14

ponedjeljak

svibanj

2007

O ustajanju na lijevu nogu

Image and video hosting by TinyPic

Probudim se, ustanem i imam osjećaj da ne promislim ništa...ne primjećujem djecu, teturam do WC...indiferentna sam prema hrpi rublja i prljavom umivaoniku prepunom paste za zube ... i nije važno čega, oblačim se, vodim predškolca u vrtić, promrmljam nešto s tetama i stignem na posao,a tamo poruke šefa...bla, bla, bla... ustala sam na lijevu nogu

Mrzim takve dane i pokušavam ih izbjegavati...

Budim se vesela...izljubim malenu, predškolcu pomognem oko oblačenja, školarca upozorim da nema kašnjenja...umijem se, prođem spužvom ostatke, nije važno čega...i krenem. Strpljivo, s osmjehom, odslušam tete, na poslu rješavam jednu stvar za drugom...po malo...cijeli dan je ispred mene, za sve imam vremena ... ustala sam čvrsto na obe.

Prva jutarnja misao možda će odrediti vaše držanje tijekom cijelog dana. Optimistične misli uljepšat će vam i popraviti dan, koji će postati produktivniji, dok će pesimistične misli polučiti bezličan i beskoristan dan.
Sa svakim se novim danom suočite vedri i veseli, uz osmijeh i odvažno. Posve prirodno rad će vam biti istinski užitak, dok će napredak biti divno postignuće."
William M. Peck

<< Arhiva >>