29
petak
kolovoz
2008
Moj Orbitrek i ja
Uselio se Orbitrek u stubište. Na polukatu. Zauzeo pola prostora. Prvi dan 4 minute uvrh glave. Sada 8-9 km. Dok je bila Olimpijada mjerila sam se sa maratoncima (ti ljudi nisu normalni). Dok vrtim slušam walkman cijenjenog najstarijeg. 50' cent, Step up soundtrack. Sreća da mu ne ide engleski inače mu nikad ne bih dala da sluša to sa 12 godina.
I'll take you to the candy shop... i šta će joj kupit - lollypop - 
, majde...što bi reko Alf, no kiding. Mrak mi je pao na oči.
Sad već ozbiljno razmišljam o kupnji vlastitog mp3 oli 4. Pa kad ubacim TT D'arby-a, Inxs i sve one ostale plesne standarde na koje sam u osamdesetima šejkala maj bat. I nije bilo potrebe za orbitrekom. Koji btw škripi. Dražesni je rako da će ga danas podmazati. Još smo u prijateljskim odnosima moj Orbitrek i ja. Ne doživljavam ga kao spravu za mučenje. Više kao 15-20 min mira. Kažu da se počneš znojiti tek iza 12 min. Točno. I tako se stravično znojiš da ću u maniri Jane Fonda morati na čelo staviti jedan znojnik. Efekte još ne vidim. Osim dva nova mišića na stražnjici. (Dražesni ih uočio, ne ja 
).
Čvrsto stojim na istoj kilaži. 5 kg too much. Odlučila sam ih srediti kroz ovu zimu. 9 mj. Da jedan skinem mjesečno 
bilo bi taman.
Uz ovo bi idealno išla "Ima li nade za nas" Zečića, al ne pada mi napamet zalijepit je na blog. Da me ne optuže zbog lošeg glazbenog ukusa.
Eto dragi moji, vrtim, vrtim...zato me nema!
komentiraj (20) * ispiši * #
25
ponedjeljak
kolovoz
2008
Izvješće
Najbolji dio ovogodišnjih šansona bila je pauza zbog kiše .
Kako službene pobjednike već znate evo mojih osobnih:
Neno Belan i Massimo - daleko ispred svih drugih, apsolutni pobjednici bez konkurencije 
Kedžo - naaaajbooooljiiiii debitant!!!!!!! 
Hari Rončević - kantautor...
Eto, moje skromno mišljenje.
Lak još drži ! 
komentiraj (21) * ispiši * #
22
petak
kolovoz
2008
crveni lak za nohte
250. post
A ja ga tako volim. Jednom godišnje priuštim sebi taj luksuz. Pitate se zašto luksuz, jer nikad ne traje dovoljno dugo da izdrži sve kemiklaije s kojima se u jednom danu sretnu moje ruke, ali za ovih 2-3 dana ću izdržate, pa makar stavljala mrske mi rukavice.
Spremam se na Večeri dalmatinske šansone. Prije točno 11 godina prve godine festivala moja malenkost je bila voditeljica. Sada već godinama to je obavezan izlazak mog Dražesnog i mene. Ponekad (kao ove godine) moramo i kupiti karte za jednu večer, ali za taj gušt ne čini mi se previše.
Ovo su prošlogodišnji pobjednici, a tko će ove godine dobiti Šansonijera doznat ćemo već sutra navečer!
komentiraj (14) * ispiši * #
17
nedjelja
kolovoz
2008
Uvijek kad čitam
Uvijek kad pročitam neku knjigu zalijepi se za mene neki odgovor. Ovu knjigu koju sam sada čitala, dok ste vi čitali moju malu ispovijed imam već nekoliko godina. Nekoliko puta sam je počinjala čitati i ostavljala. Sada sam je odjednom pročitala u jednom dahu. Zašto? Teško je naći odgovor...znate onu "Neznani su puti Božiji". A evo dijela koji neprestano vrtim u glavi:
Kimnuo sam.
