najbolje što se u našoj regiji moglo dogoditi. Uvijek sam se pitala kada će se ovako nešto dogoditi. Imali smo pokušaje krimi serija, u BiH je davne 2004. godine počelo emitovanje krimi serije “Crna hronika”, naravno kolpas zbog slabe gledanosti. Ali evo, nešto kontačno po višim standardima. Veliki sam ljubitelj krimi serija i gledala sam ih mnogo, sve su bile američka produkcija skoro i mogu reći da su sa ovom podigli ljestvicu kvalitete u svakom smislu."
Stvarno,jedan od boljih komentara tamo. Ove sitne greške koje su drugima upale u oči pored ovakve glumačke postave scenarija režije i kompleksne teme hrvatske realnosti se u principu niti ne vide a ako se i vide-(p)ostaju skroz irelevantne. Jer je puno toga drugog i ključnog kvalitetno i realistično napravljeno i glavna poanta nema ni jednu falingu. I ono važno iz komentara:naravno da se u koncentraciji na suštinu izgubi fokus sa sitnih sasvim sporednih detalja bolje da je tako nego da je situacija dijametralno suprotna samo kmečavci uvijek nađu neki prigovor.
Adio (2022)
U ožujku '22-e sam imao 2u1 post a njegov drugi dio odnosio se na novi filmski projekt studenata s Verna.
"Ovim putem bi htio skrenuti pažnju na još jednu stvar, ne tiče se serije nego filma, onako da nakon nekog vremena prenesem
neku novost u vezi s tim. Oni koji ovaj blog redovito prate znaju da su na njemu prikazani filmovi kratkog metra ekipe studenata s verna sad je još jedan film te forme u nastajanju, "Adio" a
trebao bi biti vani ovog ljeta. Zasad nema konkretnih informacija o samom filmu, što i realno u slučaju kratkog filma i nije bilo
neko pravilo, oni nemaju tako apstraktnu najavu a kompliciraniji su od onih standardne dužine jer manje je više, treba puno toga
apsolvirat u malo vremena a to je zajebano. Ono što je pozitivno je da ako bude u produkciji verna sigurno će biti objavljen na njihovom kanalu. Na ljeto 2020. sam imao post o jednom od filmova iz njihove produkcije za koji smo Isabelči i ja bili interesenti od prve informacije objavljene o njemu, pronalazak ovog filma je rezultirao daljnjim rondanjem po njihovom kanalu pa se pronašlo još sijaset kratkih filmića."
A ekipa studenata s Verna je u to vrijeme bila izuzetno posvećena psihijatrijskim dijagnozama, baš je prvi od njih bio dotični f 60.3 što je šifra za graničan poremećaj ličnosti. Film je spoj problematizacije odnosa izmmeđu onih koji imaju tako zajebane dijagnoze i ljudi u njihovoj blizini sve u svemu konačan ishod filma je tragičan. Da sad ne ulazim previše u to ovim putem upućujem one koje zanima a nisu gledali da kliknu na vezu i pogledaju. U međuvremenu ja ću se posvetiti još nekim srodnim filmovima iz Vern produkcije. Osim spomenutog f 60.3 u tom periodu prepiski i polemika s Isabelči ona i je otkrila još filmića iz Verna koji imaju tu konotaciju psihologiziranja. "call centar" crnjak o studentu koji radi u pozivnom centru i pošto poto mora prodati muda pod bubrege a igrom slučaja s druge strane linije dobiva suicidalnu stranku. Iako nije definirano konkretno što je iz psiho-dijagnoza talona u pitanju. Ali prije tog filma ja sam iskopao dijagnozu film koji se bavi psihološkim profilom piromana a preokret u radnji je sasvim naočekivan-i psihijatar je latentni piroman. Kompleksne teme je uzela ekipa iz Verna na tapetu o kojima se previše ne govori. U postu kako protagonisti postaju antagonisti sam imao referencu na konkretne stavke iz filma.
