Držiš li da znaš sve, manje je vjerojatno da ćeš još učiti

John M. Templeton





Vidjevši komentare i razmišljajući o onome što sam juče osjećala i podjelila ovdje, učinilo mi se da sreću u životu ne donose ni ugodna iznenađenja, ni sretne okolnosti nego jedan duboka ravnoteža i potreba za pozitivnim razmišljanjem.

Ravnotežu u životu donose, provjereno, LJUBAV, RADOST, MIR, STRPLJIVOST, LJUBAZNOST, DOBROTA, VJERNOST, BLAGOST, SAMONADZOR. Sve su to darovi protiv kojih nema zakona. Sve su to darovi Duha svetoga.

LJUBAV - ljubav je više od naklonosti i privrženosti, ljubav je magnetska, privlačna sila, koja povezuje obitelji, prijatelje, države, zemlje, ljubav je "ljepilo koje unosi sklad u svemir", ljubav je unutarnja odlika koja posvuda i u svima uočava dobrotu, ljubav je "veliki iscjelitelj". "Ljubav je, dakle, ispunjen zakon" (Poslanica Rimljanima 13:10).

RADOST - Radost i zadovoljstvo daju snagu, osobito kad nam je um koncentriran na ulogu prijenosnika dobrote. Često imamo osjećaj da Bog zapravo nije smrtno ozbiljan jer čovjeka ne bi obdario nemjerljivim darovima radosti i zadovoljstva.

MIR - mir je više od rasterećenosti od sukoba. Kad smo mirni u sebi, vanjski događaji teško remete "mir naše duše", zato jer je riječ o pozitivnom jamstvu da je samo dobro istinito.

STRPLJIVOST - koliki od nas za njom često žude. Ona je snažni stav uma koji se često odlikuje staloženošću, spokojem, unutarnjim mirom i tihim trpljenjem osobito u okolnostima koje nas uznemiruju. dar strpljivosti ima korijene u vjeri. "Kušanje vaše vjere stvara postojanost" (Jakov 1:3).

LJUBAZNOST - Izdašna količina dobrote s ljubavlju - i u davanju i u primanju može odigrati presudnu ulogu! Ona je blagi i pozitivni iskaz ljubavi.

DOBROTA - Zapravo je ne "posjedujemo" sve dok ne postanemo odani življenju u skladu s njom, sve dok je u vlastitom životu ne provodimo u djelo. Kad steknemo trajnu svijest o dobrome, vidjet ćemo kako mnogi problemi nestaju poput tame pred svjetlom.

VJERNOST- je odlika zbog koje smo pouzdan oslonac. Ako si vjeran i odan, pouzdan si uvijek održavaš obećanje. Svojim poštenjem u svakom susretu potičete povjerenje.

BLAGOST - je put ka razumjevanju. Srce puno razumjevanja ispunjeno je ljubavlju i mudrošću, suosjećanjem, vizijom i sposobnošću ostvarenja vizije. Blagost donosi mir, tišinu i poniznost.

SAMONADZOR - stvoreni smo kako bi vladali svojim životom, a ne kako bi bili lutke. Neke male stvari pomažu pri uzimanju života u svoje ruke. Molitva, štednja, planiranje je početak samonadzora u svom životu i put da našživot počne poprimati dublje značenje. "Velike stvari koje jednom kanite učiniti moraju imati početak, ako ih doista namjeravate provesti, stoga nešto vrijedno počnite činiti već danas."Grenville Kleser

Iznenađenja

Obično se kaže da se čovjek lako navikne na dobro. Ja sam valjda neki poseban slučaj, ali vjerujem ne usamljeni. U posljednje vrijeme događaju mi se neočekivano dobre stvari. Npr. starijem sinu popravio se vid; dođem kući, a u pošti debela kuverta od izdavačke kuće Verbum. Znam da ništa nisam naručila, a tamo knjiga, poklon te izdavačke kuće jer sam, davno, ispunila neku internet anketu i tako ušla u nagradnu igru; napisala sam prvi put u životu, prema predlošku teksta i na zadanu glazbu pjesmu, koja je na osvojila prvo mjesto na nekom festivalu...