"Kada ga Bog pozove na odgovornost, Kain ga upita: 'Jesam li ja čuvar brata svojega?' Bog mu odgovara jest i kazni ga. Sve to znate, zar ne?"
"Da", rekao sam.
"Dobro. Bog ga kažnjava tako da ga protjera iz njegove profesije. Kaže mu tlo više neće donositi urod, što će Kaina primorati da luta zemljom. U poslijeedenskom svijetu to se, očito, nije smatralo dobrim izgledima za budućnost. E sada, dolazimo do zanimljivog dijela. kain vapi na Boga, govori mu kako je njegova kazna prestroga, kaže mu da ga je - time što ga je prisilio na nomadski život - praktički osudio na smrt. Svatko tko ga sretne može ga ubiti. Bog tada obeća Kainu da će onaj tko ga ubije na sebe navući sedam puta težu kaznu. I kako bi upozorio ljude da ga ne diraju, Bog ga označi. Kainov znak nije samo znak sramote. On pokazuje i da si pod posebnom Božjom zaštitom."
...
"Što mislite, zašto je Bog to učinio?" upitao me je rabin.
"Ne znam", odgovorio sam.
"Pokušajte", poticao me je.
"Zato što je htio da Kain otrpi samo onu kaznu koju mu je On dodjelio?"
"I ništa više od toga", rekao je rabin. "Točno tako"
Jeste li ikad bili označeni?
komentiraj (28) * ispiši * #
10
nedjelja
kolovoz
2008
sanja...
sanja je žena
sanja ima 38 godina
sanja je iz šibenika
sanja je zakleta plavuša
sanja je optimist
sanja je ponekad naivna
sanja se ne voli svađati
sanja lako oprašta
sanja ipak ne zaboravi
sanja ne voli osvetu
sanja je udana
sanja ima troje djece
sanja voli glumiti
sanja voli plesati
sanja voli boje
sanja voli more
sanja voli naš novi brod
sanja je najsretnija kad je sa djecom u moru
sanja ponekad vrti u glavi krive filmove
sanja ima kratak fitilj
sanja tada broji do stopedeset
sanja voli onu ispeci pa reci
sanja radi u kancelariji
sanja radi na radiju
sanja se bavi kućanstvom
sanja misli da je to malo previše
sanja ima dobrog muža
sanja ga voli
sanja voli svoju djecu
sanja voli šibenik
sanja ne voli "savršeno"
sanja se opušta gledajući zelenilo
sanja voli sanjati
sanja je sanjar
sanja vjeruje Bogu
sanja ima malo pravih prijatelja
sanja ih drži za prave dragocijenosti
sanja lako sklapa prijateljstva
sanja u početku u svima vidi dobro
sanja dozvoljava greške u odnosima
sanja se boji bolesti
sanja nema visoko obrazovanje
sanja je na sebe ljuta radi toga
sanja nije znala što bi studirala
sanja je bila prekreativna
sanja je imala krivo posložene kockice od 19-27 godine
sanja voli prirodu
sanja voli lijepo
sanja voli spavati popodne
sanja voli slobodan vikend
sanja je lijena kad treba pakirati kufere
sanja se veseli ako je to nije spriječilo da otputuje
sanja voli biti zaljubljena
sanja voli ljubovati
sanja plete
sanja piše
sanja izrađuje nakit
sanja voli kozmetiku
sanja više nije u trendu s odjećom
sanja je klasičarka
sanja je pomalo konzervativna
sanja liči svojoj mami
sanja je građanka
sanja ne voli ljude koji to ističu
sanja se često moli
sanja voli pjevati
sanja nema sluha
sanja viče kad govori
sanja ponekad dugo šuti
sanja ne voli kad je iskorištavaju
sanja ne voli kad otkrije da ljudi lažu
sanja se jako voli smijati
sanja voli zbijati šale
sanja...
Eto što stoji iza tri točkice moga imena.
Vidjela sam ovo kod kinky i živo me zanimalo što će iz mene izaći ako krenem tako pisati...pa sam pokušala.
komentiraj (44) * ispiši * #
09
subota
kolovoz
2008
đinđe
Ponekad se pitam čime sam kratila vrijeme dok nisam blogala.