"Na jednom postu iz ljeta 2020 nakon što se napokon nakon dugo vremena (skoro godinu) pronašao dugo očekivani film s Isabelči sam imao polemiku i o njemu samom i o drugim filmskim projektima studenata s verna, jedan od njih je bio i ovaj "dijagnoza" oko kojeg smo isto izvčlačili citate koji su istovremeno komični zabavni i tragični. Stvar je u tome, nisam htio ranije spojlat film ali sad je druga situacija po principu cilj opravdava sredstva ću napraviti iznimku. Stvari dobiju neočekivani preokret: piroman psihijatra pročita kao latentnog piromana,stvari su očito vodile tome, uzeo je njegov slučaj (slučaj piromana,prvi put u karijeri ) ispituje postavlja pitanja na razini degutantnog kako razgovor ide sve dalje i u jednom trenutku stvar se kompletno razotkriva-psihijatar ima isti poremećaj potpaljivanja požara. Upečatljiva je scena kad piroman postavi protupitanje/konstataciju "meni postavljate pitanja koja sami sebi postavljate" Od početka filma, psihijatar je pozitivna uloga (protagonist) piroman negativna (atagonist) a stvar onda dobije preokret, kad piroman (negativac, atagonist) kompromitira psihijatra (pozitivca, protagonista) kao piromana, njegova uloga kao da se izmijenjuje iz pozitivne u negativnu a slučaj u početku nije izgledao tako. Kod prvog gledanja skroz me zaokupiralo, izgledalo je obećavajuće očekivati se moglo svašta ali ovakav obrat nisam. A to kolika je film ispao senzacija dovoljno govore dojmovi o njemu. Ali osim ovog ima i jedan drugi slučaj u kojem su stvari malo kompleksnije."
F 60.3 call centar dijagnoza...sva tri filma iz drugih kuteva se bave psihološkim profilima suicidalcima piromanima graničnim poremećajem ličnosti. "Adio" je najavljen kao film sa tom konotacijom ali sasvim specifičnom. U podlozi gore navedenih filmova je sama psiho-dijagnoza a u ovom je tema prešla u konkretnije šire okvire. A imao sam krajem 2020-e najavu zadnje seanse doduše ovaj nije iz produkcije Verna-isto domaći projekt ali glumljen na engleskom jer je rađen za premijerno emitiranje u Engleskoj. Tu je bila riječ o pacijentu kome nema pomoći ne podvojenoj nego popetorenoj ličnostiSad ću ubacit video pa dojmove iznesite sami.
Dok vi gledate ja ću se baciti na rezimiranje da sve bude po ps-u bez spojla. Konkretna razlika između gore navedenih filmova i ovog je u tome što psiho-dijagnoze nisu glavna referentna točka problematizacije nego posredna s onom glavnom. Ali i pored toga opet su psihološke stavke uključene. Europska i svjetska premijera filma adio
"Nakon projekcija u Makedoniji, Velikoj Britaniji i Hrvatskoj, film je u kolovozu odnio i svoju prvu nagradu publike na 3. Ciklop Film Festivalu u Benkovcu, a u studenome se očekuje premijera filma u New Jerseyu na Student World Impact Film Festivalu.
Podsjetimo, „Adio“ govori o patnji koju osjeća bolesnik, ali još važnije o onoj koju osjeća njegovo okruženje, odnosno njegovi bližnji te o posljedicama s kojima se nose."
Podsjetimo, „Adio“ govori o patnji koju osjeća bolesnik, ali još važnije o onoj koju osjeća njegovo okruženje, odnosno njegovi bližnji te o posljedicama s kojima se nose."
To je glavna referentna točka filma koja potencira i neke psihološke impulse.
VIDEO
Mladi i zabava-uvod je neki plesnjak u disku sve je vodilo tome da je u pitanju prepijavanje a njegov pad u nesvjest potenciran je ozbiljnom boleštinom. Imao sam od ranije neke relevantne izvore koji daju natruhe informacija o filmu i to mi je otvorilo premisu da je kompletan film psihološki što i je ali iz drugog kuta.
"The movie Adio shows us the pain which the main character is going through, but more importantly it shows the pain that his surroundings, family and loved ones are feeling and the consequnces they need to cope with."
Film je u određenim scenama koncipiran retrospektivno u nekim kadrovima svima u priči su zajednička poveznica reakcije na
stres.
