Uvijek kad pročitam neku knjigu zalijepi se za mene neki odgovor. Ovu knjigu koju sam sada čitala, dok ste vi čitali moju malu ispovijed imam već nekoliko godina. Nekoliko puta sam je počinjala čitati i ostavljala. Sada sam je odjednom pročitala u jednom dahu. Zašto? Teško je naći odgovor...znate onu "Neznani su puti Božiji". A evo dijela koji neprestano vrtim u glavi:
"Ta stvar s Kainovim znakom oduvijek se krivo shvaćala", rekao je rabin. "Kain - farmer- ubija Abela, točno?"
Kimnuo sam.
"Kada ga Bog pozove na odgovornost, Kain ga upita: 'Jesam li ja čuvar brata svojega?' Bog mu odgovara jest i kazni ga. Sve to znate, zar ne?"
"Da", rekao sam.
"Dobro. Bog ga kažnjava tako da ga protjera iz njegove profesije. Kaže mu tlo više neće donositi urod, što će Kaina primorati da luta zemljom. U poslijeedenskom svijetu to se, očito, nije smatralo dobrim izgledima za budućnost. E sada, dolazimo do zanimljivog dijela. kain vapi na Boga, govori mu kako je njegova kazna prestroga, kaže mu da ga je - time što ga je prisilio na nomadski život - praktički osudio na smrt. Svatko tko ga sretne može ga ubiti. Bog tada obeća Kainu da će onaj tko ga ubije na sebe navući sedam puta težu kaznu. I kako bi upozorio ljude da ga ne diraju, Bog ga označi. Kainov znak nije samo znak sramote. On pokazuje i da si pod posebnom Božjom zaštitom."
...
"Što mislite, zašto je Bog to učinio?" upitao me je rabin.
"Ne znam", odgovorio sam.
"Pokušajte", poticao me je.
"Zato što je htio da Kain otrpi samo onu kaznu koju mu je On dodjelio?"
"I ništa više od toga", rekao je rabin. "Točno tako"