Danas je malena izvukla jednu kutiju koja stoji na polici regala i vidite što je tamo pronašla:
Mojih ruku djelo, moja nekadašnja zabava.
Jedno sam ih vrijeme čak i prodavala. A kako se rade? Prvo se odabere fimo masa. Pa se modelira, buši, peče.
Niže. Nosi, prodaje, poklanja.
To je bilo prije modela sa gornje slike, kada sam bila mama dva dječaka koji su dovoljno vremena provodili u igri i nisu imali previše zahtjeva. Sada mogu samo ukrasti neko vrijeme ispred ekrana. Možda se jednom vratim toj zabavi, a za sada ostavljam vam da vidite nekoliko mojih radova:
Sada su sve uredno složene u malim kesicama i čekaju vrijeme kad ću ih možda opet nositi...ovako, dobro stoje i kad ih stavi Prinčeža!
komentiraj (22) * ispiši * #
07
četvrtak
kolovoz
2008
Odoh...
Otplovit ću na neko vrijeme...Malena je našla mjesto, i ja samo se to ne prikazuje slika...jedan mali brod, jedna mala vala, jedna obitelj...na odmoru...
pozdrav svima...
brzo sam natrag...
komentiraj (13) * ispiši * #
02
subota
kolovoz
2008
Zona Z (Julijana Adamović)
Drage Šibenčanke, energičnim nastupom naše Koraljke kojoj zbog neopisivog šarma i zamamnih proporcija nitko ništa ne može odbiti, čvrstim vezama naše Katije, poticajem tihe Sebi pripadam i malo mog angažmana uspjele smo veličanstvenu Zonu Z dovući u Šibenik. Nije se ona nešto previše opirala (tko bi odbio kauč u mom malom, skromnom i nadasve natrpanom djecom stanu).
S obzirom da je dotična spisateljica došla u naš grad vrijeme je da se i mi - šibenski blogeri u to ime nađemo licem u licem.
Program je slijedeći:
Naša Julka (tako je zovem od milja) u prijepodnevnim satima stiže u Šibenik. Primjetit će te kad je to po osiguranju koje će slavnu blogericu pratiti. Zaželjela je crveni tepih (jer to će, prema navodima iz jednog komentara kojeg je napisala odmak, dobiti i u Splitu), ali utvrdila sam da je od vremena kad je zadnji put tako slavna osoba bila u našem gradu (Ursula Anders, 007 djevojka za one koji ne znaju), na tepihu se pojavila jedna fleka koja se ne da ukloniti ni oxi ovim ni onim ni svim starinskim receptima i zbog toga postoji mogućnost da se od crvenog tepiha odustane. Opravdala sam se našoj Zonici, a ona, plemenita kakva jest,nadam se da će imati razumjevanja.
Oko 13 sati istog dana Zona gostuje u mom studiju, u emisiji o kulturnim događanjima tog dana koja se zove "Ogledalo" na Radio ritmu.
Za one koji nisu u mogućnosti slušati direktno predlažem da odguglaju radio ritam uključe live stream na njihovoj stranici i poslušaju dvije blogerice u akciji.
Onda oko 15 sati Zonu predajemo Sebi pripadam, (opće je poznato da je Sebi pripadam najugodnije društvo koje čovjek sebi može odabrati jer su joj pri rođenju ugrađene ružičaste leće kojima gleda svijet i u svima vidi prvo dobro). Zona i Sebi pripadam će prošetati gradom, možda zaviriti u eminentni, jedan jedini trgovački centar u našem gradu (Zona, ne brini, u X nationu nema više ništa, osobno ga počistila), a zatim će si upriličiti jednu malu šetnjicu ostalim, manje važnim dijelovima grada, kao što su Katedrala, gradska jezgra i sl...
Ako netko od blogera sprema taj dan neki tradicionalni specijalitet tipa pašticada s njokima ili španske tice, neka slobodno nazove ovaj broj telefona: 212 852, to je radio ritam, sredit ću susret sa Zonom uz manju nadoknadu u naturi.
