Adio (2022)
U ožujku '22-e sam imao 2u1 post a njegov drugi dio odnosio se na novi filmski projekt studenata s Verna.
"Ovim putem bi htio skrenuti pažnju na još jednu stvar, ne tiče se serije nego filma, onako da nakon nekog vremena prenesem
neku novost u vezi s tim. Oni koji ovaj blog redovito prate znaju da su na njemu prikazani filmovi kratkog metra ekipe studenata s verna sad je još jedan film te forme u nastajanju, "Adio" a
trebao bi biti vani ovog ljeta. Zasad nema konkretnih informacija o samom filmu, što i realno u slučaju kratkog filma i nije bilo
neko pravilo, oni nemaju tako apstraktnu najavu a kompliciraniji su od onih standardne dužine jer manje je više, treba puno toga
apsolvirat u malo vremena a to je zajebano. Ono što je pozitivno je da ako bude u produkciji verna sigurno će biti objavljen na njihovom kanalu. Na ljeto 2020. sam imao post o jednom od filmova iz njihove produkcije za koji smo Isabelči i ja bili interesenti od prve informacije objavljene o njemu, pronalazak ovog filma je rezultirao daljnjim rondanjem po njihovom kanalu pa se pronašlo još sijaset kratkih filmića."
A ekipa studenata s Verna je u to vrijeme bila izuzetno posvećena psihijatrijskim dijagnozama, baš je prvi od njih bio dotični f 60.3 što je šifra za graničan poremećaj ličnosti. Film je spoj problematizacije odnosa izmmeđu onih koji imaju tako zajebane dijagnoze i ljudi u njihovoj blizini sve u svemu konačan ishod filma je tragičan. Da sad ne ulazim previše u to ovim putem upućujem one koje zanima a nisu gledali da kliknu na vezu i pogledaju. U međuvremenu ja ću se posvetiti još nekim srodnim filmovima iz Vern produkcije. Osim spomenutog f 60.3 u tom periodu prepiski i polemika s Isabelči ona i je otkrila još filmića iz Verna koji imaju tu konotaciju psihologiziranja. "call centar" crnjak o studentu koji radi u pozivnom centru i pošto poto mora prodati muda pod bubrege a igrom slučaja s druge strane linije dobiva suicidalnu stranku. Iako nije definirano konkretno što je iz psiho-dijagnoza talona u pitanju. Ali prije tog filma ja sam iskopao dijagnozu film koji se bavi psihološkim profilom piromana a preokret u radnji je sasvim naočekivan-i psihijatar je latentni piroman. Kompleksne teme je uzela ekipa iz Verna na tapetu o kojima se previše ne govori. U postu kako protagonisti postaju antagonisti sam imao referencu na konkretne stavke iz filma.
"Na jednom postu iz ljeta 2020 nakon što se napokon nakon dugo vremena (skoro godinu) pronašao dugo očekivani film s Isabelči sam imao polemiku i o njemu samom i o drugim filmskim projektima studenata s verna, jedan od njih je bio i ovaj "dijagnoza" oko kojeg smo isto izvčlačili citate koji su istovremeno komični zabavni i tragični. Stvar je u tome, nisam htio ranije spojlat film ali sad je druga situacija po principu cilj opravdava sredstva ću napraviti iznimku. Stvari dobiju neočekivani preokret: piroman psihijatra pročita kao latentnog piromana,stvari su očito vodile tome, uzeo je njegov slučaj (slučaj piromana,prvi put u karijeri ) ispituje postavlja pitanja na razini degutantnog kako razgovor ide sve dalje i u jednom trenutku stvar se kompletno razotkriva-psihijatar ima isti poremećaj potpaljivanja požara. Upečatljiva je scena kad piroman postavi protupitanje/konstataciju "meni postavljate pitanja koja sami sebi postavljate" Od početka filma, psihijatar je pozitivna uloga (protagonist) piroman negativna (atagonist) a stvar onda dobije preokret, kad piroman (negativac, atagonist) kompromitira psihijatra (pozitivca, protagonista) kao piromana, njegova uloga kao da se izmijenjuje iz pozitivne u negativnu a slučaj u početku nije izgledao tako. Kod prvog gledanja skroz me zaokupiralo, izgledalo je obećavajuće očekivati se moglo svašta ali ovakav obrat nisam. A to kolika je film ispao senzacija dovoljno govore dojmovi o njemu. Ali osim ovog ima i jedan drugi slučaj u kojem su stvari malo kompleksnije."
