Pregled posta

DVA TIPA LICEMJERJA

Konkretno na scenskoj adaptaciji stvarnosti. Potencirano interakcijom u komentarima na post o filmu "adio" dobio sam još natruhu inspiracije da još jedan kut predstave "nestajanje" zasebno apsolviram. Iako je u tom postu referenca na jednu scenu predstave bila u svojstvu isticanja principa pucanja pod pritiskom kao 2 dijametralno suprotna primjera filmski:prevencija psiho-seansa da ne pukne jer je ključno o traumama dok je vrijeme i kazališni:o indiferenciji Karlove kćeri na spoznaju da živi s pedofilom što kasnije rezultira totalnim psihičkim lomom. Komentari Lukini recimo i moji odgovori na njih su zapravo suština posta-taj princip koji je sličan a opet različit situacijama i ishodom brat bratu.


"A "nestajanje" mi je toliko draga i inspirativna predstava da naknadno prije samog snimanja posta u skicu za objavu nisam uspio odoljeti da se ponovo ne referiram na pucanje pod pritiskom kojeg ima i u filmu. Asocijacija mi je došla sama od sebe doduše drugi je slučaj u "nestajanju" kad Tea jedna od Ivinih perfektnijih kazališnih rola unazad par godina puca pod pritiskom i činjenicom da sa pravom istinom živi cijeli život tako je isto i u filmu bilo raznih okidača kod drugih koji su zabrinuti za zdravlje dotičnog što neminovno vodi u trzavice i svađe. To je princip koji mi je ovdje osobno zanimljiv i povezivanje sa predstavom mi je izgledalo kao izvrstan materijal da se polemička premisa posta oko toga dodatno istakne."

"za "nestajanje" i ponovnu referencu mi se sam posložio nakon promatranja scene seanse kod psihijatrice flash mi se vratio na Teino pucanje pod pritiskom istine u nestajanju. Iako dvojio sam koji scenarij zalijepiti ovaj koji jesam (sitne trzavice upakirane u neko sitno beznačajno obiteljsko provociranje) ili onu finalnu-kad ona totalno i definitivno pukne. Mislim da bi to bilo bolji izbor ali onda ipak-reko neka ostane ovo jer savršeno dočarava kako te situacije počinju od minornih do megalomanskih a tako dinamičnu scenu kao što je ta u kojoj puca totalno mi nije bilo drago rezat što bi bilo potrebno. Ne jer bi previše otišla u širinu kao takvo samo po sebi nemam problema sa opširnosti štoviše uživam u njoj ali bi potencijalno odvuklo fokus (moj u prvom redu) sa glavne premise u koju sam stavio analizu filma. To mi je tako izgledalo s čitateljske pozicije pa sam onda ipak prenio i iz tog razloga ovu scenu koja adaptira početne faze kćerinog pucanja."







"Postavio sam si i još jedno pitanje-da prijeteljj glavnog protagonista filma nije samoinicijativno uzeo psiho-seanse do koje granice bi on eksplodirao i sa kojim intenzitetom? Jer vidljivo je iz primjera u "nestajanju" kćer već u toj soft verziji trzavica s familijom pokazuje traumu života s istinom na koju je pasivna do trenutka kad to dođe do točke kad puca totalno. Ove dvije na prvu nespojive situacije su školski primjer kako u jednom slučaju prepoznavanje problema i reakcija spašava a u drugom ignorancija/indiferencija sjebe."





"E u tome je stvar. Evo sam dobio inspiraciju za još jednu referencu koje se mislim nisam doticao."