Navikla sam tražiti sreću i u onim ružnim danima, pa kad mi ovako velika sreća zakuca na vrata ne znam što bih s njom. Ko da me štrecne, šta me iza ovoga čeka, jesam li ja zaslužila ove milosti. Promislim ponekad, čime ću ovo platiti i ostale gluposti. Čak se i ljutim na sebe što se ne znam radovati, što se ne dam iznenaditi. Što ne mogu sebi reći, ok, Sanja, ovo su neke dobre godine, smiješ se radovati. Zapiši ih, zapamti, neka ti budu putokaz u nekim drugim danima.

A opet, kad malo bolje razmislim, onaj koji želi dobitak na lotu, da bi ga dobio mora kupiti listić... Možda sam i ja tako, svoj listić kupila, kad sam odlučila u svakoj i najtežoj situaciji naći razlog da izgovorim, hvala Ti Bože, pa se te iznenadne radosti čine velike, prevelike, zbog svih onih sitnih koje uspijem skupiti u svakom danu.

Snovi

Oduvijek volim spavati. I sanjati. Volim bilo gdje odlutati u snovima. Volim što imam mogućnost porazgovarati s onima koje više ne srećem, vidjeti kako su oni iz nekih prošlih vremena. Volim što mogu potpuno opuštena ploviti tim morem. Često mi se dogodi da sanjam neku osobu koju godinama nisam srela. Nekog tko mi je nekad bio bitan dio mog života, a sada smo, igrom slučajnosti, nepovratno razdvojeni. Produžavam san još malo, kao da očekujem razvoj situacije. I nakon buđenja nemam osjećaj da to što se dogodilo nije stvarno. Čini mi se kao da mi je ta osoba htjela nešto reći. Probudim se i razmišljam je li to neki znak. Nemam običaj zavirivati u sanjarice, a najčešće nema nečega za što bi se uhvatila. Samo me iznenadi što me ta osoba okupira takvom snagom. Tako mi se dogodilo i danas. Imam broj te osobe u mobitelu, ali već godinama ga nisam koristila. Cijeli dan razmišljam, ima li smisla, nekom koga ne čuješ mjesecima, godinama, poslati poruku "Sanjala sam te noćas."?

Ljubav

Razdvojila sam ovu sliku od prethodnog posta, jer svaki put kada bi ugledala one male ručice nježno položene u mamine i tatine srce mi se stislo od pomisli kako te male dušice gledaju na mamu i tatu.

Čudna je ta ljubav koja se stvori kad dvoje, zaljubljenih ljudi, dobije dijete. Ta mala bića rastu uvjerena da ste vi njihov početak i kraj. Da sve stvari koje postoje u njihovoj okolini počinju s mamom i završavaju s tatom, ili obrnuto, nije bitno.

Koliko loše mora biti kad prekidamo tu vezu. Dvoje ljudi koji su zajedno začeli život. Koliko glup moraš biti da to iz čiste sebičnosti raskineš.

Prije neki dan, na TV, gledala sam dvoje ljudi i dvoje djece. Jedna bolesna djevojčica, jedan potpuno zdrav sin, jedna izmučena mama i jedan tata koji izgleda kao da ima snage za sve njih.

I kažu da su najsretniji kad su zajedno.

I ja često tako osjećam. Da sam najmirnija kad smo svi zajedno. Kad se rasporedimo po onom ogromnom kutu u dnevnom boravku, kad me maze njezine malene ruke, dodiruju me nemirne noge onog starijeg, umiruje staloženost onog srednjeg i miluje njegov pogled baš onako kao što njega miluje moj. Ma nema šanse da se približimo jedno drugom od tih glava, ruku, nogu, smijeha, vike, svađa, zadirkivanja, a ipak nikad nismo bliže.

Obitelj.

Dijete moje...