F 60.3 call centar dijagnoza...sva tri filma iz drugih kuteva se bave psihološkim profilima suicidalcima piromanima graničnim poremećajem ličnosti. "Adio" je najavljen kao film sa tom konotacijom ali sasvim specifičnom. U podlozi gore navedenih filmova je sama psiho-dijagnoza a u ovom je tema prešla u konkretnije šire okvire. A imao sam krajem 2020-e najavu zadnje seanse doduše ovaj nije iz produkcije Verna-isto domaći projekt ali glumljen na engleskom jer je rađen za premijerno emitiranje u Engleskoj. Tu je bila riječ o pacijentu kome nema pomoći ne podvojenoj nego popetorenoj ličnostiSad ću ubacit video pa dojmove iznesite sami.
Dok vi gledate ja ću se baciti na rezimiranje da sve bude po ps-u bez spojla. Konkretna razlika između gore navedenih filmova i ovog je u tome što psiho-dijagnoze nisu glavna referentna točka problematizacije nego posredna s onom glavnom. Ali i pored toga opet su psihološke stavke uključene. Europska i svjetska premijera filma adio
Podsjetimo, „Adio“ govori o patnji koju osjeća bolesnik, ali još važnije o onoj koju osjeća njegovo okruženje, odnosno njegovi bližnji te o posljedicama s kojima se nose."
To je glavna referentna točka filma koja potencira i neke psihološke impulse.
VIDEO
Mladi i zabava-uvod je neki plesnjak u disku sve je vodilo tome da je u pitanju prepijavanje a njegov pad u nesvjest potenciran je ozbiljnom boleštinom. Imao sam od ranije neke relevantne izvore koji daju natruhe informacija o filmu i to mi je otvorilo premisu da je kompletan film psihološki što i je ali iz drugog kuta.
"The movie Adio shows us the pain which the main character is going through, but more importantly it shows the pain that his surroundings, family and loved ones are feeling and the consequnces they need to cope with."
Film je u određenim scenama koncipiran retrospektivno u nekim kadrovima svima u priči su zajednička poveznica reakcije na
stres.
VIDEO
Šokovito takva teška dijagnoza kod tek punoljetnog klinca. Prva obrambena reakcija je poricanje ozbiljnosti situacije i tu počinje psihološki aspekt filma. Ali ne projicira se samo na njega nego i na sve u njegovoj blizini u njegovom krugu ljudi. Svakim kadrom tenzije se daju rezat nožem dok ga ne uvjere da pristane na kemoterapiju. Baš su morali uzeti gadnu zajebanu boleštinu kao podlogu za priču ali psihološke situacije koje je to potenciralo su živopisne i realistične. Seansa kod psihijatrice je situacija kroz koju ne prolazi glavni protagonist filma nego jedan od njegovih prijatelja.
VIDEO
To je dio koji je u kompletnom filmu zanimljiv i stavljen u problematizaciju. Ne reakcije glavnog protagonista koje su očekivane prva faza poricanje druga previše zajebancije i nakon što se uvjerio da je dijagnoza točna nego tog njegovog prijatelja. Ovdje počinju razno-razne psihološke finese. Za razliku od linkanih filmova iz ekipe Verna (i jedan koji nije ali je isto psihološki) ovdje je pacjent psihički zdrav, nema dijagnozu osim stresa trenutne situacije u kojoj je i eventualne depresije. Dolazak na seanse je oblik prevencije da totalno ne ispali psihički što je i indikativno po samoj situaciji u filmu i po toku seanse same.
free online image hosting
VIDEO
Dramatična scena vjerovatno jedna i od najdramatičnijih-bar iz mog kuta iako na prvu izgleda monotono nabijena je napetostima koje lagano izlaze van. U principu kako se sve više film odmata on traži nekog posrednika kako će pomoći prijatelju što nije izvedivo-on mora pomoći sebi zato i je na seansama na što i psihijatrica skreće pažnju. Kompleksnost situacije je u tome što ima koktel razno raznih misli i indikativno je od početka filma da seansa od početka nije išla tako blistavo kako je na kraju davalo naznake da ide na bolje. To je princip koji mi je kod ovog filma specifično zanimljiv i ovdje ću se još usporedne ralacije radi vratiti na primjere filmova od gore ali prvo ću skrenuti pažnju na vijest o nagradi publike vjerovatno post-premijerno 2022.
"
Film Adio govori o patnji koju osjeća bolesnik, ali još važnije o onoj koju osjeća njegovo okruženje/njegovi najbliži i posljedice s kojima se nose.