A koje se to stavke nisam doticao? Ili možda i jesam ali samo onako usputno ali ne i na nekoj dubinskoj razini. Kako je već navedeno post sam zbog kompleksnosti morao dijeliti na serijal a otvoreno je i novo pitanje koje mi je isto zanimljiv materijal u polemičkom smislu. "Nestajanje" početni materijal o predstavi analiza i usporedba situacija sa filmskim trilerom i pronalaženje poveznica između te dvije situacije. "Individualne refleksije osobnih nestajanja" u kojem je stavljen fokus na "nestajanja" svakog u priči i njihovih pozicija istovremeno sa bitkama i nestajanjem glavnog protagonista. (Ne)posredne interakcije ovdje je prva referenca na scenu između Karla i Marka i njegovog suočavanja s prošlošću dok se posredno na sceni odigravaju paralelno i druge povezane situacije i zapravo o preokretima u radnji do onog trenutka kad eskalira na relaciji Karlo i Marko i neposredno nakon toga Karlo i Tea. Jedan od principa koji mi onda nije bio toliko izražen jer su mi situacije suočavanja s gadostima i njihovom utjecaju na likove u priči onda bile daleko zanimljivije je licemjerje glavnog antagonista. Bilo je ovdje već materijala o licemjerju predstava o Don Juanu na primjer koji je optužen za "nemoral" zbog slobodnog sexa i nepoštivanje zakona puritanizma a i za licemjerje koje je stavljeno kao bazna premisa problematizacije kroz predstavu. Ali drastična je razlika u postu povezivanje sam se fokusirao na razloge koji daju legitimitet licemjerju jer nije u pitanju licemjerje potencirano nekakvom niskom pokvarenošću nego kao oblikom obrambene reakcije od nametnutih iskreiranih pravila po kojem dogmatizam nameće život. To je taj slučaj u kojem problem licemjerja dobiva neki legitimitet iako je problem samo po sebi ali veći je problem ono što ga potencira korijen tog problema. Ono što je nelegitiman oblik licemjerja je adaptirano u "nestajanju" još jedna stavka koja nije glavna premisa drame ali je neka njena nadopuna a niti manje važna. U predstavi nema te uloge koja nije kompleksna i podložna seciranju što mi je u prvih par postova bio prioritet paralelno sa seciranjem same predstave u kompletu sve drugo su usputne stavke koje spadaju u kategoriju detalja ali ključnih za kompletnu stvar.


JUTARNJI

Dolazak Marka kod profesora nakon diplome počinje u normalnom tonu kao da ništa nije bilo u dalekoj prošlosti što je jedan od oblika njegove taktike suoćavanja s prošlošću da ga kompromitira postupno.






Turbulentna scena koja je prethodila onom verbalnom ratu sa kćeri.




HRT VIDEO

U postu o (ne)posrednostima i interakcijama sam zagrebao malo žešće nego u individualnim refleksijama po tom principu pucanja pod pritiskom ali pitanje licemjerja je pozicija koja onda nije apsolvirana i ostala je otvorena za peti dio serijala. Ovdje ima matarijala i sad s malim odmakom tek vidim još niz pozicija i intriga za apsolviranje. Kao što je licemjerje u svojstvu obrambene reakcije kod don Juana u tu ruku legitimna metoda jer je iz protagonističke pozicije iako loša metoda jedina je koju ima jer i nema neke alternative. U drugu ruku kod profesora u "nestajanju" dodatno pojačava negativnost uloge. U žestokom suočavanju Marka i njega on ima mantru "čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa" "Kontrola je u tvojoj reakciji na događaj" što je izravna potvrda da ga ne jebe što je uništio živote ljudima još kad su bili djeca a istovremeno šokira se kad ga kćer na kraju dovede u poziciju "suočavanja s događajima".