Moguće da me ne poznaješ, ali ja o tebi sve znam... Psalam 139:1

Znam kada sjedaš i kada se ustaješ... Psalam 139:2

Sve tvoje staze su mi poznate.. . Psalam 139:3

Pa i svaka vlas na tvojoj glavi je izbrojana ... Matej 10:29-31

Sazdan si prema mome obličju... Postanak 1:27

Nalaziš se u meni, gdje se krećeš i živiš... Djela 17:28

Jer si od mojega roda... Djela 17:28

Znadoh te prije nego si začet u majčinoj utrobi... Jeremija 1:4-5

Izabrao sam te još kada sam planirao stvaranje ... Efežanima 1:11-12

Tvoj život nije slučajnost, jer svi su tvoji dani u mojoj knjizi zabilježeni... Psalam 139:15-16

Ja sam bio taj koji je odredio pravo vrijeme tvoga rođenja, i mjesto tvoga življenja... Djela 17:26

Načinjen si čudesno i predivno. .. Psalam 139:14

Jer ja sam te satkao u majčinoj utrobi... Psalam 139:13

Ja sam te na dan tvojega rođenja izveo na svijet... Psalam 71:6

Oni koji me ne poznaju, krivo me predstavl jaju... Ivan 8:41-44

Ja nisam udaljen i gnjevan, već sam izražaj savršene ljubavi.. . 1 Ivanova 4:16

A žudnja mi je da tu svoju ljubav obilato na tebe izlijem.. . 1 Ivanova 3:11

To jednostav no zato što si moje dijete, a ja tvoj otac... 1 Ivanova 3:1

Pružam ti više nego ti je tvoj zemaljski otac ikada mogao pružiti... Matej 7:11

Zato što sam ja savršeni otac... Matej 5:48

Svaki dobri dar kojega primaš dolazi iz moje ruke... Jakov 1:17

Jer se brinem za tebe i podmiruje m sve tvoje potrebe.. . Matej 6:31-33

Moj plan za tvoju budućnost je uvijek ispunjen nadom... Jeremija 29:11

Zato što te ljubim ljubavlju vječnom... Jeremija 31:3

Moja razmišljanja o tebi su bezbrojna i ne mogu se izjednačiti s pijeskom na morskoj obali... Psalam 139:17-18

Nad tobom se radujem pun veselja.. . Sefanija 3:17

I nikada ti neću prestati činiti dobro... Jeremija 32:40

Jer ti si moja predraga svojina.. . Izlazak 19:5

Želim te čvrsto utvrditi svim srcem svojim, svom dušom svojom... Jeremija 32:41

I želim ti objaviti predivne i nedokučive tajne... Jeremija 33:3

Ako me potražiš svim svojim srcem, naći ćeš me... Ponovljen i zakon 4:29

Raduj se u meni i ja ću ispuniti sve želje tvoga srca... Psalam 37:4

Jer ja sam taj koji proizvodi m u tebi te želje... Filiipija nima 2:13

Ja sam u stanju učiniti neograničeno više nego ti možeš i pomisliti ... Efežanima 3:20

Jer nitko te ne može utješiti i ohrabriti kao ja... 1 Solunjani ma 2:16-17

Ja sam također i Otac koji te tješi u ma kakvim nevoljama ... 2 Korinćanima 1:3-4

Kada si bio skršena srca, bio sam ti blizu... Psalam 34:19

Nosio sam te blizu svoga srca, kao što pastir nosi janje u svojemu naručju... Izaija 40:11

Dolazi dan kada ću otrti svaku suzu s tvojega lica... Otkrivenj e 21:3-4

I uzeti ću svaku bol koju si podnosio ovdje na zemlji... Otkrivenj e 21:3-4

Ja sam tvoj Otac i ljubim te isto kao što sam ljubio svojega sina, Isusa... Ivan 17:23

Jer je u Isusu moja ljubav prema tebi savršeno objavljen a... Ivan 17:26

On je potpuni izražaj moje biti... Hebrejima 1:3

On je došao praktično pokazati da sam za tebe, a ne protiv tebe... Rimljanim a 8:31