Karlo Gagulić rođen je 2000. godine, student je Sveučilišta VERN, smjer Filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje. Već se 11 godina aktivno bavi kazališnom glumom u Zagrebačkom kazalištu madih, a od 2019. počinje se baviti filmskom režiju kada i režira svoj prvi kratkometražni dokumentarni film "U svijetu anđela" koji je bio premijerno prikazan na Four River Film Festivalu u Karlovcu, kao srednjoškolski film. Godinu dana kasnije, Karlo režira svoj prvi igrani film "Brod u boci" koji je ujedno rađen i za prijemni na Sveučilištu VERN kojeg i uspješno upisuje. Film je osvojio brojne nagrade diljem Hrvatske, osvojio je i Grand Prix na drugom izdanju Ciklop Film Festu. Osim što je osvojio nagrade, film je uvršten u obaveznu literaturu filmske nastave, gdje srednjoškolci na satovima Hrvatskog analiziraju film."
Kompleksan triler o akcijama i reakcijama sa psihološkom konotacijom u samo 22 minute. Ali stalo je i u još kreće forme pitanje psiholoških dijagnoza. U f 60.3 je sve rezimirano u 9-10 minuta u 9 seansi je isto neko optimalno vrijeme "dijagnoza" priča o piromanu i psihijatru koji se ispostavlja latentni piroman ima i humorističnih izjava iako je ozbijan film. Elem za Ivu je uloga u "adio" treća po redu uloga psihijatrice u prvom primjeru situacija je problem graničnog poremećaja ličnosti kod tinejđerice a kako stvari stoje niti njena obitelj a niti psihijatrica to ne uzimaju previše ozbiljno što na prvu i ispada tako da je situacija pod kontrolom do zajebanog preokreta na kraju. Drugi slučaj pacjenta ne podvojene nego ne-znam-kolko ličnosti problematizira i to ali u filmu-i to je situacija iz koje nema izlaza niti za pacjenta niti za nju kao psihijatricu a plus to i ona i pacjent se lome pucaju pod pritiskom. "Adio" je sasvim drugi slučaj i druga pozicija pod pritiskom situacije teške boleštine kod najboljeg prijatelja pacjent traži psihološku interakciju da se ispuca od stresa što se do trenutka kad glavni protagonist umire ipak pokaže kao uspješna seansa. Film nije izravno psihološki kao ovi navedeni ali ima i taj psihološki konstrukt situacija koju je potenciralo fizičko stanje.
-"Drago mi je da si bio uporan i da vas je poslušao, nekad u životu treba bit uporan ali mi smo i dalje ovdje da bi pomogli tebi. Da ti radiš na sebi. Kako spavaš u zadnje vrijeme"?
Retrospektivno koncipiran film, prva seansa je bila posredno sa događajem s izlaska nakon što je saznao za prijateljevu dijagnozu a situacije koje govori na seansama se vraćaju kao flash-scene. Druga scena seanse je nakon što se situacija promijenila (nakon što ga nagovoriše na kemoterapije) a psihijatrica mu skreće pažnju na važno stvar-da on prvo mora pomoći sebi.
U ovome je poanta prvo moraš pomoći sebi. Koktel misli u glavi panika depresija sve se reflektira na njegov život zanimljivost mi je taj problem koji ima on je u principu poanta i glavna referentna točka filma psihološke akcije i reakcije pod pritiskom što je osvježenje u filmovima iz Verna sa psihološkom podlogom. U ovom je poanta prevencija kompleksnijih psiholoških stanja (s te psihološke strane priče) što je ključna razlika a u drugu ruku iako dijametralno suprotan svim ovim rezimiranim filmovima ima poveznica s njima u natruhama.
VIDEO
Sve u svemu ova situacija me jednim djelom poprilično asocirala na situaciju pucanja pod pritiskom. Oni koji me prate sjećaju se početka godine i postova o kazališnom projektu "nestajanje" koji sam zbog kompleksnosti dijelio na serijal od 3-4 posta. Ovdje ću se prigodno referirati na recimo treći individualne refleksije osobnih nestajanja koji je bio specifično fokus na uloge obitelji glavnog antagonista i njihov progres nestajanja pod pritiskom života s istinom.
10.Karlo Vjera, Tea kod kuće premještaju stolce oslobađaju prostor Tea je obukla minimalnu haljinicu s križem oko vrata.
"TEA-Mislim da je sad za to skroz prekasno.
VJERA-E tu se slažemo. ljudi stižu ajde požurite malo.
KARLO-Ti ćeš zbilja ovako dočekati goste?
VJERA- (Tea slegne ramenima)
VJERA-I baš bi mogla pitati tatu kako je sinoć bilo na dodijeli.
TEA-I tata, kako je sinoć?
KARLO-Vruće kao u pećnici Hvala na pitanju
TEA-Ovo s moje strane je bila ironija umotana u pristojnost
KARLO-A ovo s moje strane pristojnost umotana u ironiju. (Tea se nasmije)
KATICA-(Izvan scene) Gospođo ovaj stol desno je za predjela?