Oko 18.00 odvest ćemo Zonu na zasluženi odmor. Dozvolit ćemo joj da se plahne u mom obnovljenom, ali nikad savršeno čistom kupatilu (uzrok se valjda nalazi u 6 malih nožica koje tamo redovito bose šetaju i obavljaju razne potrebe), dotjera se, oboji ratničkim bojama (iako sudeći po slikama nema tu puno posla, žena je zgodna sama od sebe) i već oko 19,30 bit ćemo u Gradskoj knjižnici gdje će se u multimedijalnoj dvorani odviti događaj ljeta:
GRADSKA KNJIŽNICA "JURAJ ŠIŽGORIĆ"
20.00
PROMOCIJA
Naravno da ćemo blog susret nastaviti negdje drugdje, ali ne predugo jer Zona, sebi pripadam (koju Zona spominje u knjizi) i ja imamo cijelu noć nešto malo proćakulati...
Svi ste pozvani!!!!!
komentiraj (23) * ispiši * #
01
petak
kolovoz
2008
Šalu na stranu...
Prethodni post bio je šaljiv, ali ozbiljno me muči ovo što se oko nas događa. Mahom sretni brakovi, sad dvoje, troje djece raspadaju se kao kula od karata.
Obično se na žene pokazuje prstom kao preljubnice da ne izaberem neki teži oblik, a ispada da nas naši vjerni, poslovni, pametni, obrazovani, zahtjevni muževi napuštaju u ranim četrdesetima pod raznim izgovorima. Od kokoša preko gušenja, pa šire i duže.
Ostavljaju nas zbog sposobnih radnih kolegica, veselih konobarica i ono najgore, šarmantnih kućnih prijateljica.
Onaj zadnji slučaj koji sam čula koji me natjerao na onaj potonji post, u kojem se muškarac «gušio» uz svoju zakonitu ima rasplet. Zaljubio se u ženu svog prijatelja koji su im u kući danivali i noćivali. Nesretna «ostavljena» ljubazno je «prijateljici» čuvala dijete dok je ona strpljivo usrećivala «gušenoga».
Ima li veće izdaje?
Znam da ću vjerojatno biti osuđena zbog ove moje izjave, ali smatram da je u tome svemu najodvratnije priznanje. Odvratnije i od izgovora kojima su se služili sve godine.
Stavimo ljubav na stranu (iako je to u braku nemoguće), ali brak je daleko više od obične zaljubljenosti. Kad samo pomislim da nakon svih godina usklađivanja, prilagođavanja, opraštanja i svih onih nebrojenih mirnih i sretnih sati koje smo proveli a da ih nismo ni bili svjesni, jer se takvi rijetko broje, broje se samo oni loši, neko, kao prava izdajica sruši cijeli svijet koji smo strpljivo gradili.
Dobro kaže Gibo, kome noć, a kome dan…
Da se vratim na priznanje, u sebi nekako dozvoljavam da je moguće da se preljub dogodi (moguće, ali ne i dozvoljeno ili opravdano). Često kažem kako se i jedna večer može zgodno potrefiti, ali već drugi put se to svjesno radi.
Ne odobravam ja ni jednu noć, da ne bi pomislili da sam jako open mind. U tom stvarima više sam nekako skučena kad me tu taknete.
E i sada nekoga počne mučiti savjest, pa on lijepo prizna i očekuje da mu se vratim otvorena srca. Teško bi to išlo. U takvom slučaju najviše bih voljela da do smrti niječe. Čak bih volila da mi kaže ko Mujo Fati, jel ti vjeruješ svojim očima ili meni.
Smeta mi što obično «on» odlazi , a «ona» ostale «slobodna» sa povelikim brojem djece. A kad ih on napokon uzme vikendom uvali ih, normalno, baki…i nastavi slobodno ljubovati.
Morali bi postojati neki zakoni koji reguliraju mušku krizu srednjih godina, (strogi) i možda da se izmisle neke tablete koje im možemo spominjati kao oni nama kad nastupi naš klimakterij.
komentiraj (20) * ispiši * #