VIDEO
Šokovito takva teška dijagnoza kod tek punoljetnog klinca. Prva obrambena reakcija je poricanje ozbiljnosti situacije i tu počinje psihološki aspekt filma. Ali ne projicira se samo na njega nego i na sve u njegovoj blizini u njegovom krugu ljudi. Svakim kadrom tenzije se daju rezat nožem dok ga ne uvjere da pristane na kemoterapiju. Baš su morali uzeti gadnu zajebanu boleštinu kao podlogu za priču ali psihološke situacije koje je to potenciralo su živopisne i realistične. Seansa kod psihijatrice je situacija kroz koju ne prolazi glavni protagonist filma nego jedan od njegovih prijatelja.
VIDEO
To je dio koji je u kompletnom filmu zanimljiv i stavljen u problematizaciju. Ne reakcije glavnog protagonista koje su očekivane prva faza poricanje druga previše zajebancije i nakon što se uvjerio da je dijagnoza točna nego tog njegovog prijatelja. Ovdje počinju razno-razne psihološke finese. Za razliku od linkanih filmova iz ekipe Verna (i jedan koji nije ali je isto psihološki) ovdje je pacjent psihički zdrav, nema dijagnozu osim stresa trenutne situacije u kojoj je i eventualne depresije. Dolazak na seanse je oblik prevencije da totalno ne ispali psihički što je i indikativno po samoj situaciji u filmu i po toku seanse same.
free online image hosting
VIDEO
Dramatična scena vjerovatno jedna i od najdramatičnijih-bar iz mog kuta iako na prvu izgleda monotono nabijena je napetostima koje lagano izlaze van. U principu kako se sve više film odmata on traži nekog posrednika kako će pomoći prijatelju što nije izvedivo-on mora pomoći sebi zato i je na seansama na što i psihijatrica skreće pažnju. Kompleksnost situacije je u tome što ima koktel razno raznih misli i indikativno je od početka filma da seansa od početka nije išla tako blistavo kako je na kraju davalo naznake da ide na bolje. To je princip koji mi je kod ovog filma specifično zanimljiv i ovdje ću se još usporedne ralacije radi vratiti na primjere filmova od gore ali prvo ću skrenuti pažnju na vijest o nagradi publike vjerovatno post-premijerno 2022.
"
Dirnuti pričom i iskrenim emocijama publika je odabrala u konkurenciji od 24 filma iz Slovenije, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine film mladog filmskog redatelja Karla Gagulića.
Film Adio govori o patnji koju osjeća bolesnik, ali još važnije o onoj koju osjeća njegovo okruženje/njegovi najbliži i posljedice s kojima se nose.
Karlo Gagulić rođen je 2000. godine, student je Sveučilišta VERN, smjer Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje. Već se 11 godina aktivno bavi kazališnom glumom u Zagrebačkom kazalištu madih, a od 2019. počinje se baviti filmskom režiju kada i režira svoj prvi kratkometražni dokumentarni film "U svijetu anđela" koji je bio premijerno prikazan na Four River Film Festivalu u Karlovcu, kao srednjoškolski film. Godinu dana kasnije, Karlo režira svoj prvi igrani film "Brod u boci" koji je ujedno rađen i za prijemni na Sveučilištu VERN kojeg i uspješno upisuje. Film je osvojio brojne nagrade diljem Hrvatske, osvojio je i Grand Prix na drugom izdanju Ciklop Film Festu. Osim što je osvojio nagrade, film je uvršten u obaveznu literaturu filmske nastave, gdje srednjoškolci na satovima Hrvatskog analiziraju film."
Film Adio govori o patnji koju osjeća bolesnik, ali još važnije o onoj koju osjeća njegovo okruženje/njegovi najbliži i posljedice s kojima se nose.
Karlo Gagulić rođen je 2000. godine, student je Sveučilišta VERN, smjer Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje. Već se 11 godina aktivno bavi kazališnom glumom u Zagrebačkom kazalištu madih, a od 2019. počinje se baviti filmskom režiju kada i režira svoj prvi kratkometražni dokumentarni film "U svijetu anđela" koji je bio premijerno prikazan na Four River Film Festivalu u Karlovcu, kao srednjoškolski film. Godinu dana kasnije, Karlo režira svoj prvi igrani film "Brod u boci" koji je ujedno rađen i za prijemni na Sveučilištu VERN kojeg i uspješno upisuje. Film je osvojio brojne nagrade diljem Hrvatske, osvojio je i Grand Prix na drugom izdanju Ciklop Film Festu. Osim što je osvojio nagrade, film je uvršten u obaveznu literaturu filmske nastave, gdje srednjoškolci na satovima Hrvatskog analiziraju film."