HRT

Posebno upečatljiv trenutak na sceni šokiranosti preokretom u kćerinim akcijama i reakcijama. Povlačenje priče na mamu koja je umrla u situaciji kad se više ne zna što odgovoriti i pa se potežu emocionalne dimne zavjese kao oblik okretanja situacije u svoju korist a licemjerje je u tom principu. Vidi se iz primjera ovoga s kćeri-na koji način se sad on ne "svodi na ono što mu se događa" nema "kontrole u reakciji na događaj" što govori žrtvi njegovog zlostavljanja u djetinjstvu a ono što je on radio djeci daleko je odvratnije od onog što je kćer napravila njemu. Uloga kćeri je u neku ruku i kompromitantna za ulogu glavnog antagonista predstave po toj šabloni licemjerja kad opravdava svoje gadosti šupljim baljezganjem o kontroli na reakciji na događaje a što je samo metoda njegovog prebacivanja krivnje na žrtve. Ironično je da isto i kćeri govori o tom principu "ne svođenja na ono što ti se događa" i ista ta kćer ga dovodi do pozicije kad on postaje objekt svoje šuplje mantre u kojoj se ni pod razno ne postavlja s kontrolom reakcije na događaje. Zanimljiva psihologija uloga i nije čudo što su u postupku realizacije tražili stručnu suradnju ovdje nema uloge koja nije iznimno kompleksna i slojevita i nije bizarno da nije moglo sve stati u isti post. Svaka situacija je priča za sebe a isootvremeno paralelna i povezana jedna s drugom. U prvom slučaju (don Juan) licemjerje iako se percipira kao negativna osobina u njegovom slučaju je izvedena iz protagnonističke pozicije kao jedina alternativna metoda puritanskim svjetonazorima tog vremena. U najavama je stavljena samo osuda licemjerja bazično bez ulaženja u njegov korijen koji ga u nekoj mjeri može opravdat. S druge strane za ovu poziciju licemjerja u "nestajanju" je nemoguće izvući opravdanje sasvim druga stuacija i psihologija je u pitanju. Obrambena reakcija od krivnje koja je i kazneno djelo je u pitanju i opravdavanje svojih perverznih nagona. Za razliku od prvog slučaja kad je u pitanju legitimna sexualna sloboda zavodništva i šaranja što konzervativno društvo osuđuje i on izlaz onda nađe u licemjerju osuđivanja drugih za poročnost a istovremeno radi istu stvar. Antagonistički princip licemjerja u "nestajanju" je u samom profilu uloge pedofila koji je na van ugledan građanin a iza zatvorenih vrata ima na kamione prljavih tajni iz prošlosti. "Kontrola u reakciji na događaj"" je u ovom djelu predstave presudna stavka koja se pokaže kao pravi materijal kompromitacije pitanja licemjerja kad negativac sam dođe u poziciju da napokon primijeni to što drugima nabija na nos s ravnodušnošću što im je kao djeci uništio živote. Ova zadnja pozicija "nestajanja" još nije imala svoj post pa evo kad se već otvorila da se i to stavi na dnevni red. Isto jedna od stavki koja su nadopuna priči a i projekcija reale. Imam već određeno vrijeme-konkretno od repriznog gledanja na svjetskom danu kazališta u podsvjesti rasčlaniti i tu usputnu stavku drame koja je produkt akcija i reakcija uloga u njoj. U jednoj manjoj mjeri je zastupljeno to pitanje ali isto važno kao i glavna premisa predstave a taj preokret situacije "ne se svoditi na ono što ti se događa" je jedan od intenzivnijih trenutaka na sceni. A intezitet tog licemjerja profesora zlostavljača se (stvarno virtuozno odglumljeno da u podsvjesti nemam da je ipak predstava izgledalo bi kao stvarna situacija) da rezati nožem. Neki oblik karmičke pravde je koncipiran u dramski tekst da ga zajebe ni više ni manje nego njegova kćer što ga stavlja u poziciju da primijeni svoje bulažnjenje o nesvođenju na događaje. Kad tipkao mislim prvi post o ovom projektu mislim da sam na njemu ostavio opasku o predstavi kao triler drami. Ova ima sve stavke trilera preokreta životnih istina realizma. Iz ovog se nije izostavilo licemjerne reakcije negativnih uloga samo nisu bile prva premisa predstave nego dodatna kao stvar koje je kristalno jasna za razliku od Juana u kojem je to prva stavka problematizacije ali treba gledati ne na samo licemjerje nego na njegov korijen. "Nestajanje" je koktel razno-raznih intriga i neposredno predočava i licemjeran karakter profesora samo treba zagrebati ispod površine.