I da ti kaže da ja ne brojim tvoje grijehe.. . 2 Korinćanima 5:18-19

Isus je umro radi toga da se mi, ti i ja, izmirimo. .. 2 Korinćanima 5:18-19

Njegova smrt je najuzvišeniji izražaj moje ljubavi prema tebi... 1 Ivanova 4:10

Dao sam sve što sam ljubio, samo da bi mogao pridobiti tvoju ljubav... Rimljanim a 8:31-32

Ako primiš moj dar, mojega sina Isusa, mene primaš... 1 Ivanova 2:23

I nikada te više ništa neće moći opet odvojiti od moje ljubavi.. . Rimljanim a 8:38-39

Vrati se kući i ja ću sazvati najveću veselicu kakvu nebo još nije vidjelo.. . Luka 15:7

Oduvijek sam bio Otac, i uvijek ću Otac i ostati... Efežanima 3:14-15

Sada ću ti postaviti najvažnije pitanje tvoga života:... Želiš li ti biti moje dijete?... Ivan 1:12-13

Čekam na tvoj odaziv... Luka 15:11-32

Molitva

Ponekad se neke stvari dogode doista neočekivano. Divne stvari, koje nisi spreman ni željeti, a kamoli se moliti se za njih. Dogode se iznenada, k'o s neba pa u rebra. Dogode se kao da nose poruku - nastavi, nemoj odustati, volim to što radiš.
Ono što se dogodilo prekjučer dokaz je da kad telefon zvoni usred noći, nisu uvijek loše vijesti. Dobila sam poruku, oko 23.10. Prvo sam se mislila da li uopće da pogledam u mobitel. Onda sam, nekako sa strahom otklopila tog kućnog ljubimca i pritisnula čitaj. Ono što je tamo pisalo odlijepilo me od poda...skočila sam kao nekad davno kad sam bila mala djevojčica. Srce zaigralo od iznenađenja, ruke se oznojile, smješak se razvukao i ne skida se. Jedva sam prespavala noć i dočekala jutro. I još se nisam spustila na zemlju, još me nosi taj osjećaj.
Promislim, da je bar tata živ i baka i svi oni koji bi se samnom radovali. Jer, ljudi oko mene se ponašaju kao da je to sasvim normalno, pa ipak se ja time bavim, ipak sam ja talentirana, ali ja nisam vjerovala toliko u sebe. Ne pišem o čemu se radi, jer onome koji čita možda se to neće činiti važno, ali meni je. I da se više nikad ne ponovi, ko u starim filmovima, imam o čemu pričati unucima.

Po onome što sam ja vidio virtualni svijet je vrlo sličan "pravom" svijetu samo bitno brži. I ovdje se pokazuje istinitost činjenice da je jedino razumno očekivanja usmjeriti na sebe, dati koliko možeš i želiš, to je sve. Ja u davanju slobode također vidim ljubav, a možda je to izgovor za neku vrstu neodgovornosti, ali nekako mi se već puno puta potvrdilo da ljude ne možemo posjedovati, ma koliko to željeli, i ma koliko naše namjere bile plemenite. Poznajemo li sebe, a kamoli nekog drugog, u ovom ili onom svijetu. Kada je prilika za druženje, za ljubav, ne bi je trebalo propuštati, ali očekivati nagradu, pravo na nečiju dostupnost, malo je smjelo i ne rijetko vodi u razočarenje. Žao mi je, ali tako to ja vidim, u ljubavi (prijateljstvu, simpatiji, sklonosti, ...) nema sigurnih uloga. Lijep ti pozdrav, mirna noć i sretniji novi dan :)

Ovaj komentar je po mom mišljenu zaslužio jedan poveći odgovor.