Kompleksan triler o akcijama i reakcijama sa psihološkom konotacijom u samo 22 minute. Ali stalo je i u još kreće forme pitanje psiholoških dijagnoza. U f 60.3 je sve rezimirano u 9-10 minuta u 9 seansi je isto neko optimalno vrijeme "dijagnoza" priča o piromanu i psihijatru koji se ispostavlja latentni piroman ima i humorističnih izjava iako je ozbijan film. Elem za Ivu je uloga u "adio" treća po redu uloga psihijatrice u prvom primjeru situacija je problem graničnog poremećaja ličnosti kod tinejđerice a kako stvari stoje niti njena obitelj a niti psihijatrica to ne uzimaju previše ozbiljno što na prvu i ispada tako da je situacija pod kontrolom do zajebanog preokreta na kraju. Drugi slučaj pacjenta ne podvojene nego ne-znam-kolko ličnosti problematizira i to ali u filmu-i to je situacija iz koje nema izlaza niti za pacjenta niti za nju kao psihijatricu a plus to i ona i pacjent se lome pucaju pod pritiskom. "Adio" je sasvim drugi slučaj i druga pozicija pod pritiskom situacije teške boleštine kod najboljeg prijatelja pacjent traži psihološku interakciju da se ispuca od stresa što se do trenutka kad glavni protagonist umire ipak pokaže kao uspješna seansa. Film nije izravno psihološki kao ovi navedeni ali ima i taj psihološki konstrukt situacija koju je potenciralo fizičko stanje.
-"Drago mi je da si bio uporan i da vas je poslušao, nekad u životu treba bit uporan ali mi smo i dalje ovdje da bi pomogli tebi. Da ti radiš na sebi. Kako spavaš u zadnje vrijeme"?
Retrospektivno koncipiran film, prva seansa je bila posredno sa događajem s izlaska nakon što je saznao za prijateljevu dijagnozu a situacije koje govori na seansama se vraćaju kao flash-scene. Druga scena seanse je nakon što se situacija promijenila (nakon što ga nagovoriše na kemoterapije) a psihijatrica mu skreće pažnju na važno stvar-da on prvo mora pomoći sebi.
-Ja sam tu da rješavam tvoje probleme a ti si tu za Lea.
U ovome je poanta prvo moraš pomoći sebi. Koktel misli u glavi panika depresija sve se reflektira na njegov život zanimljivost mi je taj problem koji ima on je u principu poanta i glavna referentna točka filma psihološke akcije i reakcije pod pritiskom što je osvježenje u filmovima iz Verna sa psihološkom podlogom. U ovom je poanta prevencija kompleksnijih psiholoških stanja (s te psihološke strane priče) što je ključna razlika a u drugu ruku iako dijametralno suprotan svim ovim rezimiranim filmovima ima poveznica s njima u natruhama.
VIDEO
Sve u svemu ova situacija me jednim djelom poprilično asocirala na situaciju pucanja pod pritiskom. Oni koji me prate sjećaju se početka godine i postova o kazališnom projektu "nestajanje" koji sam zbog kompleksnosti dijelio na serijal od 3-4 posta. Ovdje ću se prigodno referirati na recimo treći individualne refleksije osobnih nestajanja koji je bio specifično fokus na uloge obitelji glavnog antagonista i njihov progres nestajanja pod pritiskom života s istinom.
10.Karlo Vjera, Tea kod kuće premještaju stolce oslobađaju prostor Tea je obukla minimalnu haljinicu s križem oko vrata.
"TEA-Mislim da je sad za to skroz prekasno.
VJERA-E tu se slažemo. ljudi stižu ajde požurite malo.
KARLO-Ti ćeš zbilja ovako dočekati goste?
VJERA- (Tea slegne ramenima)
VJERA-I baš bi mogla pitati tatu kako je sinoć bilo na dodijeli.