Prvi izbor imena sa ovaj post je bio "Licemjerje-antagonistički princip" što bi bio pun pogodak temi koji je kasnije iz izvorne ideje promijenjen u ovu intrigantniju. Ali stvarno tu je sve na svom mjestu. Don Juan je s te strane protagonist ne samo što je glavna uloga nego jer se svrstava u antagonističku poziciju svojim antagonistima (puritancima) koji mu pripisuju pravila života. Izravan antagonist u odnosu na svoju ženu koju povrijeđuju njegove fakerske avanture i to je jedina premisa koja ga stavlja u taj antagonistički koncpet u odnosu na onu referentnu licemjerja kao oblika obrambene reakcije. "Nestajanje" za 4.zid nije tajna već od same najave publika je upoznata sa karakterizacijom glavne uloge nagrađivanog profesora uglednog građanina. Što je protagonistička pozicija koju u drugom djelu koji se nadovezuje pobija antagonističkom njegovim prljavim pedofiskim perverzijama. Ima tu više razina psiholoških konotacija u drami iako je uništio živote djeci nema s tim problem. Njegova familija ima obrambenu reakciju indiferencije i pravljenja (se) kao da je sve normalno što sua sumarum rezultira kćerinim pucanjem pod pritiskom i dovođenja njega u poziciju u kojoj se stavka njegoovog licemjerja kompromitira za daleko manju stvar od one koju je on radio klincima u kampu. A taj se oblik licemjerja kod njega ne može usporediti sa onim prvim ipak su u pitanju prljavi seksualni delikti ovo je tipski slučaj prebacivanja odgovornosti i skidanja iste sa sebe na njegove žrtve (premisa 1) "čovjek se ne smije svesti na ono što mu se događa" izravna metoda optužbe i projiciranja krivnje. (premisa 2) žestoki verbalni obračun s kćeri kad ga dovede u poziciju suočavanja s prošlošću koja je i nju sjebala zbog indiferentnog odnosa i pravljenja imaginarne slike da je sve normalno i najavi devastaciju njegovog kampa on to prima sa žestokim šokom.



HNK ZAGREB

Iz priloženog se vidi dvostruki princip i mjerilo a ova scena je koncipirana kao neki oblik karmičke pravde i to posredno nakon suočavanja glavnog protagonista sa profesorom i pretresanja trauma iz prošlosti. Pozicije su od početka bez neke tajnovitosti definirane znamo da se radi o ulozi koja je glavna i antagonistička što je bila i indikacija već i početnog koncepta licemjerja i prije onog u raspletu godinama ranije živi sa svojim bolesnim seksualnim devijacijama kao s nečim što je normalno i u to uvlači i svoju obitelj. U najavi (video) predstave predpremijerno govorilo se o tom konceptu radnje-da nisu njegove žrtve samo bivša djeca nego i njegova obitelj. U neku ruku i je to ali njihova pozicija je isto koncipirana u antagonizmu-indiferenciji i stvaranju imaginarne slike normale i kao da se realnost ne događa. I ovo bi u neku ruku moglo u kategoriju licemjerja kao oblika obrambene reakcije od stvarnosti samo sa daleko manjim legitimitetom nego ono u poziciji don Juana u pitanju su dvije neusporedivo različite stvari/pitanja. Zato je i taj kut licemjerja kao obrambene reakcije u "nestajanju" sa antagonističke strane ne što su uloge definirane kao negativne same po sebi nego zbog situacije i reakcija s pozicije u kojoj nema otpora u kojoj se zaobilazi suočavanje sa stvarnošću.