VJERA-Katice dođem za tren samo da ovo tu...Tea pomozi mi (Tea pomaže mami pomaknuti fotelju)
TEA-Mislim,zašto da te pitam kad zapravo sve znam. Rektor ti je stavio tu zlatnu medalju oko vrata i ti si bio strašno ponosan i ja mislim da je to sasvim u redu zbilja. Svaki čovjek koji kroz život preuzima odgovornost u nekom trenutku želi priznanje i zasluge. I to nema veze s taštinom. To jednostavno znači da vrijediš. i da se cijeniš i da se ne želiš prodati za sitniš. A to mi je skoro simpatično
(trenutak)
TEA-Ili?
VJERA-(Karlu) Dobro kog smo mi to pobogu stvorili?
TEA-Dok za razliku od tate koji čvrsto stoji s nogama na zemlji
KARLO-Baš ti hvala
TEA-...Ti i mama i dalje čitacvo vrijeme sa subjektivnim idealizmom, ali ja to razumijem zbilja jer to tako jednostavno moraju svi, pa makar na marginama žive od umjetnosti.
VJERA-Ma daj, ja mutim s idealizmom?
KARLO-(Vjeri) Nemoj se sad još i upecati na-
TEA-A kako bi ti drugačije nazvala tu izložbu koju spremaš u umjetničkom paviljonu?
VJERA-Austrijski ekspresionizam je sve samo ne mutan. I molim te prestani biti tako strašno samodopadna to je jako nezrelo.
TEA-Ako nije mutan onda je degradiran
VJERA-A ovo mi zapravo uopće nije smiješno
TEA-Ozbiljna sam
VJERA-Nisi
TEA-Nemam problem s estetikom nego s ideologijom koja se sakrila iza nje iza Schilera i-
VJERA-Schilea, Tea! probaj misliti malo svaka ideologija ti prvo ospori estetiku.
TEA-A znaš što je estetika bez ideološkog pozicioniranja?
VJERA-Zašto ja uopće-
TEA-Majka bezličnog kozmopolitizma (Vjera se nasmije)
KARLO-Tea-
TEA-Znaš tako se i baka smijala.
VJERA-A sjećaš se bake?
TEA-Sjećam se da se smijala.
VJERA-Čemu?
TEA-Histerično se smijala. A za to ne treba povoda."
HNK ZAGREB
Ovdje sam stavio fokus na "nestajanja" Karlove obitelji posebno kćeri a koja je produkt pucanja pod pritiskom života s istinom. Povezujem situaciju iz predstave sa filmom jer i tu vidim situaciju pucanja pod pritiskom što se reflektira i na samoj seansi a koja je donekle uspješna da totalno ne ispali na živce pod pritiskom situacije u kojoj je njegov prijatelj a samim time i svi u njegovoj blizini. Iako je kraj tragičan ipak psihološki aspekti ispucavanja su ovdje ispali kao uspješna metoda psihičkog olakšavanja. Prevencija od pucanja pod pritiskom situacije i to je ovdje iz mog kuta u principu glavna referenca filma. Isto kao u "nestajanju" drami koja na prvu adaptira nestajanje samo jednog a posredno i više njih-koji su seksualno zlostavljani kao djeca istovremeno su u igri i nestajanja lomovi i pucanja i članica njegove familije. Godinama nakupljane frustracije života s istinom u podsvjesti su napravile svoje. A prva asocijacija mi je kod filma bila-gledanjem same scene psihoseanse je da sve vodi tome okidaču koji će puknuti pod pritiskom samo u daleko manjem intenzitetu kad se o problemu izravno govorilo. Film je kompleksan na više razina uzeo sam u rezimiranje ovu jednu koja mi je osobno najzanimljivija i u kojoj vidim glavnu poantu ako se otvori još koja pozicija nije isključen i serijal. Ali ima i još jedan razlog zašto povlačim relaciju sa "nestajanjem" zbog tog psihološkog aspekta i kompleksnosti realizacije a što dodatno ide u prilog i da su pripreme za "nestajanje" bile u suradnji sa psihologicom da bi više i kvalitetnije ušli u bit i pozicije iako je u principu psihologija samo jedan mali dio-u središtu su psihičke rane a i situacije u filmu su zapravo psihičkog pitanja u principu. To je neka zajednička relacija između predstave i filma inače totalno nepovezanih ali da ja ne ulovim neku nit i skalpelski ne iseciram u milimetre to ne bi bio Teatralni. U svakom slučaju filmsko osvježenje u talonu Vernovih filmskih adaptacija psihijatrije i potrebni.