TEA-I tata, kako je sinoć?
KARLO-Vruće kao u pećnici Hvala na pitanju
TEA-Ovo s moje strane je bila ironija umotana u pristojnost
KARLO-A ovo s moje strane pristojnost umotana u ironiju. (Tea se nasmije)
KATICA-(Izvan scene) Gospođo ovaj stol desno je za predjela?
VJERA-Katice dođem za tren samo da ovo tu...Tea pomozi mi (Tea pomaže mami pomaknuti fotelju)
TEA-Mislim,zašto da te pitam kad zapravo sve znam. Rektor ti je stavio tu zlatnu medalju oko vrata i ti si bio strašno ponosan i ja mislim da je to sasvim u redu zbilja. Svaki čovjek koji kroz život preuzima odgovornost u nekom trenutku želi priznanje i zasluge. I to nema veze s taštinom. To jednostavno znači da vrijediš. i da se cijeniš i da se ne želiš prodati za sitniš. A to mi je skoro simpatično
(trenutak)
TEA-Ili?
VJERA-(Karlu) Dobro kog smo mi to pobogu stvorili?
TEA-Dok za razliku od tate koji čvrsto stoji s nogama na zemlji
KARLO-Baš ti hvala
TEA-...Ti i mama i dalje čitacvo vrijeme sa subjektivnim idealizmom, ali ja to razumijem zbilja jer to tako jednostavno moraju svi, pa makar na marginama žive od umjetnosti.
VJERA-Ma daj, ja mutim s idealizmom?
KARLO-(Vjeri) Nemoj se sad još i upecati na-
TEA-A kako bi ti drugačije nazvala tu izložbu koju spremaš u umjetničkom paviljonu?
VJERA-Austrijski ekspresionizam je sve samo ne mutan. I molim te prestani biti tako strašno samodopadna to je jako nezrelo.
TEA-Ako nije mutan onda je degradiran
VJERA-A ovo mi zapravo uopće nije smiješno
TEA-Ozbiljna sam
VJERA-Nisi
TEA-Nemam problem s estetikom nego s ideologijom koja se sakrila iza nje iza Schilera i-
VJERA-Schilea, Tea! probaj misliti malo svaka ideologija ti prvo ospori estetiku.
TEA-A znaš što je estetika bez ideološkog pozicioniranja?
VJERA-Zašto ja uopće-
TEA-Majka bezličnog kozmopolitizma (Vjera se nasmije)
KARLO-Tea-
TEA-Znaš tako se i baka smijala.
VJERA-A sjećaš se bake?
TEA-Sjećam se da se smijala.
VJERA-Čemu?
TEA-Histerično se smijala. A za to ne treba povoda."
HNK ZAGREB
Ovdje sam stavio fokus na "nestajanja" Karlove obitelji posebno kćeri a koja je produkt pucanja pod pritiskom života s istinom. Povezujem situaciju iz predstave sa filmom jer i tu vidim situaciju pucanja pod pritiskom što se reflektira i na samoj seansi a koja je donekle uspješna da totalno ne ispali na živce pod pritiskom situacije u kojoj je njegov prijatelj a samim time i svi u njegovoj blizini. Iako je kraj tragičan ipak psihološki aspekti ispucavanja su ovdje ispali kao uspješna metoda psihičkog olakšavanja. Prevencija od pucanja pod pritiskom situacije i to je ovdje iz mog kuta u principu glavna referenca filma. Isto kao u "nestajanju" drami koja na prvu adaptira nestajanje samo jednog a posredno i više njih-koji su seksualno zlostavljani kao djeca istovremeno su u igri i nestajanja lomovi i pucanja i članica njegove familije. Godinama nakupljane frustracije života s istinom u podsvjesti su napravile svoje. A prva asocijacija mi je kod filma bila-gledanjem same scene psihoseanse je da sve vodi tome okidaču koji će puknuti pod pritiskom samo u daleko manjem intenzitetu kad se o problemu izravno govorilo. Film je kompleksan na više razina uzeo sam u rezimiranje ovu jednu koja mi je osobno najzanimljivija i u kojoj vidim glavnu poantu ako se otvori još koja pozicija nije isključen i serijal. Ali ima i još jedan razlog zašto povlačim relaciju sa "nestajanjem" zbog tog psihološkog aspekta i kompleksnosti realizacije a što dodatno ide u prilog i da su pripreme za "nestajanje" bile u suradnji sa psihologicom da bi više i kvalitetnije ušli u bit i pozicije iako je u principu psihologija samo jedan mali dio-u središtu su psihičke rane a i situacije u filmu su zapravo psihičkog pitanja u principu. To je neka zajednička relacija između predstave i filma inače totalno nepovezanih ali da ja ne ulovim neku nit i skalpelski ne iseciram u milimetre to ne bi bio Teatralni. U svakom slučaju filmsko osvježenje u talonu Vernovih filmskih adaptacija psihijatrije i potrebni.