Davno nekad, baš sam tako razmišljala. Užasno puno trudila sam se ne navezivati na ljude. Jedinica sam. Kao dijete uglavnom sama. Podstanari. Taman steknem prijatelja i preselimo se na novu adresu. Upisali su me u podalju školu jer su pretpostavljali da ćemo tamo negdje imati svoj stan. Ljudi se još sjećaju djevojčice koja na putu od kuće i do škole, skakuće, pjevuši, priča sama sa sobom. Zastajkuje ispred svakog novog plakata i dugo ga gleda i čita (koliko sam puta zakasnila u školu radi toga), ide sama, sa svojim mislima. Rijetko sam dobivala batine, ali sjećam se dobro tog jednog puta kad sam zakasnila kući. Škola je završavala oko 12, a ja sam stigla kući tek oko 15.30, sat i pol nakon mame i tate. Nije bilo telefona da me traže...nisu uopće znali gdje sam. A ja sam ostajala svaki dan iza škole u jednoj maloj kućici, malenoj kao iz bajke, u kojoj je živila jedna moja prijateljica iz razreda, njena mama - kućanica, tata i brat. Činilo mi se da kuća odjekuje od smjeha i topline, trošna i oskudno uređena, ali puna ljubavi. Jela su se jela "na žlicu", slušao se neki (zaboravila sam koji) domaći pjevač, a mama nas je dočekivala s ogromnim osmjehom. Nikad ti ljudi neće shvatiti koliko sam im zahvalna za te dane i za te sate.
Tada sam lako ostajala slomljenog srce, jer sam ljude oko sebe voljela, puno, previše. Nekako, svu ljubav koju sam dobivala od malena od roditelja morala sam stalno davati i širiti, možda zato što je nisam imala s kim dijeliti...
Iza puberteta i mnogih lomova mog malog srca, počela sam razmišljati i ponašati se kao iz onog citiranog komentara...i tako dugo dugo.
I dugo, dugo sam mislila da u "ljubavi (prijateljstvu, simpatiji, sklonosti, ...) nema sigurnih uloga" , ali onda sam shvatila da nije tako jer u ljubavi, prijateljstvu, simpatiji, sklonosti ona sigurna uloga mogu biti ja.
Srce ne dajem lako i već sam odavno otkrila da dobro mogu procijeniti koga želim pored sebe i koga ne. A onaj koga jednom zavolim taj to zna za cijeli život. Ma i da ne znam kakve svađe ili lomovi stanu između nas moja ljubav se ne mijenja.
Prihvaćam da sve ljude moram pustiti, ali ih ne moram prestati voliti i ne moram zauzdati svoje srce kad počne veselo titrati pri spomenu njihovog imena.
Ja volim zauvijek.

Samo da vam šapnem....ONA JE DOBRO!!!!

Očajnički tražeći...

Uhvatila sam sebe da radim nešto jako čudno. Znala sam da mi je stalo do nje, ali ovoliko, ne mogu vjerovati. Zato mrzim ovaj virtualni svijet. Ljudi se rađaju i umiru kako žele. Rode se kad požele i umru kad im dođe. Bez sankcija, bez straha od Božje kazne, bez osude. A za sobom ostavljaju pitanja...za sobom ostavljaju slomljena srca.
Ili samo promjene adresu. I više ih ne nalaziš. A mi ih svejedno zavolimo. Šaljemo im meilove, ostavljamo komentare na zamrznutom zadnjem postu, kojeg znamo napamet.
Danas sam upisala njeno stvarno prezime u telefonski imenik. I dobila 5 rezultata (po pretpostavci da sam upisala točno mjesto). I krenila nazivati nepoznate ljude. A u virtualnom svijetu ništa ne mora biti istinito. I kod trećeg poziva odustala.



Ona mi je otkrila jednu tajnu. Stavila sebe tim postupkom duboko u moje srce. Sad je čekam a ona ne piše, ne odgovara na meilove. Dovoljno dugo da počnem strahovati.
Ima li neko pravilo, koliko sati u ovom virtualnom svijetu treba proći da se prijavi nestanak osobe? Meni se ovo već odužilo.
Bojim se da nešto nije pošlo po zlu. Da ne čami negdje sama bez pristupa kompjuteru (svakom blogeru treba laptop, to je valjda do sada svima jasno). I zašto nisam uzela njen broj mobitela. Zar sam stvarno vjerovala da se ovo virtualno prijateljstvo može održavati vječno.