_______________________________________________________________________________________________



HNK ZAGREB

A u periodu pred premijeru predstave na instagramu i facebooku sam gledao video sa probe turbulentne situacije napetosti izmmjenični povezani antagonizmi su se samo redali. Izdvojeni su najdinamičniji kadrovi s proba za promotivnu video-najavu što je bio pravi užitak vidjeti kao kompletnu predstavu. Još jedan primjer licemjernog antagonizma je ne samo na relaciji profesora sa Markom nego i sa kćeri. Stvar koja prethodi onoj poziciji u koju ga kćer baca je isti (njegov) univerzalni princip koji primijenjuje i na žrtvu svojih nastranih poriva. Njegova kćer od političke aktivistice 18 godina kasnije dođe do ranga uhodane političarke kojoj smjeste zajebaniji igrači podvalu za svoje kriminalne radnje-tipkao sam već o tome u prva 3 posta, ima doduše interakcija između njega i kćeri u kojoj i njoj govori da se "ne smije svesti na to što joj se događa". Što ne primijenjuje na sebi kad je napokon doveden u tu poziciju. Licemjerje 1-oblik obrambene reakcije-uspješna i jedina metoda kod Juana kojom se bori za svoju poziciju da živi život po svojim principima i pravilima i to je protagonistički princip iako negativna osobina pristajanje na život po tuđim željama i pozdravima bi bila daleko gora. Kod Karlove žene i kćeri se isto može stavit u metodu obrambene reakcije na život s istinom samo to je kriva i promašena metoda a koja je vremenom rezultirala vjerovanjem u iskreirane iluzije života u "normalnoj" obitelji a u podsvjesti je istina s kojom žive što je pitanje vremena kad će podsvijest to kanalizirat na van a ovdje je to prikazano turbulentno i uvjerljivo. To je antagonistički princip jer je produkt krivog izbora. Licemjerje 2-za koje se ne može naći natruha opravdanja je Karlova pozicija koji za svoje gadarije prebacuje odgovornost na žrtve a kad je doveden u situaciju koja je njega dovela u poziciju da je onaj kome se napokon na neki način vraća isti princip kojim opravdava sebe i govori drugima na sebi ne primijenjuje. A u dva tipa primitivizma sam se posvetio razlikama u rezoniranju u vremenima don Juana i pedesetih godina prošlog stoljeća koje su u nijansama.


"Problem konzervativnog moralizma rezimiran je s jedne točke gledišta, ono što me ovdje zanima je i druga koja povlači ovu prvu. Što je u principu glavni razlog ograničenosti na postavljene uske okvire? Sigurno osobno uvjerenje, indoktirnacija ali ima i još jedna stvar. Klasična floskula "što će tko mislit" ako je pravilo života živjet po konzervativnim principima netko tko ima svoj način koji odskače od njihovog će biti crna ovca
društveni pogled na one koji ne ograničavaju napredak svoje djece i općenito progres su od strane zatucane većine mete. To je tip primitivizma na kojem se bazira ovaj prvi koji se provodi iz uvjerenja. Na postu o don Juanu sam uzeo jedan dio citata iz scenarija koji
izgovara nakon pomirbe za ocem."