Portret
Sasvim sigurno se pitate zašto ne objavljujem postove. Brat bratu od zadnjeg je prošlo više nego ikad ranije. Nije to do manjka inspiracije zapravo je i to ali PORTRET / Luka Alagić from Marin Nekic on Vimeo.
samo jednim manjim djelom. Najviše manjak vremena izdogađale su se privatno neke prijelomne stvari što mi nije ostavilo puno prostora da se posvetim gledanju domaćih filmskih preporuka dobivenih od relevantnog izvora čije mišljenje i ukus jako cijenim a i kazališna sezona počinje tek na jesen. Elem ulovio
sam malo vremena da se vratim na neke "stare" stvari. Ako se tko još sjeća 2021. sam na blogu zaključio sa promotivnim infom o filmu i predpremijernimm videom za "genijalnu".
Poanta tog posta-iz onog filmskog kuta je bila najava novog filma kratkog metra u obliku showreela što je bio jedini minus u kompletnoj priči-da je film nedostupan kao
komplet(an) nego postoji bar zasad u obliku showreela. Novost u vezi istog je da je premisa kako se radi o showreelu bila savršeno pogrešna premisa jer ne
radi se o showreelu nego o filmu specifičnih koncepata po principu neverbalnih interakcija.
Stvar je u tome da sam iz povjerljivog izvora našao pravo stanje stvari apropo filma sa indikatorom da traje 5 minuta a sama dužina videa odgovara relevantnosti toga kako piše na dotičnoj stranici. Prvi film takvog koncepta u kojem glumačke interakcije ne uključuju verbalizam zato mi je i bila pretpostavka da se radi o showreelu.
"Film prati protagonista koji, ne shvaćajući da je izmišljeni lik u romanu, prolazi kroz klasično herojsko putovanje, čija se svaka faza odigrava u drugom književnom žanru."
Sve odgovara opisu paralelni tokovi razno-razni koncepti situacije mističnost trenutka od prve sekunde kadrova. Sam scenarist filma je i njegov protagonist koji prolazi razne situacije i vremena. Koncepcijski inovativan i moćan razvaljuje specifičnošću spot-koncepta bez verbaliziranja interakcija u scenama. Situacije su koncipirane izmjenjivanjem jednog vremena prostora situacija i ljudi sa drugima i ponovnim forwardima na njih nizanje kadrova za kadrom koji odaju dojam da u nijednoj od situacija on ne može postati protagonist svog života-iako protagonist filma. Realistično proživljava sve na prvu nepovezane situacije koje to i jesu-nepovezane ali samo na prvu. Povezane su po parametru njegove pozicije koja ga stavlja u fiktivni ppoložaj lika iz romana koji realistično sve događaje proživljava kao stvarnost.
VIMEO
VIMEO
Prvo gledanje nepune 3 godine unazad kad je odavalo dojam showreela otvorila su mi se pitanja kako će to izgledati kao kompletan film? Situacije se izmijenjjuju od uobičajenih preko bizarnih do totalno onih iz talona sf-a iskren da budem-guglam o dotičnom filmu od dana kad sam pretpostavio da je ovo showreel i ništa relevantnog nije izalzilo nego samo to kao ishod pretrage dok mi danas nije iskočila informacija da je to film zapravo-neverbaliziranih glumačkih kreacija koja ima specifičnu priču. Evo ovdje ću ponovit video samo ovaj put ga pogledajte kao film ne kao showreel pa izvucite svoje interpretacije.