Dragi moji, svi koje čitam. Imate obavezu prema meni. Recite da odlazite i ja ću vas pustiti. Samo da znam. Da ne tražim i ne strahujem uzalud.

O ustajanju na lijevu nogu

Probudim se, ustanem i imam osjećaj da ne promislim ništa...ne primjećujem djecu, teturam do WC...indiferentna sam prema hrpi rublja i prljavom umivaoniku prepunom paste za zube ... i nije važno čega, oblačim se, vodim predškolca u vrtić, promrmljam nešto s tetama i stignem na posao,a tamo poruke šefa...bla, bla, bla... ustala sam na lijevu nogu

Mrzim takve dane i pokušavam ih izbjegavati...

Budim se vesela...izljubim malenu, predškolcu pomognem oko oblačenja, školarca upozorim da nema kašnjenja...umijem se, prođem spužvom ostatke, nije važno čega...i krenem. Strpljivo, s osmjehom, odslušam tete, na poslu rješavam jednu stvar za drugom...po malo...cijeli dan je ispred mene, za sve imam vremena ... ustala sam čvrsto na obe.

Prva jutarnja misao možda će odrediti vaše držanje tijekom cijelog dana. Optimistične misli uljepšat će vam i popraviti dan, koji će postati produktivniji, dok će pesimistične misli polučiti bezličan i beskoristan dan.
Sa svakim se novim danom suočite vedri i veseli, uz osmijeh i odvažno. Posve prirodno rad će vam biti istinski užitak, dok će napredak biti divno postignuće."
William M. Peck

Sve je s tobom napokon na mjestu

Razlog za osmjeh...


...Ta mala, moj razlog za osmjeh, zna sve načine kako da me potpuno okupira i da zadržava osmjeh na mom licu sve dok me ne počne lice boljeti od tog blekastog položaja usana i izražaja lica ko da sam na nekim drogama smijalicama. Zabavlja sve oko sebe, ne samo svoju mamu. Poštara, susjede, braću, tatu, drage prijatelje...
Davno sam joj počela pjevati ovu pjesmu, pa joj je sada javno posvećujem:

Sretan rođendan, dragi!

MySpace

Čovjek prima onakvu ljubav kakvu daje

John M. Templeton




"Voli sve što je Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božijeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve.
Voliš li sve, opažat ćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana u dan sve više shvaćati.
I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve." Fjodor M. Dostojevski


Jedna starodrevna priča govori o tome kako je najveći dar ostao skriven. Kada je bog stvarao ljudski rod, pitao se kamo bi mogao sakriti to najdragocjenije i najmoćnije blago kako ga ljudi ne bi zlorabili i prema njemu se odnosili na neprimjeren način. "Da ga sakrijem na vrh najviše planine? Da ga zakopam duboko u zemlju? Da ga stavim u sarkofag na dno najdubljeg mora? Ili da ga sakrijemo u samo srce najmračnije i najgušće šume?" Nakon dugotrajnog razmišljanja, na koncu se ipak odlučio. Taj će dar u saditi u samo ljudsko biće, jer se nitko zacijelo neće sjetiti ondje ga tražiti! Za svaki slučaj, odlučio se ljudima dati oči da gledaju prema vani, a ne prema unutra.


Ta je tajna ljubavi sada u našem posjedu. Da bi pronašli blago moramo se zagledati u sebe, jer je siguran način doživljavanja ljubavi davati ljubav.