To je drugi kut u "genijalnoj" se više u tolkoj mjeri na vodi dogmama i puritanizmom više pogledima drugih i što će tko mislit. Ali daleko više u zarištu je pozicija života starijih i frustriranosti njihove uskraćenosti za moderne oblike odgoja i sloboda pa i pod krinkom palanke opravdavaju svoj primitivizam. Kamuflaža Karlove familije koja je za na van "normalna" puca od prve scene unutar njihova 4 zida interakcije između njih i kćeri imaju notu laganog podjebavanja i antagonizma kroz kćerin politički aktivizam što se pokaže u drugom činu kao početna faza loma i pucanja pod istinom s kojom obje žive cjeli život. Licemjerje antagonističkog principa-kod njega je metoda koja je njemu kupila sliku uglednog građanina i uspješnog magistra prirodnjaka to je onaj destruktivan oblik za koji nema opravdanja jer je iz pozicije nastranosti i proračunatosti. Kod negove žene i kćeri iako isto antagonizam u određenoj mjeri daleko manji jer je pozicioniran kao obrambena reakcija ali pogrešna metoda što ih stavlja u negativnu poziciju ali više kao žrtve nego kao izravne i stvarne negativce. Sad sa malim i sasvim dovoljnim vremenskim odmakom vidim i da je ova stavka predstave koja je nešto što je samo njen mali dio dobar materijal za zaseban post zato u principu i dajem ovaj peti dio o jednoj od inspirativnijih predstava unazad par godina. I pored kompleksnosti puno paralelnih intriga i situacija meni je top. A što kompleksnije i detaljnije-meni to bolje i izazovnije za seciranje. Dva tipa licemjerja iz protagonističke i antagonističke pozicije u prvom slučaju može se izvući opravdanje u drugom ne. Ali u "nestajanju" postoji od početka izravan antagonizam na relaciji Karlo njegova žena i kćer obje su na pozicijji antagonizma života s istinom i lažnom imaginarnom slikom normale. Pozicija tog antagonizma je na relaciji s koje nema nazad one se bore protiv brutalne istine ignorancijom iste i kreiranja iluzije u koje počinju vjerovati što rezultira totalnim lomom dok je u prvom slučaju stvar osobne slobode i bitka protiv izdogmiranog puritanskog društva u pitanju. Iz tih konkretnih pozicija postoje nijanse. U Đoletovoj pesmi o petlu ima rečenica "princip je isti sve su ostalo nijense" e nijanse su uža stavka ovog posta antagonizam licemjerja koji je potenciran bolesnim deluzijama i projekcijama u glavi-metoda po kojoj su krive žrtve i drugi koji je produkt nedovoljnog otpora u odnosu na realnost što ga stavlja u antagonističku poziciju nasuprot don Juanovim protagnističkim. Da se tu povući još jedna poveznica ovog licemjerja drugog antagonističkog tipa mjera za mjeru u kojoj je ta pozicija isto iz tog kuta. Angelo osim što je puritanac koji uvodi šerijatski zakon pokazuje se i kao licemjer na kojeg se isti ti bolesni zakoni ne bi trebali odnositi.



HNK ZAGREB

Pun pogodak je bio reaktualizacija orginala stavljanja u ovo moderno vrijeme kao oblik modernog šerijata i asketsko-dogmatskih zakona što je referenca na sve te sociopatske nakupine u stvarnosti. 3 primjera 1 pozicija dvoličnjaka iz protagonističke pozicije-baš zato jer je antagonist iskreiranim dogmatskim pravilima, dok se za pozicije drugog tipa-pokvarenosti profesora i Angela u mjeri ne može izvući opravdanje. Druga pozicija negativnog licemjerja kao obrambene reakcije Karlove žene i kćeri ih ne stavlja izravno u poziciju negativnog antagonizma drame nego u istu tu poziciju-samo u negativan antagonizam njihovog života tu se dolazi do te pozicije o kojoj se predpremjerno govorilo na probama o njima kao žrtvama što u principu i jesu ali najviše zbog lažne slike "normalnosti" što je od samog početka indikativno. Gledam scenu drugi put i ponovo sam pod istim dojmom kao i prvi put postpremijerno-napetosti u interakcijama i prije one kad stvar totalno grune se da rezat nožem-ono što je na početku neko obično obiteljsko prepucavanje (sa natruhama zajebancije) zapravo su prve faze koje su uvod u kćerino totalno pucanje pod pritiskom na kraju predstave. Protagonistička pozicija njegove familije je u tom konceptu-što ih je ipak život s istinom istraumatizirao i to je pozicija na kojoj se o njima govorilo kao žrtvama te situacije, relevantna je stvar koja ih stavlja u negativnu poziciju samo to što im je bio krivi izbor obrambene reakcije. Za Angela iz mjere za mjeru ili Karlovu poziciju stvar je čista-onaj isključivo negativan oblik licemjerja jer ne kao izlaz od situacija koje u koje su dovedeni nego kao izlaz od onog što im se vraća loptica za akcije i reakcije koje su imale izravan negativan utjecaj na druge. Predstava mi je bila inspirativna na više fela ovaj zadnji koji je samo jedan mali dio mi je sad s odmakom dao materijala za kreativan impuls seciranja.

Post je objavljen 26.08.2024. u 22:45 sati.