I u susretu iz onog prošlog posta, kao što sam već navela, pričamo o starim prijateljima i sjetimo se jednog, koji je čista legenda. Smijemo se kako je jednom, za vrijeme snimanja, 4 dana podešavao doboš na bubnjevima. Četiri dana, bez prestanka iz studija se čulo, dum, pa par sekundi razmaka, pa dum i tako stalno. Zadavili smo se od smjeha, a prijateljeva supruga komentira škorpion.
Pitam je zašto to naglašava...a ona sva ponosna odgovara, zato jer sam i ja škorpion.
Kao da je rekla sve o sebi. Samo jedna ta riječ već je smjestila u neku skupinu posebno...ne znam što. Ok, ne mogu reći da se nisam bavila horoskopom. Jesam i dobro mi je išlo. Samo, ne mogu vam opisati koliko je to utjecaja imalo na moj život. Najdraži prijatelji, obično su mi bili, iz onih skupina s kojima horoskop kaže da se dobro slažemo, i to nije slučajno, jer sam od onih drugih stalno očekivala neku grešku i tako naše prijateljstvo opterećivala nepovjerenjem zasnovanom baš na horoskopu.
I onda sam se jedan dan zapitala, što mi to uopće znači?
Uzmem onu malu knjižicu u kojoj obično sve piše o horoskopskom znaku i otkrijem sve o sebi, mojoj mami, mojoj kumi, kćerki, svekru, jednoj prijateljici i nekom bivšem. Pa jel to ima smisla?
I sada, da se pozovem na prethodnu rečenicu s nekim tko vjeruje u horoskop on bi mi rekao da je bitan podznak, pa gdje ti je mjesec, bla bla bla...
Ma bitna sam ja. Ne vjerujem da me može datum rođenja odrediti baš toliko.
Zanimljivo je da ta gore navedena škorpionka i ja imamo vrlo sličan život. Imamo troje djece, ona dvoje, a ja jedno iz prvog ne baš blistavog braka, da smo se u tridesetima našle sa svojim muževima koje volimo i cijenimo (u tome smo se odmah našle, puno bolje nego po pitanju horoskopa) i s kojima uživamo u svakom danu i zahvaljujemo Bogu što ih je stavio na naš put.
Pitam je kad je rođena? 10.11. odgovara. Zanimljivo i ja isto. Pitam je, da si se rodila 9. možda si mogla izbjeći našu "sudbinu" (lagana provokacija)?
Kaže da bi sve ponovila jer je iz svega nešto naučila. I ja tako mislim, ali ne kao škorpion, nego kao žena, zrela.

Stari prijatelji

Srela sam se jučer sa starim prijateljem. Pratili smo se od vrtića, preko osnovne pa sve do četiri godine srednje škole, kada smo bili najbolji prijatelji. Što nas je tako čvrsto povezivalo? Sinoć ga gledam i ne znam. Znam u stvari, bili smo nježni, sami, neshvaćeni, previše umjetnički orjentirani, usamljeni, jedinci...
Davno je to bilo...Oni su imali bend. Mi smo bile vjerne pratiteljice i slušateljice, kritičari, PR, modni savjetnici, psiholozi i sve što prati one najpopularnije.
Nisu imali koncerte, imali su preformanse i to prave. Sjećam se zadnjeg ratnog koncerta, na najvećem gradskom trgu. Na sve smo mislili, mjeseci pripreme, redovito gostovanje u mojim jutarnjim radio emisijama, da ih publika upozna. Ponašali smo se kao pravi profesionalci. Imali smo čak i čovjeka koji je donosio svoje ploče na radio da slučajno ne bi vani iscurila neka glupa pjesma.
A jučer sjedimo jedno preko puta drugoga, zajedno sa našim supružnicima i malenom djecom. Prepričavamo prošlost i ne vidimo kako je to davno bilo i što smo postali.
Svi smo nešto drugo postali. Najčešće ono što smo se zaklinjali da nećemo biti...Kao u u onoj pjesmi '80 - te od Daleke obale.
Ima nas međunarodnih otpremnika, kompjuterskih stručnjaka, poznatih arhitekta, geodeta, tv novinara, akademskih glumica, ali nema nas više zajedno.
Kad su sinoć otišli od mene ostala mi je neka praznina...i želja da se opet sretnemo. Zašto, pitam se, pa nismo se vidjeli godinama, što mi sad trebaju?
Mogu ja sasvim mirno i bez njih, ali volila bi da se barem ponekad sretnemo...slušamo stare ploče, smijemo se starim štosevima i naravno pričamo o djeci (a o čemu drugom)